Najviše plaće u Zagrebu, a najniže u Varaždinskoj županiji

Situaciju u Hrvatskoj obilježavaju izrazite razlike u razini plaća među regionalnim jedinicama te skroman broj onih jedinica koje ostvaruju višu plaću od prosječne u Hrvatskoj, ističe se u analizi Hrvatske gospodarske komore o plaćama u hrvatskim županijama. Posebnu ulogu ima Grad Zagreb koji zbog svoje gospodarske snage, udjela u BDP-u (trećina BDP-a Hrvatske), zaposlenosti (30 posto zaposlenih u Hrvatskoj) i stanovništvu (20 posto stanovništva Hrvatske) snažno utječe na ukupnu aktivnost u zemlji, a time i na visinu prosječne mjesečne plaće po zaposlenom u pravnim osobama. U takvim okolnostima županije teško dosežu razinu prosječne plaće u Hrvatskoj te znatno zaostaju u odnosu na prosječnu plaću u Gradu Zagrebu, ističu analitičari HGK.

Neto plaća u Gradu Zagrebu bila je u 2017. godini 17,1 posto od prosječne u Hrvatskoj, s time da je u posljednjih 14 godina uvijek bila barem 15 posto viša od prosječne. Slična je situacija i s bruto plaćom koja je u Gradu Zagrebu u 2017. godini bila 21 posto viša od hrvatskog prosjeka, s time da je u prethodnih 14 godina uvijek bila barem 20 posto viša.

Relativno visokoj razini plaća u Gradu Zagrebu dijelom je razlog visoki raspon između najviše i najniže prosječne neto plaće u Hrvatskoj među NUTS 3 regijama. Od 2001. godine Grad Zagreb u svim godinama ima barem 40 posto višu neto plaću od županije s najnižom plaćom, pri čemu se tek mijenjala županija koja je u pojedinoj godini bilježila najnižu plaću. Tako je u 2017. godini neto plaća u Gradu Zagrebu bila 41,8 posto viša nego u Varaždinskoj županiji koja je te godine imala najnižu plaću. Ipak, u posljednje se tri godine postupno smanjuje raspon između najviše i najniže neto plaće u regijama, i to s 1 : 1,46 u 2015. na 1 : 1,42 u 2017. godini.

Razina plaća važna je za životni standard stanovništva i kreiranje potrošnje kućanstava kao dominantne odrednice formiranja BDP-a, a time i dinamike gospodarskog rasta, ističu analitičari HGK.

Rast plaća poželjan je do granice u kojoj ne narušava konkurentnost, odnosno dok je usklađen s rastom produktivnosti. Pritisak na rast plaća sve je izrazitiji i zbog nepovoljnih demografskih trendova koji rezultiraju nedostatkom radnika u određenim djelatnostima. Stoga je visina i dinamika plaća po regijama dijelom ovisna o demografskim kretanjima i gospodarskoj strukturi regija, odnosno o snazi pritiska nedostatka radnika u pojedinim djelatnostima te o potrebi zaustavljanja emigracijskih tokova, kažu analitičari HGK. U takvim su okolnostima regionalne razlike u visine plaća i dinamici njihova kretanja i dalje snažno izražene, ali sa sve jasnijim znacima pozitivnijih tendencija u kretanju plaća. Ponajprije je riječ o široko rasprostranjenom rastu plaća koji obuhvaća sve regije, a potom o činjenici da županije s niskom razinom plaća u pravilu bilježe njihov viši rast. To upućuje na uspostavu procesa konvergencije u razini plaća tijekom kojeg se smanjuju rasponi između najviše i najniže plaće među regionalnim jedinicama. Pri stabiliziranju gospodarskog rasta očekuje se nastavak rasta plaća uz smanjivanje regionalnih razlika u njihovoj razini, što će poboljšati standard i životne uvjete stanovništva pri ravnomjernijem regionalnom razvoju poduprtom učinkovitijim korištenjem sredstava iz fondova EU. Stoga je snažnija investicijska aktivnost usmjerena u djelatnosti veće dodane vrijednosti temeljene na inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji preduvjet osiguranja više razine plaća u hrvatskim regijama, zaključuju analitičari HGK.