|
 Osim što će proizvođače u kemijskoj industriji itekako “opaliti” po džepu, REACH će utjecati i na novo oblikovanje te industrije u Europi. Potaknut će, vjerojatno, povezivanje među tvrtkama i stvaranje većih konglomerata koji će biti konkurentniji na globalnom tržištu i, možda, istiskivati i preuzimati manje takmace
Igor Vukić
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Savjetnici za uspjeh redovito klijentima sugeriraju da je neprekidno obrazovanje jedna od važnih poluga za preživljavanje na hirovitu tržištu. Izgleda da je Europska unija, donoseći uredbu REACH, taj savjet industriji htjela nametnuti kao obvezu. Bez stalne edukacije i praćenja vrlo složenih pravila koja se uvode tom uredbom, mnoge tvrtke, pa tako i hrvatske, mogle bi naići na nepremostive barijere na europskom tržištu. Uz najgore štete, kakve primjerice donosi zaustavljanje proizvodnje, moguće je trpjeti velike dodatne troškove. Još veće od onih koje sama uredba donosi kao obvezu.
REACH je kratica za Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemicals i donosi pravila za postupanje s kemikalijama u industriji i općenito na tržištu. Cilj je poboljšanje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, jačanje konkurentnosti europske kemijske industrije, promocija alternativnih metoda procjene rizičnosti pojedinih tvari i osiguranje slobodnog prometa kemikalijama na tržištu EU-a.
Uredbu je potvrdio i Hrvatski sabor te ona u Hrvatskoj stupa na snagu ulaskom u punopravno članstvo u EU-u. No za tvrtke koje već izvoze na to tržište kemijske tvari u količini većoj od jedne tone godišnje REACH je već počeo djelovati. One su, uz pomoć stručnjaka iz Hrvatske gospodarske komore i drugih institucija, već krenule na put prilagodbe toj dalekosežnoj uredbi. Ništa bez učenja
Pri Sektoru za industriju Hrvatske gospodarske komore formirana je i Radna skupina za REACH, u kojoj su sudjelovali predstavnici petnaestak hrvatskih tvrtki. Gordana Pehnec-Pavlović koja je u ime HGK-a koordinirala skupinu, ističe da je stalno obrazovanje najvažniji alat za svladavanje te specifične uredbe. Prema njezinim riječima, veće hrvatske tvrtke izvoznice na tržište EU-a uspjele su uhvatiti rok za predregistraciju svojih proizvodnih tvari koji je istekao 1. prosinca prošle godine. No ima još mnogo posla, ali i nepoznanica o tome što će se događati s hrvatskim tvrtkama nakon što postanemo punopravna članica EU-a.
Stoga je vrlo važno prikupljati informacije o REACH-u, a prva adresa za to je svakako Europska agencija za kemikalije (Echa). Na njenoj web stranici – www.echa.europa.eu - mogu se naći pouzdane i aktualne informacije o provođenju uredbe. Zatim, u svakoj zemlji članici postoje internetske adrese na kojima je moguće doznati mnogo o REACH-u. U Hrvatskoj takav help-desk ima Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a informacije daje i Hrvatski zavod za toksikologiju.
Hrvatske tvrtke koje su u vlasništvu tvrtki iz EU-a zasad su u prednosti kad je riječ o prilagodbi uredbi jer su za njih potrebne postupke napravili njihovi vlasnici. Petnaestak hrvatskih izvoznika svoje postupke predregistracije provelo je u suradnji s HGK-om, a evidentirali su oko 262 tvari.
Interpretacije uredbe variraju
Oprez s konzultantima i odvjetnicima
Osim novih odnosa u kemijskoj i srodnim
industrijama, REACH stvara još jedno novo
tržište, ono konzultantskih i odvjetničkih
usluga vezanih za procedure prilagodbe.
U stručnim se krugovima čuje da su se i
kod nas pojavili konzultanti koji su se
tvrtkama predstavljali kao specijalizirani za
REACH, da bi tek po sklopljenom ugovoru s
tvrtkom krenuli u skupljanje informacija o
tome što s REACH-em treba napraviti.
Treba dobro procijeniti i kojim odvjetnicima
povjeriti sklapanje ugovora potrebnih za
REACH, kako bi se zaštitili poslovni procesi,
odnosno, poslovne tajne i spriječili ne-
potrebni troškovi.
|
Jedna od tvrtki koja je surađivala s Komorom je i kutinska Petrokemija. REACH traži da tvrtke izvan EU-a u procesu registracije tvari imaju svog zastupnika unutar Unije, a to može biti i vlastita tvrtka. Iako to donosi troškove, Petrokemija je odlučila osnovati tvrtku, odnosno podružnicu u Sloveniji, u Novom Mestu. Njen direktor Damir Piršić kaže da je putem te tvrtke Petrokemija kod Eche napravila predregistraciju za 127 tvari, a očekuje se da će biti registrirano oko 40 tvari. Uredba REACH je zahtjevna sama po sebi, a njena se tumačenja često razlikuju, objašnjava Piršić. U vrijeme postupka predregistracije u nekoliko navrata su iz Eche dolazila nova pojašnjenja za iste stvari. Tako su tvrtke koje nemaju sjedište u EU-u morale predregistrirati i tvari iz EU-a, koje se kod njih nalaze u reeksportu, bez obzira na to što s proizvodnjom tog dodatka korisnik u Hrvatskoj nije imao nikakve veze nego ga je samo dodavao u svoj proizvod bez ikakve kemijske reakcije.
