Kako povećati iskoristivost ljudskoga kapitala

15. svibnja 2019.

Ekonomisti procjenjuju da samo faktor ljudskoga kapitala objašnjava između deset i 30 posto razlika u dohotku po stanovniku u pojedinim zemljama

Foto: Shutterstock
Dubravka Zubak

Kada se spominju ulaganja, više se govori o ulaganjima u fizički, opipljivi kapital, a manje o ulaganjima u ljudski kapital, možda zato što se učinci često ne vide u kratkoročnim političkim mandatima. Pod “ljudskim kapitalom” podrazumijevaju se sva znanja i vještine koje ljudi posjeduju a omogućuju im stvaranje vrijednosti u globalnom gospodarskom sustavu, ali taj se pojam odnosi i na zdravlje, iskustva i navike populacije. Zanemarivanjem ulaganja u ljudski kapital dugoročno slabi konkurentnost gospodarstva, posebno u modernom dobu, u svijetu koji se brzo mijenja. Vrijednost ljudskoga kapitala može se izraziti na različite načine, a najjednostavnije mjerenjem toga koliko se više zarađuje što dulje se ostaje u obrazovnom sustavu. Studije koje navodi Svjetska banka pokazale su da svaka dodatna godina obrazovanja u prosjeku povećava dohodak osobe za oko deset posto, ali to isto čini i povećanje kvalitete obrazovanja. Tako, prema njihovim izračunima, u SAD-u zamjena učitelja niske kvalitete u osnovnoj školi učiteljem prosječne kvalitete povećava potencijalni životni prihod učenika za 250.000 američkih dolara. Kognitivne sposobnosti, međutim, nisu jedina dimenzija ljudskoga kapitala, već i socioemocionalne vještine te zdravlje. Pojedinačna se ulaganja u sve dimenzije ljudskoga kapitala na kraju zbrajaju: ekonomisti procjenjuju da samo ljudski kapital objašnjava između deset i 30 posto razlika u dohotku po stanovniku u pojedinim zemljama. Ljudski je kapital bitan za pojedince, gospodarstva, društva i globalnu stabilnost. Prema procjenama koje navodi Svjetska banka, do 2025. godine osam milijardi ljudi imat će pristup širokopojasnoj mreži te nitko sa sigurnošću ne može reći kako će u budućnosti izgledati radna mjesta. Isto tako procjenjuju kako će zbog inovacija i automatizacije u idućih deset godina nestati pet do 12 posto postojećih radnih mjesta. Kako bi se odredilo stanje ljudskoga kapitala u pojedinoj zemlji, potrebno ga je izmjeriti, a osobito ga je dobro usporediti s drugim zemljama, odnosno globalno. Postoje razna mjerenja svjetskih organizacija poput Svjetskoga gospodarskog foruma ili UN-a, a od 2018. godine indeks ljudskoga kapitala razvija i Svjetska banka. U ovome ćemo osvrtu prikazati stanje ljudskoga kapitala u Hrvatskoj prema indeksima Svjetskoga gospodarskog foruma i Svjetske banke u globalnoj usporedbi, s naglaskom na usporedbi s članicama EU iz srednje i istočne Europe (EU10).

Global human capital indeks 2017.

Globalni indeks ljudskoga kapitala (Global Human Capital Index) Svjetskoga gospodarskog foruma procjenjuje stupanj do kojeg su zemlje optimizirale svoj ljudski kapital u korist svojih gospodarstava i samih pojedinaca. Ljudski kapital nije definiran isključivo formalnim obrazovanjem i školovanjem, može se poboljšati tijekom vremena, raste upotrebom i opada zbog nedostatka upotrebe tijekom životnog vijeka ljudi. Globalni indeks ljudskoga kapitala tretira ljudski kapital kao dinamični, a ne fiksni koncept. Indeks ljudskoga kapitala otkriva određene nedostatke u svakoj zemlji i upućuje na perspektive. Taj je indeks temeljen na statističkimpodacima i ocjenama anketiranih gospodarstvenika u svakoj pojedinoj zemlji, a konstruiran je pomoću četiri podindeksa jednake težine (svaki čini četvrtinu indeksa) koji zajedno sadrže 44 indikatora (osam indikatora razvrstano je po dobnim skupinama). Prema ovome indeksu, svijet je u prosjeku razvio samo 62 posto svog ljudskoga kapitala. Ili, obrnuto, nacije zanemaruju ili gube u prosjeku 38 posto svojih talenata. Indeks pokazuje da je 25 zemalja iskoristilo više od 70 posto ljudskoga kapitala, a 14 zemalja manje od 50 posto, dok je većina između 50 posto i 70 posto.

