Istodobno bi dohodak ispod 5000 kuna posve oslobodio poreza, a iznad tog iznosa plaće bi se oporezivale s 10, 20 i 30 posto. Santini bi postupno vratio i zaštitnu kamatu, koja je ukinuta početkom prošlog desetljeća, jer bi se tako povećala stopa samofinanciranja tvrtki. Također bi, umjesto dosadašnje prakse da se prvo odrede rashodi, a onda država prikuplja novac, uveo suprotno načelo da se najprije odredi koliki će biti prihodi, a onda bi se oni u parlamentarnom procesu podijelili na pojedine oblike potrošnje.

Poreznu reformu Santini gleda u cjelini, zajedno s tečajnom politikom i izvoznom orijentacijom, jer smatra da je javni dug zapravo porez na budućnost, a povećanje poreza na potrošnju neizravno dovodi do devalvacije kune. Santini bi rado ukinuo i prirez na dohodak, a kada je riječ o doprinosima, smatra da je to rak-rana hrvatskog društva, a kao mogući temelj mirovinske reforme navodi načelo koje vrijedi u Australiji ''imaš imovinu, nemaš mirovinu''. Protivi se i oporezivanju imovine, jer smatra da je to dvostruko oporezivanje štednje, kojim se nikako ne mogu ispraviti nepravde privatizacije.

(PV)
13. srpnja 2010.