Analiza: Proizvodnju šećera možemo zadržati uz snažno restrukturiranje

Udruživanje Sladorane, Vira i Tvornice šećera Osijek u jednu tvrtku - Hrvatsku industriju šećera - uvjet je opstanka proizvodnje šećera i šećerne repe u Hrvatskoj, stoji u analizi koju su izradili u konzultantskoj tvrtki Smarter, specijaliziranoj za poljoprivredno-prehrambeni sektor, a gdje se ističe kako se tom koncentracijom konsolidiralo tržište šećera u Hrvatskoj te se očekuje znatnije povećanje produktivnosti i smanjenje troškova.

Industrija šećera u Europskoj uniji posljednjih je godina suočena s brojnim problemima, a negativni trendovi izrazito su se loše odrazili na hrvatsku proizvodnju šećerne repe, izvoz šećera te opstojnost ove industrije. Ogromne oscilacije i pad cijena šećera te ukidanje proizvodnih kvota u EU glavni su čimbenici koji općenito utječu na poslovanje industrije šećera.

Iako Hrvatska ima veliku tradiciju proizvodnje šećerne repe, te su sve šećerane uložile ogromna sredstva u edukaciju proizvođača, organizaciju proizvodnje te osuvremenjivanje proizvodnih pogona, rezultati u ovoj proizvodnji pokazuju snažan negativni trend.

"S obzirom na nužnu racionalizaciju poslovanja i nedovoljne količine proizvodnje na području koje gravitira tvornici u Virovitici, najavljen je i prestanak proizvodnje šećera od šećerne repe u toj šećerani. Takva je odluka očekivana i vjerujemo da će pridonijeti postizanju konkurentnosti i opstanku proizvodnje u uvjetima niskih cijena na EU i svjetskom tržištu", zaključila je stručnjakinja Smartera Zvjezdana Blažić.

Šećer / Foto: Pixabay

Proizvodnja šećerne repe gotovo prepolovljena

Proizvodnja šećerne repe u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje Hrvatske čini oko dva posto, a samodostatni smo između 80 do 88 posto, ovisno o godini. Proizvodnjom se prije ulaska u EU bavilo više od 1.200 proizvođača, a danas je taj broj znatno pao. Potporu za proizvodnju šećerne repe u 2018. godini primilo je tek 653 proizvođača, a godinu prije nešto više od 800.

Proizvodnja šećerne repe gotovo je prepolovljena od ulaska u EU, odnosno ostvaren je golemi pad od čak 47,3 posto. U Hrvatskoj se repa sadi na površinama između 14 do 22 tisuće hektara. Najveća proizvodnja bila je 2007. godine, čak 34.000 hektara, da bi posljednjih godina pala na 14 tisuća kolika je bila 2018. godine, a potom na tek 13 tisuća hektara lani. U skladu s padom površina, pada i proizvodnja repe.

U 2007. zabilježena je najveća proizvodnja od 1,58 milijuna tona. Još 2014. zabilježena je proizvodnja od 1,39 milijuna tona, koja se posljednjih godina smanjila na tek nešto više od 750 tisuća tona.

Hrvatska je u proizvodnji šećera postizala vrlo visoku samodostatnost koja je 2017. godine dosegnula čak 135 posto. Pad proizvodnje šećerne repe slijedio je i pad proizvodnje šećera. Proizvodnja šećera do ulaska u EU prosječno je bila oko 222.500 tona. Nakon ulaska, Hrvatska je imala proizvodnu kvotu u količini od 192.877 tona. S obzirom na to da proizvodnja šećera pokazuje izrazito velike oscilacije, uvjetovane nizom čimbenika - od proizvodnje repe, cijena na svjetskom tržištu, zaliha i mogućnosti šećerana da osiguraju dovoljne količine repe - proizvodnja se kretala od 111.000 tona u 2015. do 229.000 tona 2017. godine.

Šećer je prilikom ulaska u EU bio najznačajniji izvozni proizvod. Količine i vrijednost izvoza šećera 2014. godine znatno su narasle te smo tada imali izvoz od 91.64 milijuna eura. Tijekom 2015. i 2016. godine vrijednost izvoza je rasla, pa je, primjerice, 2016. godine ostvaren izvoz od 148,2 milijuna eura. No, od 2017. izvoz pada. Tako je 2017. pao na 98 milijuna eura, potom na 72 milijuna eura, da bi prošle godine ostvarena vrijednost bila tek 53.59 milijuna eura.

Vrijednost izvoza više je uvjetovana smanjenjem cijena šećera negoli količinama koje se izvoze, ocjenjuju u Smarteru. Zbog svih navedenih činjenica šećer je na listi izvoznih proizvoda pao na 13. mjesto. Posebno veliki pad izvoza ostvaren je u Italiju gdje je 2016. izvezeno šećera za 62,35 milijuna eura, a 2018. oko 6 milijuna eura.

