O nama ovisi hoćemo li iz ovoga specifičnog rata izići kao pobjednici

Pandemija koronavirusa, koja je pogodila globalizirani svijet u kojem živimo, nosi kao svoju posljedicu i snažni udar na gospodarstvo. Nikša Nikolić, profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu, u razgovoru za Privredni pokušava odgovoriti na pitanja o tome što moramo činiti, što možemo naučiti iz ove krize te što usvojiti kao iskustvo koje će nam pomoći u oblikovanju našeg ponašanja u budućnosti, ako se s nečim ovakvim opet budemo morali susresti.

Posljedica pandemije snažan je udar na gospodarstvo, hoće li kriza u gospodarstvu biti još izraženija?

Budući da se postojećoj pandemiji još ne vidi kraj, logično je zaključiti da će i nepovoljna djelovanja na svjetsko gospodarstvo biti sve izraženija. Kako pandemija nije mimoišla ni Hrvatsku, tako se i u našem gospodarstvu počinje sve intenzivnije javljati kriza.

Što je prvi korak koji treba poduzeti?

Iako kriza nikada nije dobrodošla, ova nam posebno teško pada jer još nismo zaboravili onu iz 2008. iz koje smo se dugo izvlačili. Prvo što mi se čini potrebnim naglasiti jest potreba kreiranja kriznih planova. Polazim pri tome od logike koja je prisutna na mikrorazinama. Svako poduzeće trebalo bi imati razrađene krizne planove s procjenama mogućih šteta koje bi u slučaju krize mogle nastati te mjere i aktivnosti usmjerene na njihovo minimiziranje. Isto bi trebalo postojati i na razini države, zbog jednostavna razloga što život u globaliziranom okruženju donosi nešto dobro, ali i nešto loše. Prema tome, kao što postoje krizni planovi u slučaju rata, tako bi trebali postojati i krizni planovi u slučaju kriza, kao što je ova kojoj svjedočimo. Tim više stoga što nitko ne može kazati da će ovo biti i posljednja kriza ovakvog tipa. Svijest da živimo u globaliziranom svijetu trebala bi izbrisati iz glava ljudi razmišljanje tipa 'to se događa nekomu drugom'.

Od kakve bi koristi bili takvi krizni planovi?

Jednostavno kazano, omogućili bi prognozu i procjenu šteta koje će potencijalno nastati u gospodarstvu, pomogli bi u specificiranju mjera koje bi trebalo poduzeti i konačno precizirali adekvatnu komunikaciju s javnosti, čiji bi cilj bio maksimalno smirivanje moguće panike koja nikome ne može pomoći. Takvi bi planovi bili, dakle, u funkciji poboljšavanja učinaka mjera koje u takvim situacijama poduzimamo te time bržem izlasku iz krize kada uzroci krize nestanu.

Što je još važno istaknuti kako bismo nešto mogli naučiti iz ove krize?

Drugo što smatram potrebnim naglasiti u odgovoru na vaše pitanje jest promijeniti razvojni model. Nije, naime, potrebno previše dokazivati hipotezu da Hrvatska boluje od tzv. nizozemske bolesti. Sam termin 'nizozemska bolest' nastao je na temelju ponašanja Nizozemske, kada je na njenom teritoriju pronađen plin i kada se počelo razmišljati o tome da je moguće isključivo na njemu temeljiti gospodarski razvoj. Nizozemska se, međutim, uvjerila da je takvo razmišljanje bilo potpuno pogrešno. Usporedimo li ga s onim što se događalo u posljednjim desetljećima u Hrvatskoj, uočit ćemo da ne postoji nikakva razlika. U Hrvatskoj nije postojao plin, ali su postojale bogom dane prirodne ljepote i turizam kao način njihova iskorištavanja. Pri tome smo zanemarivali razvoj svih ostalih gospodarskih djelatnosti, a što je najgore, nismo ni turizam iskoristili kao pokretač razvoja ostaloga gospodarstva koje je s njim izravno ili neizravno povezano. Turizam je, naime, morao poticati razvoj poljoprivrede, stočarstva, male brodogradnje itd. Da se to nije dogodilo dovoljno svjedoče gospodarska i demografska slika Slavonije i Like, problemi s kojima se suočavaju naša velika i mala brodogradilišta i slično. Svemu tome treba dodati i činjenicu da se Hrvatska dodatno uljuljala u razvoj zasnovan na turizmu zbog činjenice da nismo bili izloženi problemima s terorizmom te smo slovili kao jedna od najsigurnijih turističkih destinacija.

