Pet ključnih vještina kojima se može prebroditi disrupcija koronakrize

13. rujna 2020.

Foto: Pixabay

Pandemija koronavirusa izazivala je prekid klasičnog načina poslovanja, a pojedine sektore prodaje okrenula gotovo naglavačke, poput velikih distributera mesnih prerađevina kojima je glavna tržišna niša bila prodaja hotelima, sveučilištima i restoranima, odnosno onim industrijama na koje je COVID-19 utjecao možda i najviše.

U tekstu objavljenom na inc.com autori su prepoznali pet vještina koje su današnjim liderima potrebne kako bi se njihovi timovi mogli brže prilagoditi izazovima koji su pred njima, a to su: jezgrovitost, vidljivost, agilnost, odgovornost i suosjećanje.

Autori teksta ističu kako ne postoji samo jedan priručnik za sve disrupcije koje pogađaju društvo jer je svaka od njih drukčija. Međutim, lideri koji primjenjuju ovih pet vještina trebali bi imati najimpresivnije rezultate upravo tijekom disrupcija i nadolazeće inovacijske ere.

Jezgrovitost

Za većinu timova važno je izraziti konciznost u vezi s ciljevima, odnosno fokus usmjeriti na dva do tri ključna rezultata ili najvažnija očekivanja u sljedećih 60 do 90 dana. Za to je potrebno slijediti tri jednostavna koraka: osigurati da su ciljevi mjerljivi, značajni i dostižni. Potrebno je identificirati stvari s kojima se svi mogu izravno ili neizravno povezati.

Vidljivost

Većina upravljačkog kadra u tvrtkama otkako traje pandemija koronavirusa povećala je svoju vidljivost. Ta bi povećana vidljivost djelomice trebala biti usmjerena na razjašnjavanje najvažnijih očekivanja. Veća vidljivost gubi svoj utjecaj bez veće dostupnosti, pa je važno da lideri, koji donose ključne odluke, komuniciraju s onim sektorima u kompaniji koji su najbliži kupcima i klijentima.

Agilnost

Velika brzina u izvršenju, prilagodljivosti i zalaganju za inoviranje i pronalaženje kreativnih rješenja dovode ne samo do opstanka agilnih organizacija već one postaju i opstaju uspješne na visoko distruptivnim tržištima.

Za agilnost je potrebna sposobnost brzog učenja i brze prilagodbe. Da bi se to postiglo učinkovito, potrebna je visoka razina osobne odgovornosti. U kulturi poslovanja s visokom razinom odgovornosti zaposlenici su povezani sa svrhom svoga rada, a menadžment im omogućava da prepoznaju eventualne nedostatke u učinku, isporuče inovativna rješenja te poduzmu potrebne mjere, i to sve mnogo brže od konkurencije.

Odgovornost

U trenucima velikih previranja mogu se istaknuti dva načina razmišljanja koja predstavljaju prepreku većoj odgovornosti unutar timova. To su mentalitet "čekaj i vidi" ili "zbrka / reci mi što da radim". 

Model "Koraci prema odgovornosti" sastoji se od četiri koraka za održavanje i povećanje odgovornosti, od koji svaki sadrži odgovarajuće pitanje: 

Što je stvarnost koju trebam priznati?

Kako sam uključen/-a u rješenje?

Što još mogu učiniti?

Što trebam učiniti i do kada?

Upravi se savjetuje da počne postavljati ta pitanja te da svoj tim potakne na isto, a poboljšanja na tom polju mogla bi se ostvariti vrlo brzo. 

Suosjećanje

Sedamdeset i sedam posto američkih zaposlenika izjasnilo se da je spremno uložiti više sati kad rade u empatičnom okruženju. Međutim, samo 49 posto zaposlenika opisuje svoju radno okruženje kao suosjećajno.

Empatija je sposobnost razumijevanja onoga što netko doživljava iz vlastite perspektive. Apatija je pak njena suprotnost, koja može sugerirati nezainteresiranost i nedostatak entuzijazma ili brige.

Suosjećanje ima veliki utjecaj na razinu angažiranosti tima u aktivnostima kojima se mogu ispuniti ključna očekivanja ili ostvariti vrhunski rezultati.

P.hr/I.G.