Što je donijela liberalizacija stalnih ugovora o radu?

Analiza učinaka reformi radnog zakonodavstva iz 2013. i 2014. na zaposlenost, koju je provela Iva Tomić, a kojom su se testirala teorijska predviđanja dualnih reformi na ishode na tržištu rada u Hrvatskoj, pokazuje da te reforme nisu utjecale na ukupnu vjerojatnost novog zapošljavanja, što je "pomalo iznenađujuće jer je stvarni cilj reforme bio povećati ukupnu zaposlenost".

Vrlo je vjerojatno da je liberalizacija stalnih ugovora potaknula porast ukupne zaposlenosti; međutim, naznaka da bi liberalizacija privremenog zaposlenja mogla imati negativan ili nikakav utjecaj na cjelokupno zapošljavanje zahtijeva dodatnu pozornost, navodi se u znanstvenom radu Ive Tomić Reforme zakonske zaštite zaposlenja i ishodi na tržištu rada u Hrvatskoj, koji je objavio Institut za javne financije, a koji je osvojio nagradu Zaklade prof. dr. Marijana Hanžekovića za 2019. godinu.

Dobiveni rezultati sugeriraju da će žene, mladi, stranci, niskokvalificirani i samci iz ruralnih područja vjerojatnije završiti s privremenim ugovorima.

Iako se gospodarstvo počelo oporavljati krajem 2014., razina zaposlenosti 2017. još je uvijek bila znatno niža od one 2007./2008. S druge strane, udio privremenog zapošljavanja među zaposlenicima porastao je na nove rekordne razine s više od 20 posto u 2017. u usporedbi s oko 12 - 14 posto u razdoblju prije i u (ranom) kriznom razdoblju, dok je udio prekarnog rada (ugovori do tri mjeseca) najviši među zemljama EU-a još od 2013. (7,1 posto svih zaposlenika u 2017.).

Premda literatura predviđa porast privremenih ugovora tijekom recesije, ugovori na određeno znatno su učestali s početkom oporavka. Istodobno, prosječni udio samozaposlenih, 19 posto u pretkriznom i ranome kriznom razdoblju (2007.-2011.), iznosio je tek 11 posto u 2017. godini, što upućuje na to da su se obrasci zapošljavanja donekle izmijenili nakon recesije.

Pridruživanje Europskoj uniji potaknulo je dvije nove promjene u relativno kratkom roku. U lipnju 2013. izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o radu uvodi se liberalizacija zaštite zaposlenja za privremene ugovore i zaštite zaposlenja kod kolektivnih otpuštanja. U srpnju 2014. novim Zakonom o radu uvedena je liberalizacija zaštite zaposlenja za ugovore na neodređeno i dodatno liberalizirana zaštita zaposlenja za kolektivna otpuštanja. Nadalje, uvedeno je stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa za mlade ili sezonsko zapošljavanje s vaučerima u poljoprivredi, a od 2015. poslodavac koji zaposli osobu mlađu od 30 godina na stalni ugovor može biti oslobođen plaćanja doprinosa do pet godina.

Tomić je, koristeći mikropodatake Ankete o radnoj snazi (2007. - 2017.), utvrdila skokove u učestalosti privremenog zapošljavanja u vrijeme reforme, posebice one iz lipnja 2013. (liberalizacija privremenog zaposlenja). Skokovi ukupnog zaposlenja nisu tako očiti – nakon 2013. zaposlenost raste, no bez očitog diskontinuiteta. Liberalizacija (privremene) zaštite zaposlenosti nije dovela do očitog diskontinuiteta u ukupnom zapošljavanju, ali je potaknula porast broja ugovora o privremenom radu, što sugerira da je novo zakonodavstvo moglo omogućiti zamjenu trajnih ugovora o radu onima privremenoga karaktera.

"Možda je cjelokupna fleksibilizacija radnog zakonodavstva pridonijela raširenijem korištenju privremenih ugovora. Primjerice, Blanchard i Landier (2002.) predviđaju da će liberalizacijom privremenih ugovora poduzeća vjerojatnije zaposliti nove radnike na privremene ugovore kako bi stekli uvid u njihovu produktivnost; međutim, također je manje vjerojatno da će ih zadržati na stalnim ugovorima. U Hrvatskoj postoji i mogućnost da poslodavci zbog dugotrajne recesije (i dalje) nerado zapošljavaju radnike na neodređeno i na taj način dolazi do povećanja privremene zaposlenosti unatoč liberalizaciji zaštite zaposlenja i ugovora na neodređeno", navodi među ostalim Tomić u svome nagrađenom radu.

Liberalizacija ugovora na neodređeno, kao što se očekivalo, povećala je ukupnu zaposlenost, dok liberalizacija privremenog zaposlenja nije uopće utjecala na ukupno zapošljavanje ili je čak utjecala negativno, dodaje.

Kako je fleksibilnost trajnih ugovora dovela do povećanja ukupne zaposlenosti, samo parcijalna reforma, fokusirana isključivo na privremene ugovore, može se smatrati štetnom jer povećava udio privremenih ugovora bez povećanja ukupne razine zaposlenosti, zaključuje se u analizi Ive Tomić.