Zašto se u Hrvatskoj minimalno koriste sustavi navodnjavanja?

U Hrvatskoj se ukupni broj poljoprivrednih površina na kojima je omogućeno navodnjavanje, kada se u obzir uzmu i ranije izgrađeni sustavi, procjenjuje između 23.000 i 26.000 hektara, odnosno između 2,1 i 2,4 posto korištenoga poljoprivrednog zemljišta (od 1.077.403 hektara). Po navodnjavanju Hrvatska je u Europskoj uniiji i dalje na začelju. Iako je od 2005. godine do sada u izgradnju sustava uloženo oko 1,3 milijarde kuna, od ukupno 4,5 milijardi kuna predviđenih za 15 godina, na njih se i dalje spaja zanemarivo mali broj poljoprivrednika. To cijeli državni program navodnjavanja dovodi u pitanje, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredno-prehrambeni sektor.

Zbog sve učestalijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, koje poljoprivrednu proizvodnju čine vrlo rizičnom, Vlada RH još je 2005. odobrila Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama. U projektu je zacrtano da će se do kraja 2020. godine navodnjavati čak 65.000 hektara ili oko šest posto obradivih poljoprivrednih površina. Taj plan nije ispunjen i pokazuje sve nelogičnosti investiranja u ovaj projekt i poljoprivredu. Do sada su izgrađeni novi sustavi navodnjavanja na tek oko 14.500 hektara.

"U analizi navodnjavanja potrebno je razdvojiti dvije kategorije. Jedno su izgrađeni sustavi u koje država ulaže ogroman novac da ih uspostavi, dok su drugo podaci o stvarno navodnjavanim površinama, do kojih je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći. Poljoprivrednici nisu još dovoljno razvili svijest o tome da je navodnjavanje jedna od ključnih melioracijskih mjera koja je zbog klimatskih promjena nužna kako bi se razina prinosa povećala ili održala na postojećoj razini. Na mali interes za spajanje utječu i visoke cijene opreme i priključaka na sustave te usitnjenost površina, ali i nesigurnost dugoročnog zakupa državnoga poljoprivrednog zemljišta, što je često prepreka investiranju", komentira konzultantica Smartera Marina Kresoja.

Marina Kresoja / Foto: Smarter

Neiskorišteni i devastirani sustavi za navodnjavanje

Voda je strateški resurs 21. stoljeća. Iako obuhvaća 70 posto Zemljine površine, udio slatke vode samo je tri posto, a čak jedna četvrtina svjetske populacije ne raspolaže dovoljnom količinom pitke vode. Osiguranje pitke vode danas je glavno ekonomsko, gospodarsko i sigurnosno pitanje na svjetskoj razini. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima značajne rezerve čiste pitke vode. Između 188 zemalja u svijetu po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku na petom je mjestu u Europi i na 42. mjestu u svijetu. No, navodnjavanje, kao melioracijska mjera, u Hrvatskoj se malo primjenjivala i još uvijek se primjenjuje premalo, bez obzira na bogate prirodne resurse ‒ kvalitetno tlo i obilje vode.

Za Hrvatsku je poražavajuća i činjenica da su pojedini sustavi za navodnjavanje, koji su izgrađeni državnim novcem, danas potpuno neiskorišteni, već devastirani i zapušteni. Najočitiji je primjer sustav Opatovac u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u koji je uloženo oko 100 milijuna kuna i predviđeno navodnjavanje više od 700 ha poljoprivrednog zemljišta. Već 10 godina ovaj sustav ne funkcionira, a crpna stanica nikada nije puštena u rad, odnosno ne navodnjava se ni jedan hektar površina. I drugi sustavi izgrađeni državnim novcem nisu ispunili svoju svrhu jer nemaju dovoljan broj krajnjih korisnika, zbog čega je upitno ulaganje u sustave koji propadaju, stav je Smartera.

Ogromne rezerve vode, a sve slabija poljoprivreda

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te Hrvatske vode raspolažu podacima o poljoprivrednim površinama na kojima je omogućeno navodnjavanje realizacijom projekta NAPNAV-a, ali, nažalost, nema podataka o tome koliko je poljoprivrednika na njih spojeno i koliko se površina u stvarnosti navodnjava. Prema posljednjem popisu poljoprivrede iz 2003. godine, u Hrvatskoj se navodnjavalo 9.264 ha, odnosno tek 0,86 posto korištenih poljoprivrednih površina (od 1.077.403 ha). Prije Domovinskog rata Hrvatska je pod sustavom navodnjavanja imala 13.000 ha, a dio ih je uništen u ratnim razaranjima ili je u međuvremenu potpuno zapušten.

Realizacijom NAPNAV-a, nacionalnim sredstvima izgrađeno je 10 novih sustava navodnjavanja koji obuhvaćaju površinu od 9.032 hektara, za što je uloženo oko 417 milijuna kuna. U potpunosti su sanirana četiri sustava navodnjavanja: SN Vrana (530 ha) u Zadarskoj županiji, SN Grabovo (677 ha) i SN Borinci (700 ha) u Vukovarsko-srijemskoj županiji te SN Valtura (oko 80 ha) u Istarskoj županiji. Djelomična sanacija provela se na pet sustava navodnjavanja u ukupnom obuhvatu od oko 2.000 ha (SN Sinjsko polje, SN Imotsko polje, SN Rastok, SN Neretvansko polje, SN Puškaš/Osijek).

