Karijera: Gdje mogu pronaći svoje mjesto?

3. kolovoza 2019.

Karijera i osobni napredak najviše ovise o nama samima ali i o okružju, organizaciji u kojoj radimo, ali i ekosustavu u kojem živimo

Foto: Shutterstock
Krešimir Sočković

Osobni napredak i rast karijere pojmovi su koji će vas odmah zaokupiti jer, kako god bilo, ipak bismo u najvećoj mogućoj mjeri trebali voditi brigu o samima sebi, zar ne? No, odmah na početku treba reći kako se ovdje ne radi o potrazi za vlastitom srećom i razvoju osobnosti kakve se redovito promovira na društvenim mrežama memovima poput: „budi ono što jesi“ ili „život je potraga za vlastitom srećom“. Osobni rast podrazumijeva kompleksni i uravnoteženi razvoj osobnosti na više područja: intelektualnom, moralnom, duhovnom, pa u konačnici i fizičkom. Spomenuta ravnoteža pretpostavka je sustavnoga osobnog napretka i rasta karijere, koji nije uvijek opušten, veseo i popločen isključivo uspjesima, nego se obično sastoji od mukotrpnog rada, ispravljanja vlastitih deficita, dijeljenja ili razmjene vlastitih sposobnosti s drugima i neprekidnog učenja, pri čemu je naglasak više na iskustvenom nego na formalnom obrazovanju. Možemo reći da, kao što je rast i razvoj biljnih kultura nemoguć bez kakve-takve ukorijenjenosti, tako je i osobni napredak bez korelacije s okružjem unaprijed osuđen na propast. Ukratko, razvoj osobnosti ili osobni napredak te rast karijere koji iz toga proizlazi dodane su vrijednosti koje ponajviše ovise o nama samima, ali jednako tako i o drugima – poslovnom okružju, organizaciji u kojoj radimo i cijelom ekosustavu u kojem živimo.

Samootkriće

Teorije koje se bave osobnim napretkom i rastom karijere obično nastoje detektirati faze ovoga složenog procesa. Možemo uočiti kako o broju faza postoji prilično nesuglasje, pa neke teorije govore o četiri, druge o sedam, a treće o deset ključnih faza osobnog napretka. Ipak, ono što je svima zajedničko i oko čega postoji visoka razina suglasja jest da svaki takav proces započinje fazom svojevrsnog „samootkrića“, kao rezultata samoanalize ili danas prilično raširene tehnike samopromatranja. Ideja je, zapravo, jednostavna jer samootkriće ne podrazumijeva ništa drugo nego spoznaju vlastitih prednosti i nedostataka. Ipak, kako su jednostavne stvari ujedno i najteže, ni ovdje nije ništa drukčije jer smo vjerojatno svi svjesni kako je samokritičnost mnogo teža od kritičnosti, odnosno kako je objektivno sagledati samog sebe znatno teže od objektivnog sagledavanja drugih. U podlozi svega toga, naravno, obično leži onaj veliki ego koji nas redovito zaustavlja u takvim samoprocjenama, štiteći nas tako od malodušja i izostanka samopouzdanja. Ipak, koliko god bilo teško, možemo zaključiti kako je osobni napredak nemoguć bez samootkrića koje se sastoji od dubokog razumijevanja vlastitoga karaktera, potreba, vrijednosti i svrhovitosti te svjesnosti o vlastitom potencijalu, željama i interesima. Bez takvog polazišta put osobnog napretka i rasta karijere sasvim će sigurno završiti u slijepoj ulici.

Usporedba i potreba za modifikacijom

Osobni napredak i rast karijere nemoguć bez korelacije s okružjem. Upravo je zatonužno napraviti takozvani reality check, odnosno usporediti se s drugima kako bismo dobili jasnu sliku vlastite pozicije i realnosti svojih ambicija. Koliko god se navedeno činilo znatno lakšim od samootkrivanja, ipak i ovdje postoje zamke koje treba izbjeći. Primjerice, koliko ste puta bili zavidni tuđem uspjehu ili sretni zbog tuđeg neuspjeha? To je nešto što se događa i najboljima jer i najbolji nisu imuni na ego. Međutim ovdje nije riječ o kompeticiji ili o tome kako biti bolji od drugih, nego se zapravo radi o sagledavanju vlastitih nedostataka u usporedbi s drugima kako bismo ih mogli modificirati ili ispraviti i kako bismo, u konačnici, postali bolji, ali ne od drugih, nego zapravo bolji od prethodne verzije sebe samih. Zvuči komplicirano, ali zapravo je jednostavno, ovdje nije riječ o olimpijadi ili svjetskom prvenstvu, nego o usporedbi i utvrđivanju potrebe za modifikacijom koja nas neće odvesti na put savršenstva, nego na put osobnog rasta i napretka, pri čemu će neki od vlastitih deficita zasigurno ostati, ali nam više neće predstavljati toliku smetnju.

