Kako bi hrvatske tvrtke koje se bave uzgojem morske ribe imale jednaku šansu za uspjeh, razina potpore države mora biti barem jednaka onoj u drugim konkurentskim zemljama, poput Italije i Grčke, upozorava direktor Cromarisa Goran Markulin

Boris Odorčić
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Tvrtka Cromaris, hrvatski lider u marikulturi, koja posluje u sastavu Adris Grupe, nedavno je otvorila tri nove ribarnice na zagrebačkim tržnicama Dolac, Branimirova i Dubrava te tako danas upravlja mrežom od ukupno sedam ribarnica u Hrvatskoj. Do 2012., pak, u planu je otvaranje dodatnih 13 ribarnica na području Hrvatske, a u sljedećih pet godina Cromaris planira investirati ukupno 21 milijun eura radi povećanja proizvodnje sa 1500 na 5000 tona. Time bi trebao postati jedan od vodećih proizvođača i izvoznika ribe i ribljih prerađevina na Mediteranu. Goran Markulin, direktor Cromarisa, ističe kako se u razvoj lanca maloprodajnih Cromaris ribarnica krenulo, među ostalim, i zbog jače kontrole proizvoda od proizvodnje do potrošača.

Kako ocjenjujete hrvatsku marikulturu?
- Hrvatska marikultura bila je jedan od pionira u Europi prije više od 30 godina. Na žalost, godinama se malo ili ništa ulagalo u ovu industriju i tu je Hrvatska bitno zaostala, kako u tehnološkom tako i u marketinško-prodajnom segmentu. Prednosti marikulture u Hrvatskoj su blizina najvećim tržištima, posebice talijanskom, čistoća i kvaliteta mora te percepcija kvalitetne ribe iz Jadrana na stranim tržištima. Nedostatak je u tome što je more hladnije negoli, primjerice, u Grčkoj koja je najveći proizvođač brancina i orade, što joj omogućava da je ciklus uzgoja, a time i troškovi, manji. Osim toga, nedostatak kompanija je i taj što nisu slijedile vodeće svjetske trendove u industriji te su time zaostale za konkurencijom.

Raste li ili pada potrošnja ribe u nas?
- Potrošnja raste. Danas je potrošnja po glavi stanovnika u Hrvatskoj između osam i devet kilograma, dok je prosjek Europske unije oko 20 kilograma. Riblji proizvodi su u trendu jer su dio zdrave prehrane. Očekuje se značajan rast i u Hrvatskoj, ali i rast općenito. Međutim, na zapadnoeuropskim tržištima stope rasta bit će manje jer već sada postoji bitno veća potrošnja ribe.

Je li marikultura isplativ posao u Hrvatskoj?
- Isplativost u marikulturi ponajprije ovisi o uspješnosti strategije kompanije i učinkovitosti poslovanja. Općenito je industrija složena, ali ima potencijala. Kad je riječ o državi, postoje određene inicijative kako bi se pomoglo marikulturi. Od poticaja do sufinanciranja nekih istraživačkih projekata i slično, neke su od mjera kojima država stimulira ovu industriju. No, postoji i niz administrativnih prepreka. Kako bi tvrtke u Hrvatskoj imale jednaku šansu za uspjeh, razina potpore države mora biti barem identična onoj u drugim konkurentskim zemljama poput Italije ili Grčke, a razina potpora u tim zemljama je značajna.

Smatrate li da su projekti poput burze riba potrebni Hrvatskoj?
- Burze riba bile su prije nekog vremena vrlo aktualne u susjednim zemljama. Danas je komunikacija toliko uznapredovala da je upitno koliko se može na takav način potaknuti prodaja.

Je li hrvatska riba prepoznata kao brend?
- Postoji određena poznatost ribe iz Hrvatske i ocjena kako je to kvalitetnija riba nego, primjerice, riba iz Grčke ili Turske. Međutim, ta poznatost nije velika, više je lokalna u nekim segmentima pojedinih tržišta. Kako bi se izgradio prepoznatljiv brend, moramo još mnogo raditi.

Kakvi su vam odnosi s konkurencijom?
- Najveći konkurenti na inozemnom tržištu su proizvođači iz Italije, Grčke i Turske. Riječ je o velikim proizvođačima s velikim znanjem i jakom infrastrukturom. Osim inozemnih, u Hrvatskoj ima nekoliko respektabilnih proizvođača bijele ribe. Konkurencija među najvećim proizvođačima je u principu lojalna. Na žalost, u Hrvatskoj, a i na drugim tržištima, jedan dio trgovine obavlja se na nelegalan način. Naš cilj je učiniti sve da se pomogne državnim institucijama u suzbijanju takvog načina trgovanja.

(PV)
8. srpnja 2010.