|
Lavanda je nekoć bila sinonim za miris iz ormara koji tjera moljce. Danas se koristi i u kozmetičkoj te sve više u prehrambenoj industriji. Danijel Ćorić, voditelj poslovanja obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva (OPG) Ćorić iz Petrinje koje se bavi ekološkom proizvodnjom i prodajom proizvoda od lavande pod brendom Lavander, kaže kako njihova plantaža sada ima 12.000 grmova lavande, sorte budrovke, posađene na dva hektara zemljišta. Podignuta je 2004. na ekološki čistom zemljištu, niz godina zapuštenom i neobrađivanom.

“Početak je bio težak, kao i svaki drugi, motiviran željom da zemljište u obiteljskom vlasništvu ne stoji zapušteno nego da donese prihod”, kaže Ćorić. Izbor je pao na lavandu jer je oko nje potrebno manje posla i manja površina za održivu proizvodnju od, što je pokazao jedan poslovni plan, voćnjaka i vinograda. Međutim, manje posla ne znači “ništa posla“ kao što mnogi misle jer, ističe on, potrebna je odgovarajuća briga glede zaštite od korova, što je najveći problem u eko proizvodnji. Gulaš s lavandom
Osnovni proizvodi od lavande su suhi cvijet i ulje, dok je sekundarnih proizvoda s dodanom vrijednošću mnogo - sapuni, bočice eteričnog ulja, mirisne vrećice, jastuci, aromaterapijski proizvodi, mirisne soli, kreme, aromatizirani kolači, keksi... Asortiman OPG-a Ćorić čine upravo ti proizvodi s dodanom vrijednošću. Tu im u zadnje vrijeme konkurira mnogo novih malih uzgajivača koji svoj proizvod daju u bescjenje.
“Tko jednom kupi lavandu, neće je kupiti idućih godinu dana. Ta roba treba imati i svoju cijenu, a ne da se prodaje ‘kao pašteta’”, naglašava. Osim toga, poslovanje im je usmjereno i na seoski turizam. “Trenutačno je naša velika nada Lavandeto, prvi hrvatski keks s lavandom koji je spreman za tržište. U svibnju ćemo otvoriti vrata prvim gostima u restoranu na farmi, u sklopu kojeg će se moći kupiti naši razni proizvodi te kušati posebni specijaliteti s lavandom, poput džema, keksa, gulaša, salata, aromatiziranih pića i vina”, zaključuje Ćorić. (PV/B.O.) 1. ožujka 2010. |