Poduzetnice ispričale kako preživljavaju u krizi

Vladine mjere pomoći usmjerene na realno tržište, namijenjene očuvanju radnih mjesta, dobrodošla su potpora, ali i dalje ostaje pitanje - kako preživjeti. Jer, na izmaku je tek prvi mjesec izolacije i poslovne stagnacije, od najmanje tri koliko nam predviđaju epidemiolozi. Svoja iskustva ispričale su Jasna Lovrec, Bernarda Cecelja, Tanja Ana Kaužljar, Mirela Relković i Melisa Idrizi.

OPG Krešimir Lovrec nema nimalo laganu situaciju u poslovanju. Ovo gospodarstvo iz mjesta Štrigova u Međimurskoj županiji iza sebe ima višegeneracijsku vinogradarsko-vinarsku tradiciju, a sada je izrazito na udaru pandemije.

"Nakon što je iznenada i potpuno neočekivano sletio crni labud COVID-19 i u Hrvatsku izazvavši zloćudnu koronu, nama malim poduzetnicima u vinskom turizmu bio je to pravi šok. Sve je preko noći potpuno stalo. Strah i oduzetost koji je proizveo bile su prve reakcije. Od čega ovdje, u srcu vinograda, živjeti kad imamo samo vino koje nitko ne može kupiti niti ga ikamo smijemo dostaviti? Prodaja je za sada minimalna, kako bi se reklo, za kruh i mlijeko. Ipak, dovoljno da se počinje vraćati kakav-takav optimizam. Planove za povratak angažmanu u vinskom turizmu ne možemo trenutno imati jer, realno gledajući, povratku normalnom stanju možemo se nadati tek možda iduće godine", precizna je o sadašnjem stanju u poslovanju Jasna Lovrec. Što se tiče radnika, najveći dio poslova u OPG-u obavlja se vlastitim kadrovskim resursima, uz povremeno korištenje sezonskih radnika. No, svjesni su da moraju aplicirati dalje. No, koliko i kako, ta pitanja ostaju u glavama ovih poduzetnika iz vinorodnog međimurskog krajobraza.

"Austrija je bogatija država od Hrvatske, ali kad bismo mi mogli preslikati njihov model pomoći gospodarstvu, bilo bi mnogo bolje. Mali poduzetnici sami jedino mogu propasti bez pomoći države. Mi ovisimo o prodaji vina ponajviše putem turizma i restorana, a sada je to blokirano. Grozim se pomisliti da bismo brižno njegovana vina, u koja je uloženo mnogo truda i novca i u vinogradu i u podrumu, bili prisiljeni ponuditi nekoj destileriji. Katastrofa i sramota za hrvatsku vinsku kulturu koja, još k tome, teži ekologiji, pa makar i u situaciji epidemije korone. Mi se još jedino nadamo nekoj prodaji butelji pojedincima, tvrtkama i institucijama, koji mogu prepoznati iskrena vina, putem dostavnih službi u Hrvatskoj. Strani i hrvatski turisti i ex-patrijati zasigurno će opet doći kad odleti crni labud. Lijepo je od njih što nam se ponekad jave riječima ohrabrenja, sa željom da nas ponovno posjete kad bude moguće", zaključuje Lovrec.

U doba koronavirusa snalazi se i Bernarda Cecelja, vlasnica dviju tvrtki, koje zapošljavaju više od 250 zaposlenika. Bernarda Nova, tvrtka za ugostiteljstvo i hotelijerstvo koja se nalazi u općini Vidovec u Varaždinskoj županiji, zatvorena je od prvog dana uvođenja mjera zabrane rada. Ova je tvrtka pokrenula veliki investicijski program gradnje hotela visoke kategorije, no radovi su djelomično stali jer je dio izvođača u izolaciji, a dobava repromaterijala stiže iz Italije, što je dodatno pogoršalo poslovnu aktivnost. Tvrtka Bernarda iz Nedelišća u Međimurskoj županiji bavi se proizvodnjom kreveta i madraca te za sada još odolijeva udarima korona-krize.

"No i tu nam je proizvodnja prepolovljena, dio radnika je na godišnjem, a dio radi u dvije smjene kako bi se osigurao što veći razmak između djelatnika i spriječila moguća zaraza. Smanjenje proizvodnje bilo je nužno jer 70 posto svega što proizvodimo ujedno i izvozimo, najviše u hotele diljem Europe, a naši su kupci zatvorili svoje objekte. Uz to, zatvorili smo prodajne salone i u inozemstvu i u Hrvatskoj. Robu ne možemo otpremati na hrvatske otoke, a ni trgovački centri nam ne uzimaju robu jer su i oni zatvoreni", opisala je trenutačno stanje u svojim tvrtkama Cecelja, koja najavljuje da će za tvrtku Bernarda Nova, koja u cijelosti miruje, uzeti subvencije od države, dok će razliku do punog iznosa plaća svih radnika nadopuniti iz vlastitih rezervi kako ne bi bilo nikakvih rezanja prihoda za zaposlenike u ovom trenutku.

 Bernarda Cecelja/Foto: Ženski poduzetnički centar

Tvrtka Bernarda, koja radi smanjenim kapacitetima, isplatit će pune osobne dohotke, ali će se tek vidjeti koliko će se poslovni promet smanjiti, zbog čega će tražiti i pomoć države.