Što nas je ova kriza naučila glede turizma?

Naučila nas je nečemu što ekonomska teorija već davno poznaje, a to je da je turizam vrlo 'osjetljiva biljka' te da će se sve negativno što se događa u okruženju itekako negativno odraziti i na turizam. Ne treba biti zao prorok ili pak ekonomski prognostičar pesimist da bi se zaključilo da Hrvatska na ovu sezonu ne smije računati. Strah od zaraze je sveprisutan i najvjerojatnije će zaustaviti na određeno vrijeme turističke tokove. Poučak koji iz toga trebamo izvesti jest da je ovo vrijeme kada se konačno trebamo osvijestiti i shvatiti da turizam može biti značajan pokretač gospodarskog razvoja, ali nikako njegov temelj. Prisjećam i naglašavam da smo mala zemlja s velikim mogućnostima i znanjem, što nužno treba iskoristiti u konačnom osmišljavanju razvojnog modela Hrvatske.

Što još izvući kao pouku ove krize?

Treće na što bih usmjerio pažnju jest potreba brze, ali i fleksibilne reakcije u kriznoj situaciji, što nesumnjivo svjedoči o našoj zrelosti i shvaćanju da se nastali problem bez aktivnog djelovanja neće sam po sebi riješiti. I kao što smo pravodobno i odgovorno poduzeli mjere u pravcu suzbijanja pandemije, tako i pravodobno donošenje mjera na gospodarstvenom planu pokazuje da smo uočili svu ozbiljnost situacije te spoznali da se jedino tako mogu izbjeći mnogo teže posljedice za gospodarstvo u cjelini. Pri tome je značajno naglasiti da poduzimanje gospodarstvenih mjera u kriznoj situaciji nužno mora biti fleksibilno. Mjere se moraju kreirati u suradnji sa svim dionicima koji su krizom pogođeni, a to mora rezultirati njihovim prilagođavanjem rješavanju vrlo konkretnih gospodarskih problema.

Tko je najviše pogođen u ovoj krizi?

U krizi su pogođeni svi – od 'malog čovjeka' do poduzetnika u malim, srednjim, ali i velikim poduzećima, tako da njeno rješavanje ili ublažavanje zahtijeva da se političko prebrojavanje 'krvnih zrnaca' zamijeni jedinstvom. Posljednje predložene mjere Vlade upravo su usmjerene na rješavanje ili, bolje rečeno, ublažavanje najznačajnijih kriznih problema.

Jesu li to konačne mjere? Što mislite, jesu li dovoljne?

Realno je pretpostaviti da ni one nisu konačne te da će, ovisno o trajanju uzročnika krize, i njih trebati dorađivati ili prilagođavati novim problemima s kojima ćemo se u doglednoj budućnosti suočavati. Nadalje će biti potrebno pronalaziti najpovoljnije načine kojima će država namaknuti novac potreban da bi financirala sve donesene interventne mjere. Međutim, bitno je uočiti da su donesene mjere, kao i rasprave koje su im prethodile u javnosti, uputile na probleme koji su već duže prisutni i na koje su gospodarstvenici već odavno ukazivali, primjerice, na naplatu PDV-a ili općenito stupanj porezne opterećenosti hrvatskoga gospodarstva. Nesumnjivo, jednom kada ova kriza bude iza nas, bit će nužno uhvatiti se ukoštac s problemima, i u gospodarskom sustavu i u samome javnom sektoru.

Koja je na kraju Vaša poruka - što možemo očekivati?

Zaključimo da ćemo se ovom krizom, kao i uostalom i sve druge zemlje, još dugo baviti, ali ponajprije o nama ovisi hoćemo li iz ovoga specifičnog ratu izići kao pobjednici i koliko ćemo pouka iz svega toga izvući jer, ne zaboravimo onu staru narodnu – 'što nas ne ubije, to nas ojača'!