Samoprihvaćanje i planiranje

Biti nesavršen znači biti čovjek. Upravo zato, nakon teške faze samootkrivanja i bolnog procesa usporedbe i utvrđivanja potreba za modifikacijom, dolazi faza samoprihvaćanja vlastitih deficita i nedostataka te pomirbe sa samim sobom. Vidjet ćete kako će upravo ova faza dovesti do takozvanog utišavanja ega i njegova neprimjerenog „vrištanja“ te tjeranja vaše osobnosti u kompetitivne usporedbe s drugima, koje će vas redovito odvesti u frustraciju. Mogli smo ovu fazu nazvati i „kakav sam, takav sam“, ali to bi bilo pogrešno jer ovdje nije riječ o pasivnoj pomirbi s vlastitim nedostacima, nego o pronalasku unutarnjeg mira, svjesnosti o vlastitoj nesavršenosti i vlastitim greškama te aktivnom planiranju njihovih mogućih popravaka ili pak modifi kacija u smislu da, iako u nekom obliku i dalje postoje, prestaju biti nepremostiva prepreka na putu osobnog rasta. Pritom treba naglasiti kako planiranje treba obuhvatiti kratkoročne i dugoročne ciljeve, uključiti praćenje njihova ostvarenja i biti terminski razrađeno jer bi vas, u protivnom, mirenje s vlastitim nedostacima bez plana moglo odvesti u besciljno tumaranje šumom neostvarenih ambicija.

Ostvarenje osobnog rasta

Ostvarenje osobnog rasta izravno je povezano s dosezanjem vlastitog potencijala. Prethodne faze koje smo prošli služile su upravo tome – definiranju vlastitog potencijala, shvaćenog kao zbroja zdrave ambicije, vlastitih snaga ili prednosti, nedostataka ili deficita, interesa i želja. Pritom je nužno znati da ostvarenje vlastitog potencijala nije moguće bez suočavanja s preprekama, koje bismo uvjetno mogli podvesti pod zajednički nazivnik straha od neuspjeha. Ako svladamo sve navedene prepreke – budemo objektivni prilikom samootkrivanja, iskreni prilikom usporedbi i utvrđivanja potreba za modifi kacijom, pomireni sami sa sobom i efi kasni u planiranju, objektivno sagledamo vlastiti potencijal i premostimo strah od neuspjeha – možemo reći kako će osobni rast biti zajamčen. Pritom, međutim, ne smijemo zaboraviti par stvari. Osobni rast nije vremenski ograničen, nego je prije riječ o beskonačnom procesu. Osobni rast podrazumijeva strpljenje što znači da, kao ni druge dobre stvari, ne dolazi preko noći. I na krajupretpostavka optimalnoga osobnog rasta je uspostava balansiranog napretka u svim područjima života i poslovnom i privatnom.

ciklus rasta karijere

Različiti pristupi

U posljednje vrijeme stručnjaci koji se bave savjetovanjem o poslovnom napretku često pribjegavaju ideji o potrebi razdvajanja pojmova rasta karijere i osobnog rasta. Pritom se ta težnja nastoji opravdati različitim definicijama navedenih pojmova. Primjerice, Doreen Mueke, stručnjakinja za osobni razvoj, smatra kako rast karijere uključuje korake prema višoj poziciji u tvrtki ili kompaniji i kvantitativno znači penjanje po korporativnoj ljestvici, dok osobni rast uključuje više od toga. Osobni rast, smatra Mueke, temelji se na razvoju vlastitih vještina i talenata, pri čemu su njegove glavne značajke kvalitativni napredak i transformacija same osobe. Unatoč takvim stavovima, većina stručnjaka za upravljanje ljudskim resursima smatra kako ove dvije komponente rasta treba integrirati.

Osobni rast treba biti u funkciji rasta karijere i obratno. Bez obzira na različite pristupe teoretičara, mogli bismo zaključiti kako su rast karijere i osobni rast dva neraskidiva pojma jer je uistinu teško zamisliti „kvantitativno“ napredovanje po korporativnoj ljestvici bez „kvalitativne“ osobne nadogradnje. Sve drugo značilo bi zanemarivanje složenosti osobe i promatranje individue isključivo kao radnika ili zaposlenika, što je sasvim sigurno zastario koncept iz nekih davno prošlih vremena.