Hrvatska ima najlošije ocijenjen podindeks Raspodjele (Deployement) koja obuhvaća omjere nekoliko različitih kontingenata stanovništva odnosno stopu aktivnosti, rodni jaz zaposlenih, stopu nezaposlenosti i stopu podzaposlenosti. Prema tom je podindeksu Hrvatska bila na 80. mjestu na svijetu. Prema njemu, najlošije je ocijenjena stopa aktivnosti u dobnoj skupini stanovništva starijeg od 65 godina, prema čemu je Hrvatska 123. najlošija zemlja svijeta. U starosnoj grupi od 15 do 24 godine iznimno je loše stanje kod stope nezaposlenosti, prema čemu je Hrvatska 115. S druge strane, najbolje je ocijenjen podindeks Razvoj (Development) prema kojem je 32. zemlja svijeta. U sklopu tog podindeksa Hrvatska najbolje stoji kod rodnog jaza u sekundarnom obrazovanju gdje je prva u svijetu, no to prvo mjesto dijeli s većim brojem drugih zemalja (primjerice, sve zemlje EU10 osim Bugarske dijele prvo mjesto). Uspoređujući rang Hrvatske prema tom indeksu i prema Globalnom indeksu konkurentnosti koji izrađuje ista institucija (a djelomično uključuje i stavke povezane s ljudskim kapitalom), postoji dosta velika razlika. Naime, prema Globalnom indeksu konkurentnosti 2017., Hrvatska je bila na 74. mjestu (od 137 zemalja) te najlošija od svih zemalja koje pripadaju skupini EU10. Prema Globalnom indeksu ljudskoga kapitala bolja je za 37 mjesta (iako treba uzeti u obzir da je u obuhvatu sedam zemalja manje) i ipak postoje dvije zemlje EU10 koje su pozicionirane nešto lošije (iako ne znatno). No treba naglasiti da su sve zemlje EU10 bolje pozicionirane na ljestvici prema Globalnom indeksu ljudskoga kapitala nego na ljestvici prema Globalnom indeksu konkurentnosti te Hrvatska tu nije iznimka. No vidljiva je veza u poretku prema jednom i drugom indeksu, što potvrđuje važnost stupnja iskoristivosti ljudskoga kapitala u konkurentnosti gospodarstva. Tako su i prema jednome i prema drugome indeksu na začelju zemalja iz skupine EU10 i Hrvatske iste zemlje s ne tako velikim razlikama u poretku: Rumunjska, Hrvatska, Slovačka i Mađarska.

Human capital indeks - Svjetska banka 

Svjetska je banka 2018. godine pokrenula Projekt ljudskoga kapitala radi pouzdanog mjerenja ljudskoga kapitala u svakoj zemlji, s namjerom da zemljama pomogne u izvršavanju ključnih ulaganja u taj oblik kapitala. Indeks ljudskoga kapitala (HCI) mjeri količinu ljudskoga kapitala koje dijete rođeno danas može postići u dobi od 18 godina. Sastoji se od nekoliko pokazatelja: vjerojatnosti preživljavanja do pete godine, očekivanih godina školovanja djeteta, usklađenih testnih rezultata kao mjere kvalitete učenja te stope preživljavanja odraslih (udio petnaestogodišnjaka koji će preživjeti u dobi od 60 godina). Indeks je izrađen za 157 zemalja svijeta, a njegova vrijednost može iznositi od nula do 1. Najbolje je ocijenjena zemlja svijeta Singapur (0,88), a najgore Čad (0,29). Od europskih je zemalja najbolja Finska (0,81) koja je peta na svijetu, a od članica EU iz srednje i istočne Europe najbolja je Slovenija (0,79) koja je trinaesta.

