Recesija nam je odgođena i igramo produžetke

4. prosinca 2019.

Najavljivana recesija je izgleda odgođena i čini se da nas neće dočekati i iznenaditi tijekom 2020. godine. To daje priliku privatnom sektoru da još više preuzme odgovornost i povede naše gospodarstvo u snažniji razvoj

Foto: HGK
Luka Burilović, predsjednik HGK

Čeka nas još jedna godina koja nam pruža priliku za dodatne snažne iskorake prema naprijed. Naznake nove recesije, usporavanje rasta određenih država na globalnoj razini, nova globalna trgovačka previranja – sve je upućivalo na skori dolazak nove krize, usporavanje. Na moguće podizanje kamatnih stopa, do prestanka razdoblja jeftinoga kapitala. Dobivali smo signale koji su nam govorili kako je razdoblje „sitih krava“ završilo. Što smo napravili, napravili smo, učvrstili smo se i osigurali koliko smo mogli i uspjeli. A sada nam dolazi novi potres, nova kriza i udarci koji najavljuju one slabije godine – pada, nazadovanja, „gladnih krava“.

No, izgleda kako tome ipak nije tako. Prijetnja krize i neke nove recesije i dalje se nadvija nad nama, ali sve upućuje na to kako će nam 2020. godina i dalje biti godina rasta, jeftinoga kapitala i jeftinog zaduživanja države – što u otplaćivanju starih dugova, a što u uzimanju novih. Dobili smo produžetke koje možda nismo očekivali, ali koje moramo iskoristiti. I to je vijest koja je daleko značajnija nego što joj se daje za pravo. Jer, to nam je vrijeme prijeko potrebno kako bismo gradili na onome što je izgrađeno u protekle četiri godine. Dobili smo stabilnost, ravnotežu, čak i sufi cit proračuna, bolji kreditni rejting. Makroekonomski stojimo dobro. Kako bismo se zadržali na dobrome i krenuli prema vrlo dobrome i odličnome, tek je sad pred nama pravi posao – građenje na ovim temeljima, koji i služe samo kao temelji, a ne kao konačni cilj razvoja, gospodarstva koje će nas kontinuirano gurati prema gore. Vrijeme je da privatni sektor preuzme inicijativu i uzde u svoje ruke.

Naravno da država treba posložiti poticajan sustav koji gura naprijed, ali postoji trenutak u kojem se treba reći kako je dosta traženja države da se kao majka brine za svaki segment razvoja privatnog sektora. Tražim od države da odradi sve potrebno kako bi naša konkurentnost i lakoća poslovanja bila što jača. Ali s druge strane, uvidimo kako smo dovoljno snažni, čvrsti i konkurentni da možemo krenuti samostalno dalje mnogo snažnije i bez traženja pomoći od nekoga drugog. Ne tražimo alibi u činjenju ili nečinjenju nekoga drugog, okrenimo se sebi i svojim snagama, preuzmimo odgovornost i pokažimo kako smo baš mi nositelji ovog društva i njegova blagostanja. Uvjeren sam kako je baš 2020. ta godina u kojoj ovo možemo zorno pokazati i dokazati. Povući naprijed cijelo društvo i postaviti sami sebe na globalnu kartu kao važnog igrača i nekoga na koga se može računati u trgovini, ulaganjima i partnerstvu. Samo mi, privatni sektor, možemo generirati aktivnost koja će dovesti do održivog rasta daleko iznad tri posto godišnje, do kvalitetnih radnih mjesta, do ostanka ljudi u državi. Da, samo smo mi lijek i rješenje demografskog problema jer samo radno mjesto može zadržati čovjeka. Ne paušalne i privremene mjere, nego konkurentno radno mjesto koje se može stvoriti samo u privatnom sektoru. Pa ne idu ljudi u inozemstvo raditi u javni sektor!

Imamo odličnu priliku to i postići iduće godine, a za to se trebamo okrenuti nekim drugim navikama i pravilima:

• Trebamo se okrenuti od domaćeg tržišta onom globalnom. Svaka je rasprava o gospodarskom razvoju, a koja nije usmjerena na internacionalizaciju i koja u svojoj srži ne sadrži koncentraciju na izvoz i izvozne kapacitete, danas promašena i uzaludna. Ne trošimo vrijeme i energiju na planove, strategije i aktivnosti koje su se već, ne samo kod nas nego i u okruženju, pokazale krivima. Jednostavno je! Prestanimo ignorirati jednostavna i nepobitno ispravna rješenja.

• Trebamo se kao tvrtke okrenuti od ovisnosti o javnom i državnom sektoru. Nužda je mnoge natjerala, ali danas ipak moramo reći kako smo i mi sukrivci situacije u kojoj se nalazimo. Bilo je korisno u jednom razdoblju, ali se moramo odvojiti i okrenuti pravim pravilima i principima tržišta. Mnogima će javni sektor i dalje biti partner i klijent, ali spustimo njihov udio u gospodarstvu i našem poslovanju na mnogo niže razine. S jedne strane omogućimo im da konačno spuste troškove proračuna na potrebnu razinu, a s druge osigurajmo da nam je u našoj košari jaje s imenom „država“ malo i samo jedno od mnogih.

• Vrednujmo proaktivnost i asertivnost iznad rentijerstva. Prekrasna smo država, imamo mnogo resursa i potencijala koji nam mnogo daju. Zamka je što takav blagoslov često, ovisno o tome kako se koristi, može prerasti u prokletstvo. Neka nam rentijerske aktivnosti i prihod budu šlag na torti, a ne temelj našega gospodarstva.

Uvjeren sam da kao društvo možemo to ostvariti, a 2020. godina pravi je trenutak za kretanje u tom smjeru. Dizanje katova na postavljene temelje. Katova koji se neće srušiti puhanjem malo jačeg vjetra.