Da bi se mogla nositi s takvim zahtjevima i nijansama, Petrokemija je analizirala sve tvari i sirovine iz proizvodnog procesa i definirala njihovu uporabu. Angažirala je domaće i inozemne konzultante, te educirala zaposlene na domaćim i specijalističkim programima za REACH.
Petrokemija nije morala mijenjati proizvodni proces, no svejedno joj je, zbog velikog izvoznog obujma, usklađenje s REACH-em donijelo vrlo visoke troškove. Zbog toga je tvrtka odlučila pristupiti konzorcijima s drugim kompanijama iz branše, radi podjele troškova izrade registracijskih dosjea. Prema procjenama Europske komisije, prikupljanje dokumentacije za registraciju samo jedne tvari, odnosno kemikalije, može stajati i 500.000 eura. Lakše preko zastupnika
Na osnivanje zastupnika za REACH na teritoriju EU-a odlučili su se i u Diokiju. Tvrtka koja je za Dioki i Dina-Petrokemiju obavila predregistraciju nalazi se u Milanu, a prijavljene su tvari koje se nalaze u proizvodima Okitenu, Okirolu, Dioki polistirenu i Dinalenu. Sada se sudjeluje u forumima za razmjenu informacija o tvarima (tzv. SIEF-ovima) i prikupljaju podaci za registraciju.
Lea Šegota, glasnogovornica Diokija, odgovorila nam je da u dosadašnjem tijeku primjene REACH-a nije bilo problema. No faza izrade registracijskih dosjea zahtijevat će obradu i uvrštenje velikog broja podataka, stoga će biti potreban angažman većeg broja stručnjaka. I u Diokiju potvrđuju kako registracija prema REACH-u iziskuje velike troškove. Prilikom predaje dosjea Europskoj agenciji za kemikalije treba platiti 31.000 eura. Da bi dosjei bili ispunjeni prema pravilima, mnoge tvrtke, pa tako i Dioki, morat će navoditi i podatke kojima ne raspolažu u svojoj bazi. Neki podaci rezultat su istraživačkog rada koji je prethodno naručila ili samostalno napravila neka druga tvrtka. Stoga će se novac morati izdvajati i za kupnju takvih podataka, kažu u Diokiju.
U HGK-u procjenjuju da će REACH utjecati i na novo oblikovanje europske kemijske industrije. Potaknut će, vjerojatno, povezivanje među tvrtkama i stvaranje većih konglomerata koji će biti konkurentniji na globalnom tržištu i, možda, istiskivati i preuzimati manje takmace. Zato je također važno biti informiran o REACH-u. Teško je točno reći tko je obveznik REACH-a Načelno se REACH odnosi na sve kemikalije. Ne samo na one koje se koriste u industrijskim procesima nego i kemikalije što se koriste u svakodnevnom životu, poput proizvoda za čišćenje, različitih boja, čak i onih koje se koriste u odjeći, namještaju i električnim uređajima.
Stoga se i u materijalima koji su kod nas pratili provedbu REACH-a često navodi da je teško točno reći na koga REACH izravno djeluje. Svakoj se tvrtki savjetuje da se sama upozna s uredbom i zajedno sa svojim kupcima i dobavljačima procijeni je li ili nije obveznik REACH-a.
Općenito se može reći da su obveznici svi proizvođači koji na tržište EU-a direktno ili preko posrednika plasiraju tvari (kemikalije, metale, prirodne spojeve), pripravke od tvari (sredstva za čišćenje, boje, maziva), tvari ili pripravke u spremnicima (primjerice, tonere za printere), proizvode koji su namijenjeni otpuštanju tvari tijekom uporabe (primjerice, mirisne svijeće), a osobito tvari visokog rizika tzv. SVHC (substances of very high concern).
Od REACH-a je izuzeta industrija hrane i pića, farmaceutska industrija (i to ne sasvim), te proizvodnja pesticida i biocida, koji se reguliraju drugim zakonima.
O kakvom se propisu radi svjedoči i podatak da je prateća dokumentacija uz REACH brzo nabubrila na 8000 stranica, da bi potom premašila i 10.000 stranica. Pravila se i nadalje stvaraju i dopunjavaju. |
(PV)
5. listopada 2009. |
