Kako izaći iz vlasništva tvrtke, a ne izgubiti?

Upravljati tvrtkom iznimno je složen proces, a pitanje transfera ili zadržavanja vlasništva vjerojatno najveći izazov za odgovorne. Premda većina njih sanja o prenošenju vlasništva na potomke, zadržavanje poslovanja unutar obitelji nije uvijek moguća opcija. Svake godine tisuće uspješnih poduzeća u Europskoj uniji nestaju jer ne znaju kako riješiti dilemu – nastaviti razvijati posao ili ga dobro unovčiti prodajom. Kada ne postoji jasan nasljednik, vlasnici obiteljskih poduzeća suočavaju se s teškom odlukom – kome prepustiti posao jednom kada otkuca njihov čas? Pred njima su tada opcije spajanja s drugim tvrtkama, prodaja biznisa ili pak izlaska na burzu, čega se mnogi u Hrvatskoj groze. Kod nas je 30 posto vlasnika malih i srednjih poduzeća starije životne dobi, što znači da će se u skoroj budućnosti morati suočiti s teškim pitanjem transfera vlasništva. Globalno gledajući, samo 30 posto tvrtki preživi tranziciju s prve generacije na drugu, a tek njih 20 posto s druge na treću generaciju. One pak tvrtke koje to uspješno učine, često postanu okosnice gospodarstva u svojim državama.

Uzmi novac i bježi

Što učiniti ako se odlučite za izlazak iz tvrtke? Kod procesa prodaje tvrtke najteži su dio procjena vrijednosti i pregovori o prodaji. Dok kupci pokušavaju srušiti cijenu ispod njene realne vrijednost, emotivni vlasnici je precjenjuju. Zbog toga je nužno obaviti standardnu procjenu vrijednosti kako bi se prodajna cijena objektivno postavila. Najčešće se koriste metode procjene utemeljene na projekciji budućih novčanih zarada te na multiplikatorima koji se primjenjuju na financijske pokazatelje tvrtke. Sam proces predaje vlasništva može se odviti u relativno kratkom razdoblju. No, pripreme za samu prodaju potrebno je započeti najmanje tri godine prije samog čina. Iz operativne perspektive, možda će trebati vremena za čišćenje bilance, zaključavanje ugovora s ključnim dobavljačima ili strateškim partnerima. Uz to, vlasnici tvrtke prije prodaje vjerojatno će morati obaviti teške pregovore s dijelom zaposlenika i menadžmentom tvrtke.

Prodaja tvrtke često zahtijeva da vlasnik okupi tim stručnjaka, koji uključuje investicijske bankare, odvjetnike, poslovne računovođe i financijske savjetnike. Osigurati kvalitetan tim najbolji je način da se izbjegnu zamke planiranja. Isto tako, prodaja poduzeća može otvoriti niz pitanja u vezi s novčanim tokom, investicijskim portfeljima te nesuglasice između članova obitelji o tome kako raspolagati obiteljskom imovinom i kako pritom postaviti fondove. Domaći stručnjaci upozoravaju da je potrebno kreiranje virtualnog tržišta za kupoprodaju mikro, malih i srednjih poduzeća kojim bi se omogućili što jednostavniji izlazak iz poduzetničkog pothvata te jednostavniji pronalazak poduzeća za zainteresirane kupce. Uz navedene tehničke aspekte prilikom prodaje tvrtke, bivši vlasnici nakon prodaje često prolaze krizu identiteta jer se suočavaju s teškim pitanjima o smislu dosadašnjeg života, o tome kako su odgojili djecu i kako sada upravljati osobnim, obiteljskim i socijalnim složenostima koje je prodaja tvrtke donijela. Premda prodaja vlasnicima i nasljednicima daje mogućnost da diversifi ciraju pa i uvećaju imovinu, odustajanje od vlastite tvrtke, koju su stvarali desetljećima, nerijetko izaziva emocionalni stres i mijenja obiteljsku dinamiku. Svakako valja upozoriti da je na domaćem tržištu primjetan zabrinjavajući trend prodaje tvrtki putem oglasnika. Kako su male tvrtke često prepuštene same sebi, jer ne postoje stručni portali ili profesionalni posrednici specijalizirani za transfere vlasništva (barem kada je riječ o malim tvrtkama) kao u zapadnim zemljama, vlasnici se izlažu rizicima izlaska na crno tržište. Najčešće je to slučaj s tvrtkama koje se bave uslužnim djelatnostima.

Kada prodati?