Potpore za proizvodnju i loše odluke politike

Hrvatska je jedna od 11 zemalja u EU u kojima se proizvodnju šećerne repe dodatno potiče proizvodno vezanim plaćanjima. Ministarstvo poljoprivrede je zbog nepoznatih razloga 2016. smanjilo omotnicu za šećernu repu. Prosječna vrijednost potpore za 2015. bila je 2.900 kuna po hektaru, 2016. pala je na 2.650 kuna po hektaru, a za 2017. godinu dodatno je snižena na samo 1.990 kuna po hektaru. Smanjivanje potpora za proizvodnju odmah se odrazilo na pad proizvodnih površina pod repom te proizvodnju šećerne repe. U 2018. godini potpora za proizvodnju repe ponovno je podignuta na visinu od 2.696 kuna po hektaru.

"Na ovom primjeru vidi se da svaka odluka Ministarstva ima nesagledive posljedice za proizvodnju, a to se ovdje i dogodilo. Smanjenje potpore odmah je ostavilo posljedice i teško je takvu odluku opravdati. Ponajprije zbog toga što je šećer i nakon hrvatskog ulaska u EU ostao jedan od najznačajnijih hrvatskih izvoznih proizvoda. Za oporavak proizvodnje potrebno je uvijek više vremena nego kada, zbog negativnih okolnosti te nepromišljenih i neutemeljenih odluka, dođe od pada", smatraju u Smarteru.

Zbog urušavanja proizvodnje repe te gubitaka primarnih proizvođača i industrije šećera, početkom 2019. Vlada RH osigurala je posebnu potporu po hektaru za proizvođače, i to 20 milijuna kuna na godišnjoj razini, što je za tri godine 60 milijuna kuna. Tako će po hektaru, zajedno s ostalim potporama za proizvodnju šećerne repe, potpora iznositi više od 700 eura po hektaru. 

Globalno tržište i restrukturiranje industrije u EU

Prosječna cijena šećera od repe u EU bila je u ožujku ove godine tek 375 eura za tonu, ali raste u odnosu na prethodni mjesec i u odnosu na ožujak prošle godine. Trend blagog rasta prisutan je već od polovine prošle godine, ali je cijena i dalje vrlo niska. Prognoziralo se da će cijene šećera dalje rasti, no zbog pandemije koronavirusa moglo bi doći do smanjene potrošnje na globalnoj razini, što ima negativan utjecaj na cijene.

Šećer / Foto: Pixabay

Snažan utjecaj na promjene na tržištu EU izazvalo je ukidanje proizvodnih kvota u listopadu 2017., kada je zabilježen enormni rast proizvodnje šećera u EU, dok su cijene pale na povijesno niske granice. Uz promjene na EU tržištu, porasla je proizvodnja najvećih svjetskih proizvođača Brazila i Indije, koji proizvode šećer od trske te svojom proizvodnjom utječu na formiranje cijena. Čak 80 posto svjetskog šećera proizvodi se od šećerne trske u tropskim i suptropskim klimama.

"Udar na sektor dogodio se i zbog toga što su posljednjih godina pokrenute kampanje za ograničenja potrošnje šećera i proizvoda s velikim udjelom šećera zbog zdravstvenih razloga, posebno pretilosti. Slijede i sve jači pritisci za dodatno oporezivanje proizvoda koji imaju veliki udio šećera. Ove godine su i u Hrvatskoj uvedene trošarine na bezalkoholna pića zbog udjela šećera", naglašava Zvjezdana Blažić.

Stalno se preispituje ekonomska održivost sektora

Države članice EU-a zabrinute su zbog razvoja situacije na globalnom tržištu te se stalno preispituje ekonomska održivost sektora. Prije ukidanja kvota EU sektor šećera temeljito je restrukturiran uz potporu od čak 5,4 milijarde eura, što mu je omogućilo da se pripremi za ukidanje kvote. Nažalost, hrvatska industrija šećera nije tada bila uključena u ovo restrukturiranje jer još nismo bili članica EU-a.

Na razini EU-a čak je 147 šećerana zatvoreno nakon 2000. godine, a još 80 šećerana nakon 2006. godine. Danas se šećer u Europskoj uniji proizvodi u 19 država članica i 107 tvornica šećera. Unatoč tome što je sektor konsolidiran i što se postižu vrhunski rezultati u produktivnosti i kvaliteti šećera, te je znatno povećana konkurentnost, niske cijene dugoročno mogu negativno utjecati na cijeli sektor.

"Velik broj malih šećerana nije na visokoj razini prinosa te vlada velika zabrinutost za daljnji razvoj tržišne situacije, zbog čega se raspravlja o mjerama koje EU može poduzeti za osnaživanje proizvođača. Ukidanjem kvota željelo se postići to da EU od neto uvoznika postane neto izvoznik šećera, no sve okolnosti na ovome turbulentnom tržištu dovele su do velike nesigurnosti kod manjih proizvođača, među kojima je i Hrvatska. Zato su i razumljive odluke Hrvatske industrije šećera, koja racionalizacijom nastoji održati konkurentnost i proizvodnju, čemu bi trebale pomoći i državne intervencije i zadržavanje razina potpore, ali i nastojanje da se u ovu proizvodnju uključi veći broj proizvođača šećerne repe", zaključuje se u analizi Smartera.