Gdje je optimalna lokacija pogona za preradu soje?

27. studenoga 2020.

Po mišljenju stručnjaka Smartera, upravo je analiza lokacije često najslabija karika u našim investicijskim projektima

Foto: Pixabay

Konzultantska tvrtka specijalizirana za poljoprivredno-prehrambeni sektor Smarter već je više puta u svojim analizama upozorila na potrebu izgradnje novog pogona za preradu soje u Hrvatskoj, kako bi se povećanoj količini proizvedene soje koja nije GMO dodala vrijednost preradom, bilo u ulje, bilo u sojinu sačmu ili sojine proteine. Hrvatska je posljednjih godina u proizvodnji dosegnula 250 tisuća tona soje, genetski nemodificirane, a prema iskustvima, minimalni rentabilni industrijski kapacitet bio bi 300 tisuća tona prerade sojinog zrna.

Među strateškim projektima regionalnog razvoja Vukovarsko-srijemske županije, uvrštenima u Razvojni sporazum Slavonija, Baranja i Srijem, jest upravo i Centar za preradu GMO free soje u Drenovcima, malome mjestu kod Županje, vrijedan 40 milijuna kuna, prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Županja je nositelj projekta, čiji je cilj modernizacija i diversifikacija poljoprivredne proizvodnje prema proizvodima više vrijednosti, a partner je Općina Drenovci. Prema dostupnim informacijama, pri kraju je izrada projektno-tehničke dokumentacije za gradnju i opremanje Centra, vrijedna 1.402.940 kuna, od čega će se 85 posto sufinancirati nepovratnim europskim sredstvima.

soja, zasađeno polje Foto: Pixabay

Lokacija sojare najslabija karika

Za takvim objektom već godinama postoji velika potreba, a bit će vrlo značajan jer Hrvatska nema kapacitete za preradu soje, koja je postala iznimno tražena roba na svjetskom tržištu. Prema mišljenju stručnjaka Smartera, upravo je analiza lokacije često najslabija karika u našim investicijskim projektima jer se zbog nedovoljno detaljne i dugoročno sagledane analize lokacije, odnosno tržišta nabave sirovine i potencijalnog tržišta prodaje gotovih proizvoda, donose odluke koje u eksploataciji (zbog krivo odabrane lokacije) enormno povećavaju troškove buduće operacije i posljedično uzrokuju nerentabilno poslovanje.

Naime, upravo je postojeća lokacija "stare" sojare u Zadru pokazala da u preradi soje kriva lokacija postaje čimbenik koji može uzrokovati i gašenje poslovanja. Stoga stručnjaci Smartera budućim investitorima svakako predlažu da još jednom sagledaju sve lokacijske prednosti i nedostatke Drenovaca kao potencijalne buduće sojare.

Proizvodnjom soje na županjskom području, u krugu od 30 kilometara od planirane lokacije gradnje Centra za preradu GMO free soje, u jedinicama lokalne samouprave Drenovci, Vrbanja, Gunja, Bošnjaci, Nijemci, Otok i Privlaka, prema evidenciji Agencije za plaćanja u poljoprivredi, bavi se čak 450 poljoprivrednih gospodarstava, na gotovo 10.000 hektara. Postižu prinose od oko 30.000 tona za preradu, a na cijelom području te županije prosječno se godišnje zasije 24.000 hektara, s prinosima većim od 65.000 tona.

"Istina je da, što se tiče nabave domaće soje, lokacija nije loše odabrana, a vjerojatno je dobra i kad je riječ o troškovima same lokacije (interes lokalne zajednice, troškovi komunalne naknade itd.), no sa stajališta važnosti položaja na najvažnijim i najjeftinijim transportnim pravcima commodity roba te pristupa brzoj željeznici, ova lokacija sigurno nije dobra", smatraju stručnjaci Smartera.

