Individualna prodaja, prerada i otkup jamče plasman mandarina

Mandarine iz prošlogodišnjeg uroda u dolini Neretve, ipak su, sudeći prema tvrdnjama upućenih, našle put do kupaca. Urod je bio oko 60.000 tona, a procijenjen je kao vrlo dobar. Godinu prije bio je oko 35.000 tona, a prethodne čak 90.000 tona. Procjenjuje se da bi zbog dolaska mladih nasada na puni urod i zbog poznatog problema s alternativnom rodnosti u jednoj od narednih godina, koja bude klimatski idealna, urod mogao biti i iznad 100.000 tona. Od izgradnje najavljenog pogona za preradu mandarina i citrusa, izgleda, nema ništa. Podsjetimo, interes je izrazila tvrtka Svjetlana Stanića koja je kupila zemljište, a bilo je i prije interesa nekih poduzetnika, među kojima se ozbiljno zainteresirao jedan poduzetnik iz Zagreba. Međutim, odustao je, navodno zato što je studija opravdanosti pokazala da to ne bi bila održiva investicija.

Uglavnom, iz posljednje berbe višak su bili sitniji i oštećeni plodovi koji, ionako, nisu pogodni za plasman u svježem stanju. Neki su trendovi ipak došli do izražaja - individualni plasman vlasnika manjih obiteljskih plantaža u neke europske gradove te prerada mandarina i ostalih citrusa kod manjih proizvođača. Već polako postaju prepoznatljivi proizvodi s nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji su se okrenuli ekološkoj proizvodnji. Izdvajaju se proizvodi OPG-a Klaudije Krstičević, OPG-a Prović itd. Turistički djelatnici organiziraju grupe turista za berbu mandarina. Snalazi se svatko kako može.

Iz Ministarstva poljoprivrede stalno šalju poruke o potrebi udruživanja u proizvođačke organizacije, čega su svjesni i napredniji poljoprivrednici u dolini Neretve. Na taj bi način mogli lakše i značajnije povlačiti sredstva iz EU fondova. Ipak, ohrabruju najave da bi se jedan važan problem - navodnjavanje - mogao riješiti jer je Vlada RH prihvatila pilot-projekt navodnjavanja doline Neretve. Radi se o projektu Izgradnje sustava javnog navodnjavanja Glog Hrvatskih voda i Dubrovačko-neretvanske županije. Vrijednost projekta je oko 70 milijuna eura i najvećim bi se dijelom financirao iz kohezijskih fondova EU. Vrijednost prve faze projekta je 20 milijuna kuna. Njegovom realizacijom bi se, uz navodnjavanje, riješio i problem zaslanjivanja vode.

Jedan upućeniji poduzetnik iz doline Neretve kaže da se na ovom području urušavaju sve ekonomske teorije o održivosti poslovanja. Vidljivo je, obašnjava, da najbolje prolaze obitelji koje nemaju potrebe za angažiranjem dodatnih radnika i obrađuju do dva hektara mandarina. Vlasnici većih plantaža imaju standardne probleme, poput nedostatka radnika, nedostatka tržišta kao posljedice poznatih problema nastalih nakon gubitka ruskog tržišta te uglavnom jako velikih troškova. Nije naodmet napomenuti ni to da se do ulaska u Europsku uniju poticalo podizanje nasada mandarina te njihov otkup. No oni koji su poslovanje temeljili na poticajima, zapali su u probleme. Naravno, kako to već ide, nevolja ne dolazi sama, tako da su nakon toga došli i drugi problemi, a potom i međusobne optužbe vlasnika plantaža, korisnika državnog zemljišta, otkupljivača, trgovačkih lanaca, državnih i lokalnih vlasti... Oni koji su se oglušili i tražili nove puteve, izgleda da polako uspijevaju. Tako bi se moglo reći da su ove godine dobitnici oni koji su, kao što je rečeno, obrađivali oko dva hektara, imali vlastiti kamion te prodavali mandarine po trgovima europskih gradova.

Da je tomu tako, potvrdio nam je mladi agronom Tomo Ostojić iz Peračkog blata, poznatiji po proizvodnji energetskih pločica i proizvoda na bazi smokava. Ostojić potvrđuje da se uzgajivači mandarina sve više okreću individualnim kanalima prodaje, bilo da se radi o online prodaji i dostavi na kućnu adresu bilo da mandarine voze kamionima na tržnice i trgove gradova. „Počeli su po hrvatskim gradovima, pa osvojili Sloveniju, a jesenas su značajno ušli i u austrijske gradove. Najprije su punktovi bili u Slavoniji, Lici, Istri, potom u slovenskim gradovima, a sada su u Austriji. To je rezultiralo time da se mandarina onima koji su se okrenuli i imali mogućnost takve prodaje plasira po cijeni koja jamči barem minimalnu zaradu. U Austriji je cijena dva eura za kilogram, a ako obitelj ima kamion ili dva, onda je to dobar posao“, pojašnjava Tomo Ostojić. Usporedbe radi, otkupna cijena mandarine u dolini Neretve pala je ispod dvije kune po kilogramu. Uz prometnicu se prodaje po tri kune. Država bi, kaže Ostojić, malima mogla pomoći u sporazumu s državama – upravo da se neretvanske mandarine mogu nesmetano prodavati. „Jednom proizvođaču dovoljno je malo veće austrijsko selo da bi mu se isplatilo. To bi država mogla riješiti tako da se izbori za prodajne punktove. Ispada da je bolje imati kamion i hektar mandarina, nego veće plantaže i mehanizaciju“, smatra Tomo Ostojić.

