Jednaka prava za sve koji se bave prijevozom

Sektor cestovnoga teretnog prometa očekuje i u 2020. godini dosta izazova. Nažalost, dosta poteškoća dolazi iz prethodnih vremenskih razdoblja te i dalje sprječavaju brži razvoj hrvatskog prijevozništva. Jedan od ključnih izazova predstavlja nedostatak vozačkog osoblja, trend prisutan već nekoliko godina i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Uz očekivanu liberalizaciju tržišta rada glede kvota (najavljeno ukidanje), potrebna je sinergija Ministarstva rada i mirovinske skrbi te Ministarstva znanosti i obrazovanja glede prekvalifi kacije vozača, uz mogućnosti bolje uporabe proračunskih sredstava te dostupnih EU fondova. Dodatne poteškoće predstavlja i nedostatak radne snage u logističkom sektoru što se negativno odražava na efi kasnost prijevoznika vremenskim produljenjem faze ukrcaja i iskrcaja, uz dodatna ograničenja u rasporedu radnih vremena vozača.

Cestovni teretni promet izravno je povezan s gospodarskim kretanjima te stope rasta utječu i na njegovu efikasnost i efektivnost. Usporavanje gospodarskog rasta u pojedinim razvijenim zemljama proizvodi i nerazmjer na transportnom tržištu EU, što se u obliku manjka raspoloživog tereta može odraziti i na pad vozarina. Pogonsko gorivo kao najveći trošak prijevoznika podložno je stalnim promjenama uslijed raznih uzroka: tržišta, političkih igara, nemira i sl. Određeni dio povećanih troškova goriva nemoguće je ugraditi u vozarine ili se to pak čini s određenim vremenskim odmakom. Hrvatski prijevoznici u međunarodnom prometu od 1. lipnja 2019. godine nadalje, kao i hrvatsko gospodarstvo, trpe ogromne štete nastale primjenom Pravilnika o ograničavanju teretnoga tranzitnog prometa u Republici Sloveniji.

Diskriminacija prijevoznika po regionalnom ustroju druge države EU predstavlja presedan na koji Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te diplomacija nisu pravodobno i konkretno reagirali liberalizacijom svim hrvatskim prijevoznicima ili kontramjerama slovenskim prijevoznicima, već su do daljnjega prihvaćeni sitni ustupci sa slovenske strane. Takvo je stanje neodrživo hrvatskim prijevoznicima i gospodarstvu - svi mi trebamo imati jednaka prava neovisno o regionalnoj pripadnosti, veličini tvrtke, županiji ukrcaja/iskrcaja, te bi hrvatska regulativa to žurno trebala implementirati, a tko će, što i za koga voziti naposljetku bi trebalo odrediti tržište. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te FZOEU bi trebali pronaći mogućnost povratka dijela uplaćenih sredstava hrvatskim prijevoznicima u programu subvencija/poticaja za kupnju vozila visokih ekoloških normi Euro 6, odnosno zbrinjavanje starih vozila, kao i programu subvencija/poticaja za kupnju samostalnih klima-uređaja gospodarskih vozila.

Trenutno su potonja dva tijela u sukobu oko toga tko je nadležan za takve programe. U 2019. godini međunarodni prijevoznici bili su suočeni s velikim i naglim povećanjem troškova cestarina koje samo manjim dijelom mogu ugraditi u vozarine. Od 2019. hrvatski prijevoznici imaju mogućnost povrata dijela trošarina na pogonsko gorivo kupljeno u Hrvatskoj, na čemu, kao i na zajedničkom uspješnom radu te efektima u obliku povećanja konkurentnosti, zahvaljuju Ministarstvu financija. Dodatna sredstva koriste se na individualnoj razini te se uglavnom preusmjeravaju vozačkom osoblju i sprječavanju odljeva. Hrvatski prijevoznici u kondicioniranom transportu traže izjednačavanje statusa sa svim zemljama članicama EU kad je riječ o mogućnosti točenja plavog dizela isključivo za pogon rashladnog uređaja. Potrebno je uskladiti članak 193. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s Pravilnikom o održavanju cesta, gdje se ne bi automatski isključivali teretni automobili s priključnim vozilom prigodom proglašenja zimskih uvjeta. Predlažemo plaćanje RTV pretplate 80 kuna godišnje po jednom prijamniku u vozilu i dodatni popusti na cestarine za Euro 6 vozila.