"Uvjereni smo da je potrebno uvijek razmišljati o tome što će se događati u godinama kada nema dovoljno sirovine na domaćem tržištu ili kada se gotova roba mora transportirati u izvoz, što je sada slučaj. Naime, Hrvatska se još uvijek nije opredijelila za uporabu genetski nemodificirane sojine sačme u prehrani stoke, a i proizvedena količina sojinog ulja bila bi prevelika za potrebe hrvatskog tržišta. Stoga bi bilo logično da se gotova roba nalazi na brzoj pruzi kojom se ona može otpremiti u bilo koji dio Europe. Ili da se nalazi na riječnom putu, kako bi se baržama mogla prevesti do ciljanih tržišta", kažu u Smarteru te dodaju kako je u razgovorima s dobavljačem tehnologije spomenuta činjenica da se rijetko grade nove sojare kapaciteta prerade ispod 600 tisuća tona.

"Zato se samo po sebi nameće pitanje kojim putem će se dopremiti potrebna sirovina na predviđenu lokaciju, odnosno hoće li kapacitet prerade biti manji od optimalnog", pitaju se u Smarteru.

soja, polje, žetva Foto: Pixabay

Ako kapacitet prerade bude predviđen za proizvodnju sojinog proteina, tek tada se mora računati uglavnom na izvozno tržište, te bi lokacija koja je smještena u blizini velikih prometnih čvorova bila daleko povoljnija. Nadalje, što se tiče tržišta nabave, otkupljenu soju treba negdje uskladištiti, za što su daleko najpogodniji veliki silosi. Postoje lokacije na kojima već stoje prazni silosi koje je samo potrebno urediti i iskoristiti.

Vukovar zbog Dunava idealna lokacija

Zbog svih ovih razloga stručnjaci Smartera i dalje zagovaraju Vukovar kao idealnu lokaciju, s vukovarskom lukom i dunavskim plovnim putom, sa željeznicom koja će do 2030. biti brza i rekonstruirana, sa silosima koji postoje u luci te, konačno, s blizinom grada koji ima dovoljno educirane radne snage.

Ovome svakako treba dodati potrebu da se na kraju lanca vrijednosti Hrvatska opredijeli za isključivu proizvodnju mesa s genetski nemodificiranom hranom, što bi trenutno domaćim proizvođačima dalo veliku dodanu vrijednost, ali i tržišnu komparativnu prednost.

Kao dodatni argument za ovakve zaključke u analizi lokacije iz Smartera predlažu da se pogleda studija koju je pripremila Europska komisija 2017. godine pod naslovom Study on storage capacities and logistical infrastructure for EU agricultural commodities trade, u kojoj su analizirane promjene u logističkim i skladišnim kapacitetima EU28, od 2005. do 2015., s posebnim težištem na situaciju u zemljama koje su u tom razdoblju imale najveći porast proizvodnje commodity roba, tradinga, odnosno rasta udjela na tržištu u EU.

Navedena studija, uz to što predstavlja svojevrsnu inventuru europskih skladišnih i logističkih kapaciteta, s identifikacijom uskih grla, uputila je na potrebu značajnih ulaganja u ciljane skladišne i transportne puteve.

U studiji su definirana četiri glavna transportna pravca za trgovinu commodity roba, od kojih su dva za nas najvažnija; Rona – Dunav i Baltic – Adriatic. U cijeloj studiji se kao glavni transportni putevi spominju veliki europski riječni putevi Rona i Dunav te željeznička infrastruktura koja je najjeftinija i najprihvatljivija za transport velikih količina rasutih roba. Posebno je analizirano nekoliko istočnoeuropskih zemalja koje su imale najveći porast proizvodnje i trgovine commodity roba u tom razdoblju, te su postale najveće izvoznice (Poljska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka).

Analizirane su i tradicionalne, velike zemlje proizvođači i potrošači commodity roba u Europskoj uniji poput Francuske, Njemačke, Španjolske, Italije, Austrije.

Studija jasno pokazuje da su najveću mobilnost roba osigurale zemlje koje su imale razvijenu logističku i skladišnu infrastrukturu, odnosno one koje su u promatranome periodu najviše ulagale u razvoj te infrastrukture.

 

 

 

P.hr/I.G.