Ostojić ipak najvećim problemom smatra neriješeno državno zemljište. Djelomice je to i razlogom odlaska mladih ljudi koji bi trebali pokrenuti gospodarske procese. Razdoblje pojedinih EU fondova završava 2020. godine, tako da preostaje malo vremena. Uglavnom tko je uspio povući sredstva, uspio je. Malo je vremena da bi se mogla povući sredstva iz fondova ruralnog razvoja. Stanje je kaotično zbog neriješene regulative oko zemljišta, pa ljudi ne mogu aplicirati na EU fondove. Nema ulaganja i modernizacije. To je posljedica svega pomalo, a najviše problema s državnim zemljištem“, kaže Tomo Ostojić.

Ostojić kaže da bi i on volio dobiti sredstva iz fondova, ali to ide teško jer nisu riješene zemljišne knjige. Ipak, od izgradnje novoga proizvodnog pogona, kaže, neće odustati jer mu je pogon nužan. Postojeći mu je postao premali i nema uvjeta za potencijal proizvoda. “U prvom redu nisu riješene građevinske zone, te se ne zna gdje i što možeš graditi, a ishođenje papira i dozvola traje godinama“, kaže Tomo Ostojić.

Iskusni Niko Ujdur, suvlasnik obiteljske tvrtke Frigo Bonsai iz Opuzena, jednog od otkupljivača mandarina i ostalih proizvoda iz doline Neretve, kad je riječ o mandarinama, zadovoljan je prošlom sezonom. „Otkupili smo oko 2800 tona mandarina po dobroj cijeni, što je više od planiranog. Oko 95 posto te količine plasirali smo u izvoz i postigli dobru cijenu. Najviše od izvezenog, oko 85 posto, plasirali smo na češko, slovensko i austrijsko tržište, a ostalo izvezli na bosanskohercegovačko te tržište Srbije i Kosova“, kaže Niko Ujdur.

Jedan u najupućenijih u probleme poljoprivrednika iz doline Neretve svakako je Niko Kapović. Iako je u mirovini, proizvođač je mandarina. Kapović je bio uspješni direktor najvećega otkupnog centra PIK Neretva i jedan je od najvećih stručnjaka kad je riječ o stanju u dolini Neretve. Kada su imali nepisanu strategiju, plan je bio proizvoditi čitavu godinu, kaže Kapović. Počevši od kupusnjača, preko ranog voća i povrća - jagoda, lubenica, dinja, paprika, rajčica i krastavaca, potom mandarina, pa do ostalih citrusa - klementina, naranči i limuna. Plodovi iz doline Neretve dozrijevali su dvadesetak dana prije nego u ostatku Hrvatske, i to je bila velika prednost. Problem je, kaže Kapović, nastao uvođenjem sankcija prema Rusiji i njenim uzvraćanjem istom mjerom za europske poljoprivredne proizvode, te je došlo do viška. Sve zemlje koje su izvozile veće količine tih proizvoda u Rusiju ostale su bez toga velikog tržišta. Sve ono što je trebalo završiti u Rusiji, završavalo je na EU tržištu. Tako je poljska rajčica dovezena u Zagreb stajala dvije kune. Tikvica iz Italije također je na našem tržištu bila ispod cijene. To je i bio razlog zbog kojeg je došlo do rušenja cijena i, kada se sve to uzme u obzir, zaključilo se kako se u dolini Neretve više ne isplati proizvoditi ništa osim mandarina i jagoda“, pojašnjava Niko Kapović.

Stoga se polako napuštaju proizvodnje koje su do jučer bile rentabilne. Pada plastenička proizvodnja i ona je, kako procjenjuje Kapović, na 20 posto u odnosu na prije pet-šest godina. Ako nemate ozbiljnu proizvodnju, ne možete imati ozbiljnoga kupca. Kako budemo padali u volumenu, bit ćemo sve manje interesantni na tržištu. Ni maloprodajnim lancima niste interesantni ako nemate količina“, pribojava se Kapović.

 Veliki otkupljivači, unatoč svemu, ostaju i nadalje rješenje u plasmanu. Njihovu ulogu u plasmanu ne treba zanemarivati. Ukratko, nisu ni oni niti trgovački lanci uzrok svih problema u dolini Neretve. U ozbiljnijoj proizvodnji bez njih nije moguće pozicioniranje na tržištu. Iz Ministarstva poljoprivrede stalno pozivaju na udruživanje u proizvođačke organizacije koje se podupiru, ali to očito u dolini Neretve ide vrlo teško. Dio proizvođača je za, a dio nije, tako da nema opipljivih rezultata. Uglavnom, stanje je kaotično. Problemi postaju izraženiji u godinama kada je obilniji urod. Rješenja se pronalaze i uglavnom su nepredvidiva. Ili se o rješenjima u javnosti uopće ne govori?! I to je moguće.