Tvrtke bi trebale raditi dva prikaza rezultata poslovanja: jedan po klasičnim računovodstvenim standardima, a drugi po indikatorima uspješnosti intelektualnog kapitala. Prema tim indikatorima, hrvatsko je gospodarstvo u prošloj godini stvorilo osam posto manje vrijednosti nego u 2008.

Drago Živković
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

O raspoloživosti financijskog kapitala u javnosti se često govori jer se svijet, rekli bi mnogi, vrti uglavnom oko novca. Tim novcem, međutim, raspolažu ljudi, a kako to čine i s koliko uspjeha, ovisi dobrim dijelom o njihovim intelektualnim sposobnostima i angažmanu. Koliko su u tome efikasni, to se kod nas ne mjeri gotovo nigdje i gotovo nikada.
Mala ali uporna skupina, okupljena u Zajednici za unaprjeđenje intelektualnog kapitala pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, pokušava to stanje promijeniti već niz godina. Baš i ne uspijevaju, kako sami priznaju, ali i ne odustaju. Svake godine proizvedu barem jednu publikaciju u kojoj temeljito prikupe podatke o kretanjima efikasnosti intelektualnog kapitala u hrvatskom gospodarstvu. A ti se podaci u velikoj mjeri poklapaju s trendovima rasta i pada gospodarstva, što znači, uvjereni su u Zajednici, da metodologija koju koriste ima i veliku prognostičku vrijednost.

Karlovačka iznimka

Tako predsjednik Zajednice Klaudio Tominović tvrdi kako su prethodnih godina već predvidjeli aktualne događaje u Podravki i Hrvatskoj elektroprivredi. Shvatili su, naime, da nešto ne valja s klasičnim računovodstvenim standardima jer se u njima može donekle manipulirati stavkama amortizacije i nedovršene proizvodnje. Zato bi tvrtke trebale raditi dva prikaza rezultata poslovanja: jedan po klasičnim računovodstvenim standardima, a drugi po indikatorima uspješnosti intelektualnog kapitala. Prema tim indikatorima, hrvatsko je gospodarstvo u prošloj godini stvorilo osam posto manje vrijednosti nego u 2008. Drugim riječima, na svaku uloženu kunu naše je gospodarstvo lani zaradilo 2,08 kuna, dok je prije tri godine zarađivalo 2,35 kuna.

Samo dvije županije, Karlovačka i Požeško-slavonska, zabilježile su rast stvorene vrijednosti, dok kod ostalih stopa pada oscilira, od dva posto u Brodsko-posavskoj do čak 30 posto u Sisačko-moslavačkoj županiji. Produktivnost je na razini cijele Hrvatske lani pala za šest posto, a jedina iznimka je ponovno Karlovačka županija, s porastom od 10 posto. Najveći pad produktivnosti od 34 posto bilježi opet Sisačko-moslavačka županija, dok se Grad Zagreb s padom od pet posto nalazi oko prosjeka.

Omjer 1:11

Tako je nakon dugog razdoblja stalnog rasta stvorena dodana vrijednost gospodarstva pala na razinu iz 2006. Trend pogoršavanja bio je vidljiv već 2007., i da su tada poduzete pravodobne mjere, sigurno bi se umanjile posljedice krize, prije svega kada je riječ o očuvanju radnih mjesta, smatraju u Zajednici. Kada se promotre grane gospodarstva, najveći pad dodane vrijednosti zabilježile su financije i osiguranje, a slijede rudarstvo i vađenje, te trgovina. Rast bilježe samo opskrba energijom i vodom, poslovanje nekretninama, te zdravstvo i socijalna skrb.

Ove je godine svoju analizu Zajednica obogatila još jednim podatkom izračunavši koliko se vrijednosti stvara po stanovniku svake županije i Grada Zagreba. Prosjek za cijelu Hrvatsku je 4318 eura dodane vrijednosti, što znači, prema tumačenju profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Ante Pulića, da je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika otprilike dvostruko veći, dakle oko 8600 eura. Tri puta više od prosjeka stvoreno je u Gradu Zagrebu, 12.883 eura, a iznad prosjeka još je samo Istarska županija sa 5322 eura. U svim ostalim županijama stvoreno je po stanovniku manje vrijednosti od nacionalnog prosjeka, a najmanje u Vukovarsko-srijemskoj koja po tom izračunu ispada 11 puta siromašnija od Grada Zagreba.

Svaki peti sat izgubljen

Pulić je na nedavnoj sjednici Zajednice predstavio i prijedlog dopune Vladina Programa gospodarskog oporavka. Prijedlog se temelji na spoznaji da 40 najvećih tvrtki u državnom vlasništvu sudjeluje s oko 11 posto u ukupno stvorenoj vrijednosti hrvatskoga gospodarstva. Istododobno, efikasnost njihova poslovanja je oko 20 posto niža od prosjeka čitavoga hrvatskoga gospodarstva, a gubici su im u prošloj godini bili za 160 milijuna kuna veći od dobiti. S obzirom na to da Vlada može izravno utjecati na ta poduzeća, Pulić predlaže da se provede edukacija njihovih menadžera o unaprjeđivanju intelektualnog kapitala, za koju jamči da bi pridonijela povećanju efikasnosti od barem pet posto. Prema Pulićevoj računici, u 40 najvećih državnih tvrtki lani je isplaćeno 9,75 milijardi kuna za plaće. Kako je efikasnost 20 posto niža od prosjeka, to znači da je od ukupno 2088 radnih sati njih 417,6 plaćeno, a nije odrađeno. U konačnici je to uludo potrošenih 1,95 milijardi kuna, što je mnogostruko više od troškova trodnevne radionice za menadžere koju Zajednica za unaprjeđenje intelektualnog kapitala predlaže Vladi.

(PV)
14. srpnja 2010.