Programom potpune i djelomične sanacije postojećih sustava navodnjavanja omogućeno je navodnjavanje na ukupno 3.987 hektara (devet sustava), za što je uloženo oko 48 milijuna kuna. Zaključno s 2016. godinom, realizacijom NAPNAV-a omogućeno je navodnjavanje na ukupno 13.019 ha. Izgradnja sustava za navodnjavanje prebačena je u Program ruralnog razvoja na početku njegove provedbe. Agencija za plaćanje u poljoprivredi putem dvaju natječaja (2016. i 2019.) prihvatila je 17 novih projekata (ukupnog obuhvata 7.072 ha) te odobrila sredstva za financiranje njihove izgradnje u visini od 666,40 milijuna kuna. Zaključno sa 2019. završeni su radovi na izgradnji četiriju sustava javnog navodnjavanja (Đolta, Sopot, Blata - Cerna i Baštica 2. faza, obuhvata 1.515 ha), a tijekom 2020. i 2021. godine očekuje se završetak još pet sustava (Novi Gradac - Detkovac, Orubica, Červar - Porat - Bašarinka, Lišansko polje i Glog – ukupno 2.108 ha). Za ostalih osam projekata, iz dvaju natječaja APPRRR-a, pripremljena je dokumentacija o nabavi, a natječaji za nabavu radova i usluga objavit će se nakon što se izvrše sve kontrole. 

Dovršetkom postojećih projekata javnog navodnjavanja, za koja je odobreno financiranje u sklopu Programa ruralnog razvoja, omogućit će se navodnjavanje na ukupno 7.072 ha. U pripremi je i studijska te projektna dokumentacija za novih 27 projekata ukupne površine 20.894 ha, čije se financiranje izgradnje također planira u sklopu Programa ruralnog razvoja za sljedeće programsko razdoblje.

Kako potaknuti poljoprivrednike na promjenu?

Unatoč ogromnim investicijama, one ne donose rezultate u vidu priključenja na sustave i očekivani rast prinosa u proizvodnji, pa se opravdano postavlja pitanje zbog čega se ulažu ogromna sredstva u izgradnju sustava ako se poljoprivrednici na njih ne spajaju i ako oni ostaju neiskorišteni, kaže Marina Kresoja.

Stručnjaci Smartera smatraju da je potrebno provesti analizu o tome koji su uzroci nekorištenja ovih sustava te utvrditi stvarne učinke ovih ulaganja na proizvodnju.

"Uvjereni smo da postoje različiti načini smanjivanja troškova priključenja na sustave, a potrebno je osmisliti i mjere kojima bi se potaknulo poljoprivrednike na promjenu razmišljanja i korištenja navodnjavanja u proizvodnji – posebice u proizvodnji povrća, voća, ali i drugih kultura jer su klimatske promjene i dugotrajne suše sve učestalije", navodi se u analizi.

"Iako imamo plan i strategiju NAPNAV, ona očito ne daje rezultate, a svaka nova sušna godina podsjeti nas da smo i u toj mjeri poljoprivredne politike podbacili. Krenulo se s pristupom da je važno napraviti sustave, a što je dalje s njima, kao da državu koja ih gradi ne zanima jer se i dalje ne promišlja ozbiljno o tome kako animirati veliki broj poljoprivrednika na to da sustave koriste. Sadašnje je stanje takvo da se može ilustrirati primjerom izgrađenih autocesta kojima nitko ne vozi", zaključak je Smartera.

Izrael najviše navodnjava, u EU Malta i Grčka

Prema statističkim podacima EU-a, prosječni udio navodnjavanih površina na razini EU27 bez Njemačke i Estonije iznosi 6,7 posto, dok na razini mediteranskih zemalja iznosi čak 12,5 posto. Postoje i zemlje članice EU-a, poput Češke, Poljske i Slovenije, koje imaju i manje površina u odnosu na ukupne obradive površine od Hrvatske, no sa sadašnjih oko 2,5 posto Hrvatska je daleko ispod prosjeka EU-a, a još dalje od zemalja koje imaju sličnu klimu kao mi.

Prema podacima Eurostata 2016., na razini EU-a pod sustavima za navodnjavanje bilo je 15,5 milijuna ha, odnosno devet posto svih površina, dok je na te sustave bilo priključeno 10,2 milijuna ha ili 5,9 posto. U udjelu površina koje se navodnjavaju, Malta predvodi s 31,4 posto površina, a potom slijede Grčka - 23,6 posto, Cipar 21 posto, Italija 20 posto itd. U zemljama EU-a Španjolska, koja je poznata po proizvodnji voća i povrća pod navodnjavanjem, ima više od tri milijuna hektara (13,2 posto), dok je u Italiji to 2,6 milijuna hektara.

Uzor većini zemalja u navodnjavanju jest Izrael. Više od 60 posto površina Izraela definirano je kao polusušno ili sušno. Obradive površine Izraela iznose 420.000 ha, od čega je čak 46 posto pod sustavima navodnjavanja. U Izraelu se navodnjava sve osim pšenice i ječma. U ovoj je zemlji poljoprivredna proizvodnja u posljednjih nekoliko desetljeća povećana 12 puta, a potrošnja vode tri puta, što je rezultat najboljih tehnologija za navodnjavanje i uporabu svih vrsta voda, pročišćavanje voda i desalinizaciju.