Proizvodnja hrane: Pucamo li si u nogu?

7. veljače 2019.

Shutterstock

Iako pričamo o tome kako je naša hrana bolja i ukusnija od uvozne te kako mnogo ulažemo u proizvodnju i razvoj svoje poljoprivredne industrije, njena budućnost je upitna. U svjetlu nove poljoprivredne politike Europske unije neće se ići na ruku domaćim poljoprivrednim proizvođačima te neće biti na raspolaganju novca koliko smo očekivali, osobito uspoređujući se s drugim članicama EU.

Manje novca iz EU

Prema planovima Europske komisije, višegodišnji financijski okvir EU za novo razdoblje najavljuje smanjenje sredstava za financiranje mjera Zajedničke poljoprivredne politike za pet posto, a prve su analize pokazale kako će Hrvatska dobiti četiri posto manje za izravna plaćanja, a za mjere razvoja i 15 posto manje. Izračuni Hrvatske gospodarske komore pokazuju kako bi se sa sadašnjih 382,6 milijuna eura iznosi smanjili na 367,7 milijuna, a sredstva za ruralni razvoj s 332,2 na 281,3 milijuna eura. Ako uračunamo efekte inflacije u sljedećim godinama, ukupna manja vrijednost na raspolaganju europskom selu još će se više osjetiti.

Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje u prošloj godini, kao i prethodnih, od ulaska u Europsku uniju, nije napredovala. U 2017. godini iznosila je 16,4 milijarde kuna, ili u našoj budućoj europskoj valuti 2,2 milijarde eura, pokazuju podaci Euroastata. No ako bacimo pogled unazad, na razdoblje prije nekoliko godina, hrvatsko selo je 2012. godine proizvelo 22 posto više odnosno 21 milijardu kuna. Nekoliko godina prije, pred krizu 2008. godine, proizvodilo se još većih 22,6 milijardi kuna.

Ostale članice Europske unije u 2017. godini nisu stagnirale, nego su prosječno narasle za 6,2 posto i tako povećale ukupnu proizvodnju na 423,6 milijardi eura. Vrijednost biljne proizvodnje članica EU u 2017. godini veća je za 3,6 posto, a vrijednost animalne proizvodnje povećana je za ozbiljnih 10,3 posto. Ako promotrimo promjene u nas, možemo vidjeti kako je u 2017. godini vrijednost naše biljne proizvodnje bila manja za tri posto, a vrijednost stočarske proizvodnje porasla je za 5,2 posto i tako smo kompenzirali taj manjak.

Nikome nije baš dobro

No iako se čini kako su europske zemlje dobro poslovale, statistike su neumoljive, pa ako gledamo podatke Eurostata, najveća vrijednost poljoprivredne proizvodnje u EU bila je u 2013. godini, dok je u sljedećim godina vrijednost padala, pa je ukupna proizvodnja još uvijek manja za četiri posto negoli tada. U gotovo svim državama članicama EU vrijednost poljoprivredne proizvodnje prošle je godine porasla.

Iako se možemo tješiti da je vrijednost proizvodnje u Sloveniji pala za 4,7 posto, a na Malti 3,1 posto, možemo samo zavidjeti rastu Estonije od 18,2 posto, Irske za 13,6 posto i Rumunjske za 13,2 posto. Za više od 10 posto rasle su još i poljoprivredna proizvodnja u Velikoj Britaniji i Poljskoj. U ukupnoj proizvodnji najveći dio toga kolača ostvarili su Francuzi - 72,6 milijardi, Nijemci 56,2 milijarde, Talijani 55,1 milijardu te Španjolci 50,6 milijardi eura.

Propadanje hrvatske poljoprivrede traje od 2008. godine jer od tada stalno bilježimo pad vrijednosti proizvodnje i sve više zaostajemo za ostalim članicama Europske unije. Za sebe proizvodimo dovoljno samo nekoliko proizvoda iako imamo prirodne uvjete za većinu poljoprivredne proizvodnje, a rast uvoza poljoprivrednih proizvoda samo je dodatna sol na tu ranu našega gospodarstva. Oni koji prate ovaj sektor ističu kako nam ulazak u Europsku uniju i pristup novcu kojim ona raspolaže, a najviše novca upravo ima za poljoprivredu, nije pomogao. Istovremeno izgubili smo tržište regije na kojemu smo solidno kotirali i obavljali dobar posao u prodaji.

Više pašnjaka - manje oranica

Analiza koju je napravio zagrebački Agronomski fakultet pokazuje da nam je od ulaska u Europsku uniju pala količina hektara pod povrćem za ogromnih 61,4 posto, s 5202 na tek 2008 hektara, voćnjaka je manje za tri posto, vinograda za gotovo petinu, a jedino su nam rasle površine trajnih travnjaka, i to za čak 92,83 posto. Pašnjaka je tako nekada bilo 316.800 hektara, a sada ih imamo gotovo dvostrukih 611.000. Stručnjaci kažu da je to posljedica upravo poticanja poljoprivredne proizvodnje, pa je svima bilo jednostavnije uzimati novac za pašnjake, posebice one ekološke, negoli traktorima ući u njih i pretvoriti ih u oranice ili voćnjake.

U novom programskom razdoblju Europske unije od 2021. do 2027. stvara se novi financijski okvir Zajedničke poljoprivredne politike. Vjerojatno smanjivanje proračuna potpora koje se isplaćuju po poljoprivrednom zemljištu, što je prvi stup Zajedničke poljoprivredne politike, a jednako tako i za drugi stup ruralnog razvoja, mogao bi dodatno dotući hrvatsko selo.

Hrvatska poljoprivreda nije iskoristila ovih nekoliko godina koje su bile izdašnije za ulaganje u agrarni sektor, pa se tako posebno slabo iskoristio novac namijenjen vinogradarima i vinarima, a gotovo nitko nema planove ni ideje za iskorištavanje novca za promociju i marketing - za koji je novac osiguran, no nepotrošen. Seljaci upozoravaju kako neće biti ništa ni od ulaska na druga strana tržišta jer domaći proizvođači ne idu nikamo s europskim delegacijama, dijelom i zbog toga što su nam količine zanemarive za gotovo ikakav odlazak na američko ili kinesko tržište.

Strah u očima europskih seljaka

No strah nije u očima samo hrvatskih seljaka. I njihovi kolege u drugim zemljama strepe od promjena, osobito oni koji, slično nama, nisu iskoristili novac za povećanje proizvodnje i rast prihoda seoskih gospodarstava. Pojedina udruženja započela su već s pritiscima na vlade kojima traže odustajanje od ozbiljnih rezova, a kod nas neki, poput stočara udruženih u Udrugu Baby Beef, traže i poseban status za Hrvatsku, koja je zadnja ušla u EU te je imala i manje prilika za iskorak u proizvodnji.

Pregovori na svim razinama o poljoprivrednoj politici već traju i trajat će vjerojatno do usvajanja, koje će se dogoditi najkasnije u 2020. godini, tako da još postoji prostor za lobiranje hrvatskih proizvođača za bolji status od najavljenog. Otvoreno je pitanje imamo li kvalificirane pregovarače za to - jer te vještine još nismo pokazali. Drugo jednako važno pitanje jest i hoćemo li upravo u toj godini, kada od siječnja do srpnja predsjedamo Europskom unijom, pucati u nogu hrvatske poljoprivrede.

Krešimir Sočković