"I ova će kriza proći, moramo štedjeti na svakom koraku te, kako volim reći, pokriti se onoliko koliko nam je poplun širok. Sigurno ćemo još dugo osjećati posljedice nastale situacije, no moramo se nekako organizirati. Koristit ćemo godišnje odmore, a kasnije, ako neće ići drukčije, idemo svi na minimalac. Uprava se odrekla svojih plaća, od banaka tražimo moratorij na otplatu kredita, a kasnije ćemo vidjeti hoćemo li ići na nove kredite. Tu također moramo biti oprezni s obzirom na to da već imamo kredite koji će nam dolaziti na naplatu. Moramo razmišljati pozitivno. Raditi moramo, a nadam se da će se za nekoliko mjeseci stanje poboljšati", kaže Cecelja.

Uslužne djelatnosti prve na udaru 

U vrlo nezavidnoj poziciji našla se i Tanja Ana Kaužljar, vlasnica frizerskog salona Danu iz Zagreba, čija je poslovna aktivnost među prvima zbog korone morala biti obustavljena.

"Moj frizerski salon ne posluje od 16. ožujka jer sam ga samoinicijativno zatvorila na preporuku Stožera civilne zaštite, a od 19. ožujka i na temelju Odluke Vlade RH o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja. Trenutačno u salonu imam pet zaposlenih, dok mi je jedna frizerka na bolovanju radi komplikacija u trudnoći. Frizerski salon posluje gotovo 19 godina na temeljima timskog rada, pa smo i u ovu krizu ušle zajedno - ni jedna moja radnica nije ostala bez posla. Kako frizerski salon zbog financijskih problema ne bi bio zatvoren, predala sam zahtjev za subvencije od države za očuvanje radnih mjesta još 25. ožujka", kaže Kaužljar.

Tanja Ana Kaužljar/Foto: Ženski poduzetnički centar

Ne stavljati sva jaja u jednu košaru

Poslovanje u vrijeme pandemije COVID-a 19, koja ostavlja duboki trag na sve aspekte života, pa tako i onaj gospodarski, i za poduzetnicu Mirelu Relković iz Nove Gradiške, vlasnicu tvrtke Kontoar koja se primarno bavi knjigovodstvenim uslugama, svakako je izazovno, no ističe da se i s tim izazovom jako dobro nosi.

Mirela Relković/Foto: Ženski poduzetnički centar

"Slušajući ponajprije samu sebe, uspjela sam predvidjeti situaciju mudrim odlukama i sačuvati svoje poslovanje. I ne samo sačuvati nego ponuditi neke nove načine poslovanja i komuniciranja, koje sam već upotrebljavala, dok drugi na tržištu - nisu. Dodala bih da je tome pridonijela i moja znatiželja, pa sebe kao osobu usudim gurnuti u nepoznato i tako se unaprijed pripremiti za izazove poput ovih današnjih. Naravno da je određeni broj mojih klijenata preko noći ostao zatvoren i bez nula prihoda, ali mi klijenti uglavnom nisu otkazali usluge. U ovoj situaciji vrlo je primjenjiva poslovica - ne stavljati sva jaja u jednu košaru, koja se, barem kod mene, potvrđuje kao ispravna. Tu je i veliko međusobno povjerenje mojih klijenata i zaposlenika, kao jedan od najvažnijih ključeva sadašnjeg poslovanja", ističe poduzetnica iz Nove Gradiške naglašavajući da kod nje nije bilo otpuštanja zaposlenika te da će u novonastaloj situaciji imati potreba otvarati i nova radna mjesta.

Spas od države treba i mlada poduzetnica Melisa Idrizi iz Nove Gradiške, koja je iznimno sadržajno, kvalitetno i sveobuhvatno gradila svoje poduzetništvo. Njezin fizioterapeutski centar Femur ne radi zbog zabrane poslovanja, a kada će otvoriti vrata, u uvjetima nastalih okolnosti, iznimno je teško predvidjeti.

"Kako sam fizioterapeut i moj posao je isključivo fizički kontakt, radi zaštite svojih klijenata i sebe same obustavila sam sve poslovne aktivnosti, a one najosnovnije svele su se na održavanje kontakta s klijentima online ili telefonski. Zdravlje i zaštita na prvom su mjestu", ističe vlasnica fizioterapeutskog centra, koja sve što se događa vidi kao odličnu priliku za nova rješenja u poslovanju, ali i za rad na osobnom razvoju.

Melisa Idrizi/Foto: Ženski poduzetnički centar

"Smatram da je izlaz - rad na sebi, pripremiti se za visoki start kada dođe vrijeme za to, održavanje kontakata s već postojećim klijentima te informiranje novih klijenata o  poslovanju i uslugama koje nudim. U mojoj priči, zdravlje, pokret i opće stanje organizma ne biraju vrijeme. Ni pandemiju niti gospodarske uvjete. Raditi na sebi treba u svakom trenutku. Jer, kako vidimo i u ovoj situaciji, na svemu što se događa izvan nas, nemamo kontrolu", kaže na kraju ova mlada poduzetnica.