Zaključno: Svjetski indeksi ljudskoga kapitala pokazuju, s većim ili manjim razlikama, da postoji znatan prostor za napredak, čak i za najbolje ocijenjene zemlje. Iako Hrvatska prema indeksima koji ocjenjuju stanje i stupanj iskoristivosti ljudskoga kapitala Svjetskoga gospodarskog foruma i Svjetske banke, pripada gornjoj skupini zemalja svijeta, ona je u usporedbi sa zemljama sličnih povijesnih i gospodarskih značajki (EU10) među lošijima (prema indeksu Svjetskoga gospodarskog foruma) ili tek u prosjeku ove skupine (prema indeksu Svjetske  banke). Kako je i u usporedbama gospodarskih konkurentnosti i gospodarske razvijenosti Hrvatske i zemalja EU10 Hrvatska također među lošijima, može se konstatirati povezanost stanja i iskorištenja ljudskoga kapitala s gospodarskom razvijenošću i konkurentnošću. Naime, sam poredak zemalja prema ocijenjenom stanju i stupnju iskorištenja ljudskoga kapitala (prema indeksima Svjetskoga gospodarskoga foruma i Svjetske banke) vrlo je sličan poretku istih zemalja prema ocjenama konkurentnosti odnosno razvijenosti. Uz imperativ poboljšanja iskoristivosti ljudskoga kapitala, postoji opasnost od smanjivanja njegove mase u okolnostima stalnog pada broja stanovnika i pojačanih emigracijskih kretanja s kojima je danas Hrvatska suočena. Naime, nepovoljna demografska kretanja koja su posljedica negativnoga prirodnog prirasta sada potenciraju i snažna emigrantska kretanja stanovništva, posebno nakon pristupanja Hrvatske EU, s naglaskom na emigraciji visokoobrazovanog i mladog stanovništva. Stoga se pitanju kvalitete i stupnja iskorištenja postojećeg ljudskoga kapitala sada pribraja i pitanje njegove količine. Prema procjenama DZS-a, broj stanovnika samo je u 2017. godini smanjen za 49.800, a u posljednjih pet godina za 143.100. Istodobno je broj odseljenih u inozemstvo samo u 2017. godini iznosio 47.400, a emigracijski saldo 31.800. Treba obratiti pažnju i na to da je Hrvatska među članicama EU koje imaju niži očekivani životni vijek te niže godine vitalnog života. Stoga pred Hrvatskom, s jedne strane, stoji izazov unapređenja i povećanja iskoristivosti ljudskoga kapitala, ali istodobno, s druge, zadržavanje i povećanje postojećega. Kompleksnost problema zahtijeva angažiranije i kompleksnije javne politike, a njena će se djelotvornost reflektirati u ovakvim i sličnim podacima.

Gdje stoji Hrvatska?

Hrvatska se smjestila u gornjoj četvrtini zemalja s vrijednošću indeksa 0,72, a od nje su bolje 34 zemlje. To znači da će prosječno dijete koje se danas rodi u Hrvatskoj postići u trenutku punoljetnosti 72 posto svoje produktivnosti ako iskoristi puni kapacitet mogućeg obrazovanja i zdravlja. U usporedbi s članicama EU iz srednje i istočne Europe, od Hrvatske su bolje ocijenjene Slovenija, Češka, Estonija i Poljska. Latvija ima isti indeks, a preostalih je pet zemalja iz skupine EU10 nešto lošije rangirano od Hrvatske, pri čemu odskače Rumunjska (0,60) koja je tek 67.