Vlasnici često otkriju da s rastom poslovanja oni sami postaju suvišni za organizaciju. To je vrlo teško prihvatiti, ali oni najbolji prepoznaju se i po iskrenosti prema sebi samima. Na primjer, mnogi su veliki poduzetnici fantastični prodavači. No, nakon što tvrtka dosegne više od pet ili deset milijuna eura godišnjeg prihoda (ovisno o poslovnom modelu), počinje zahtijevati vodstvo ljudi s različitim vještinama. Trebaju joj stručnjaci iz različitih sektora. Tada vlasnik mora shvatiti kako njegove vještine kao prodavača više nisu dovoljne da bi tvrtka nastavila uspješno poslovati na višoj razini. Kada vlasnici uvide da je na horizontu poslovni megatrend koji prijeti da njihovo poslovanje učini nebitnim ili marginalnim, isto je tako vrijeme da razmisle o izlaznom planu. Ovo se može činiti očiglednim, ali vlasnici tvrtki često sami sebe zavaravaju ili samo okrenu glavu na drugu stranu, zanemarujući očito. Gledajući trenutnu tehnološku putanju kojom se naše društvo kreće, nijedno poslovanje nije sigurno. Ako se bavite turizmom, Airbnb vam puše za vratom. Uber vam je prijetnja ako ste prijevoznik. Sektori u maloprodaji / B2C sektoru najviše su u ovome trenutku izloženi prijetnji, ali to se već događa i s B2B tržištima. Čak i ako imate dovoljno sreće da prepoznate dolazak presnažne konkurencije, možda ćete imati vrlo kratko vrijeme za manevar. Naravno, planovi za izlazak iz tvrtke mogu proizaći iz pozitivnih situacija, a ne samo zbog straha ili poraza. Ponekad se izlazna strategija planira jer je s druge strane unosna ponuda kakva se ne može i ne smije odbiti. Na primjer, ako ste mlada, inovativna web-stranica koja se bori da ostvari dobit, a velika tehnološka kompanija pokuca na vaša vrata, prodaja je definitivno najbolja opcija.

Transfer unutar obitelji

Gubitak tvrtke za vlasnika može biti emocionalno težak, no transfer vlasništva unutar obitelji često ispadne još veća muka. Petra Mazulić Jurić i Mirela Alpeza, autorice knjige Izazovi prijenosa poslovanja u malim i srednjim poduzećima, tvrde kako bi za uspješnu predaju vlasništva trebalo stvoriti podupirući nacionalni ekosustav za prijenos poslovanja, za čiji razvoj je potrebno bez odgađanja poduzeti aktivnosti u skladu sa smjernicama i preporukama Europske komisije. Ako takvi mehanizmi nisu osigurani, postoji veliki rizik da značajan broj obiteljskih poduzeća jednostavno nestane. Isto tako, osnivači obiteljskih tvrtki nikada ne mogu biti posve sigurni jesu li im djeca dovoljno kompetentna i motivirana da nastave njihovim stopama. Ključ uspješnog transfera vlasništva unutar obitelji jest krenuti na vrijeme. Proces treba početi planirati što je prije moguće jer bi on mogao potrajati godinama. Lakše ga je prelaziti u fazama, kada se ranije postave dostižni kratkoročni, srednjoročni i dugoročni ciljevi. Karen Collingsworth Crusse i Donald Levitt iz tvrtke Levitt Consulting Inc., svjetski renomirani stručnjaci za pitanja transfera vlasništva tvrtki, postavili su pred čelne ljudi obiteljskih tvrtki neke zahtjeve koje bi trebale zadovoljiti ako žele zadržati vlasništvo. Ako ovi zahtjevi ne mogu biti zadovoljeni, Collingsworth Crusse i Levitt vjeruju da je prodaja bolja opcija. Pripadnici starije generacije trebali bi ohrabriti mlade da slijede vlastitu viziju i poslovne ciljeve, ali istodobno ih osvijestiti o važnosti temeljnih vrijednosti kompanije. I sadašnja i buduća generacija vlasnika trebale bi zajedno raditi na dugoročnim planovima, poput modernizacije poslovanja uz zadržavanje tradicije i imidža tvrtke. Vlasnici isto tako trebaju osigurati da njihovi nasljednici razumiju svakodnevne financijske prakse i da budu spremni odvojiti osobne od poslovnih troškova. Nasljednici bi trebali biti visokoobrazovani i steći iskustvo izvan obiteljskog posla kako bi donijeli nove vještine i iskustva. Collingsworth Crusse i Levitt upozoravaju kako će starijoj generaciji trebati vremena da se pomiri s tranzicijom i osjeti ugodno u procesu odlaska. Napetost bi se mogla razviti ako seniori osjete da su izgurani iz vlastite tvrtke. Zato je preporučeno da osnivači tvrtki imaju jasan životni plan nakon što završi njihova era vladavine. Ipak, ako to situacija dopušta, savjeta onih najiskusnijih ne treba se lako odreći. Jedan od načina na koji starija generacija može pomoći iz mirovine jest da zadrži ulogu u nadzornom odboru tvrtke, pa da nadgleda poslovne procese i tako pomogne svojom mudrošću. 

