Velicki: Ne uzimajte sada gospodarstvu - jer kasnije nećete imati od koga

30. ožujka 2020.

"Nekome je neka mjera odlična, a nekome može biti pogubna, komentira Vladine mjere pomoći poduzetnik Nikola Velicki

Foto: Rabo

Najvažnije jest ostaviti svu likvidnost tvrtkama, kako bi se same, s maksimalnim iznosom novca, snašle i pobrinule za sebe, poručuje Nikola Velicki, direktor tvrtke Rabo iz Kneževih Vinograda, jednog od najvećih proizvođača i izvoznika voća u Hrvatskoj te najveći proizvođač sadnog materijala u regiji. Smatra da Vladine mjere pomoći gospodarstvu treba postaviti jednostavnije i jasnije.  

"Toliko je nepoznanica da je teško povući ispravan potez. Iako imamo generalni plan za funkcioniranje naše tvrtke, postoji jako mnogo nepoznatih varijabli u jednadžbi, a one koje su poznate - promjenjive su. Možete se, recimo, usredotočiti na jednu stvar, a ona se u kratkom razdoblju potpuno promijeni. Idemo dan za danom i tako funkcioniramo. Toliko je potencijalnih ugroza i toliko su promjenjivi parametri da drukčije ne možemo funkcionirati. Možemo sve napraviti kako treba, ali ako dođe zaraza u tvrtku, svi ili većina moraju u karantenu. A gdje su problemi transporta, distribucije?", pojašnjava za Privredni Velicki teškoće funkcioniranja u ovoj situaciji.

Velika neizvjesnost

"Onaj tko sada funkcionira dobro i ima rezervu, možda za mjesec dana uopće neće biti siguran. Svi će biti pogođeni i svi to moramo shvatiti", dodaje naš sugovornik ističući da bi za njega prva mjera pomoći bila potpuno pojednostavnjenje svega predstavljenoga.

Kaže da nije uopće sporno da država želi pomoći niti da će napraviti maksimum koliko zna i može, ali, mišljenja je, ne postoje mjere i kriteriji koji mogu objediniti čitavo gospodarstvo, sve sektore i sve specifičnosti svake tvrtke. "Nekome je neka mjera odlična, a nekome može biti pogubna. Najvažnije jest ostaviti svu likvidnost tvrtkama kako bi se same snašle i pobrinule za sebe te s maksimalnim iznosom novca ostaviti ih da se bore. A taj maksimalan novac uključuje sva potraživanja koja je tvrtka napravila u posljednjih mjesec dana. Osnovno je da gospodarstvu ne treba uzimati sada - jer u takvoj opciji kasnije nećete moći niti uzeti - nećete imati od koga uzeti", kaže Nikola Velicki.

Pita se što u ovoj situaciji znači kriterij odgode javnih davanja. "Koji je to kriterij kada prihod pada, a ugostitelji i hoteli uopće nemaju prihoda? Možda neke tvrtke sada nemaju pad prihoda, ali to ne znači da ga neće imati. Moguć je drastičan pad već za dva tjedna. Isto tako, usporedba s prošlom godinom nije baš dobar pokazatelj. Što je u takvoj situaciji s tvrtkama koje su investirale? One imaju veći volumen, ali imaju i veće troškove. Nemoguće je napraviti široko prihvaćene i općenite kriterije", smatra poduzetnik.

Rabo

Velicki komentira situaciju s bankama koja je otprilike kao da se sve zna, a zapravo se, ocjenjuje, ništa jasno ne zna. "Logično bi bilo da se postigne dogovor s bankama o moratoriju na tri ili šest mjeseci. Sve treba napraviti kako bi se ostavila likvidnost tvrtki jer oni koji sada imaju nenaplativa potraživanja, pitanje je hoće li ih imati za nekoliko mjeseci, a tada će banke zatrpati zahtjevima za nove kredite. Moratorij plaćanja mora se napraviti linearno. Kako bude odmicalo vrijeme, mogu se osmišljavati neke posebne kreditne linije. U ovoj situaciji novac treba ostavljati u gospodarstvu", pojašnjava Velicki.

Njegova tvrtka jedan je od najvećih proizvođača i izvoznika voća u Hrvatskoj te najveći proizvođač sadnog materijala u regiji. Voćnjak, uglavnom jabuke te nešto nektarina, prostire se na oko 115 hektara, a rasadnici zauzimaju još 35 hektara.

"Rabo se ubraja među primarne proizvođače hrane, stoga mi i dalje poslujemo. Učinili smo sve što je moguće, nabavili smo svu moguću zaštitnu opremu, ali kako imamo više od 100 zaposlenih u ovom trenutku, teško je reći je li to dovoljno", kaže Velicki.

Mali čekaju bolje vrijeme

Proizvođač Mislav Boić, vlasnik obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva Boić iz Skenderovaca pokraj Požege, zaustavio je poslovanje i smatra da sve ovo, u slučaju da se brzo odigra, ne bi trebalo značajnije utjecati na poslovanje. Ali ako potraje, onda bi to moglo biti vrlo ozbiljno za njegovu tvrtku. Njegovo gospodarstvo ima 4,3 hektara pod jabukama, dok na jednom hektaru uzgaja lješnjak. Ima dvije hladnjače, tako da dio jabuka prerađuje u sok i u čips od jabuka. Proizvede od 30.000 do čak 80.000 litara prirodnoga jabučnog soka.

"Stali smo i čekamo da se situacija razjasni. Kako škole ne rade, a mi smo opskrbljivali škole i vrtiće, nama je i to sada zaustavljeno. Podnijeli smo zahtjeve za isplatu minimalnih plaća i čekamo što će biti. U ovakvoj situaciji treba se strpjeti i nadati se da će ova kriza proći. Najgore je ostvarivati kontakte. Doduše, nemamo nikakvih narudžbi, tako da nemamo ni mnogo posla", pojašnjava Mislav Boić.

Mislava Boić

Jozo Vrdoljak