Važan element u tranziciji poslovanja jest i zadržavanje ključnih zaposlenika. Uključivanje novih članova obitelji u vlasničku strukturu nerijetko izaziva komešanja unutar tvrtke te moguće sukobe između novih šefova i stare garde zaposlenika vjerne osnivaču. „Najviše tvrtki sastoji se od kombinacije članova obitelji i zaposlenika koji nisu povezani krvlju niti rodbinskim vezama s vlasnikom. Ako se transfer vlasništva dogodi unutar obitelji, vlasnici ne smiju riskirati da se moguće nezadovoljstvo pojedinog dijela zaposlenika manifestira tako da se udalje od tvrtke, preuzmu poslovne tajne i pokrenu konkurentski posao“, elaborira Collingsworth Crusse. Kako bi se spriječio takav scenarij, potrebno je napraviti planove za zadržavanje starih zaposlenika, koji uključuju potpisivanje ugovora o zadržavanju povjerljivih informacija te ih također nagraditi financijski ili unaprijediti u karijeri. Sposobnost lakog prilagođavanja bit će ključna za uspjeh većine tvrtki u budućnosti. Zato prije samog transfera stari vlasnici tvrtke nasljednicima trebaju ostaviti dostatnu zalihu financijskih sredstava kako bi im se omogućilo pravodobno ulaganje u nove tehnologije, zaključuju Collingsworth Crusse i Levitt. Ako se nakon svega ipak donese odluka da se posao zadrži u obitelji, tada dolazi ono najteže pitanje. Kojem članu obitelji dati kormilo u ruke? Za većinu, odluka o nasljedstvu svodi se na raspravu o pravednosti nasuprot jednakosti. Roditelji moraju nastojati biti pošteni i objasniti strategiju svojoj djeci. Najbolje rješenje bilo bi da vlasnici održe obiteljski sastanak kako bi raspravili o temi uz pomoć pouzdanog savjetnika koji služi kao posrednik. Usredotočujući se na najkritičnija pitanja i razmatranja, vlasnici obiteljskih poduzeća mogu raditi zajedno sa svojom djecom kako bi osmislili optimalan put za prijenos obiteljskog bogatstva koji zadovoljava izlazne ciljeve vlasnika, a i aspiracije djece.

Burza

Upravo je gubitak kompanije i glavni razlog zašto se mnogi vlasnici hrvatskih tvrtki boje izaći na burzu. Premda vlasnici izlaskom na burzu ne moraju nužno izgubiti većinski udio, velik dio njih smatra da Hrvatskoj kronično nedostaje kvalitetnog menadžmenta, pa u takvoj situaciji njihove tvrtke mogu samo izgubiti. Sa Zagrebačke burze poručuju kako je strah od gubitka tvrtke neopravdan te kako vlasnik zadržava 90 posto vlasništva, a uz to prikuplja kapital i dobiva članove nadzornog odbora koji mogu unaprijediti posao. Uz to, tvrde kako kompanija koja se nalazi na burzinoj platformi ima 15 posto veću vrijednost od one koja tamo nije prisutna. Inozemna istraživanja pokazuju kako su na burzama u državama zapadne Europe kod investitora najpopularnije kompanije koje imaju dugoročnu strategiju ulaganja. Takve tvrtke smatraju se manje zarobljenima u kratkoročnom ciklusu izvještavanja i manje je vjerojatno da će preuzeti prekomjerne dugove ili pribjeći računovodstvenim prevarama. Da u Hrvatskoj postoji povjerenje u menadžment, izlazak na burzu zasigurno bi bila mnogo popularnija opcija. Time ponosni vlasnici ne bi izgubili potpuno vlasništvo nad tvrtkom, a izbjegli bi mogućnost da ih preuzme mrska konkurencija. Nitko ne pokreće ozbiljnu tvrtku samo kako bi je što prije prodao. Izlazak iz tvrtke ne može se planirati godinama unaprijed ili na početku poslovanja. Prodaje se na temelju načina na koji se tržište kreće, a to se mijenja iz godinu u godinu. Za uvid kada izaći iz tvrtke potreban je spoj racionalnosti i poniznosti. Nažalost, vlasnici tvrtki, zaokupljeni svakodnevnom rutinom, često ne uzimaju dovoljno vremena da razmisle što žele od svog poslovanja. Većina ih je uhvaćena u začarani krug, bavi se poslovnim pitanjima, obitelji, osobljem, bankama i kreditima. Teško im je planirati čak i ovogodišnju strategiju, a kamoli odrediti je li i kada je vrijeme za prodaju. Koliko god klišeizirano zvučalo, okružiti se ljudima koji osluškuju stanje na tržištu, a pritom nisu sentimentalno vezani za samu tvrtku, najbolji je način da saznate je li došlo vrijeme da se izađe iz tvrtke.