Tema
Uz dobre turističke rezultate, Rab se sprema za slavlje
S Ivanom Matušan, direktoricom ureda Turističke zajednice grada Raba, razgovarali smo o turističkom pozicioniranju Raba u godini u kojoj obilježava značajne obljetnice: slavi se 130 godina organiziranog bavljenja turizmom na području grada i 18. rođendan Rabske fjere. Kakvi su turistički rezultati Raba? Iza nas je prvih šest mjeseci i možemo se pohvaliti dobrim rezultatom. Na području grada Raba zabilježili smo rast od tri posto, kako u dolascima tako i u noćenjima. Odakle vam dolaze gosti i mijenja li se s godinama njihova struktura? Naši su turisti najčešći s njemačkog govornog područja, Nijemci i Austrijanci, a slijede ih Hrvati, Slovenci, Česi i Talijani. Rab je oduvijek slovio kao omiljeno odredište njemačkih pokrajina Bayern i Baden-Württemberg, međutim smatram da su i domaći turisti odlično tržište koje funkcionira kroz cijelu godinu. Zasad ne osjećamo velike promjene u strukturi gostiju, naime, radi se možda samo o zamjeni položaja određene nacije. Međutim, vidljivo je da od ove godine Britanci započinju napad na Top 5, tako da se veselimo i nekim novim ulazima. Kakva je struktura smještaja, koji segment smještaja ima bolju sezonu? Većina smještajnih kapaciteta nalazi se u privatnom smještaju, gotovo 80 posto kapaciteta s oko 15 tisuća ležajeva. Hoteli i kampovi imaju oko tri i pol tisuće ležajeva. Zasad možemo reći kako hoteli i privatni smještaj imaju dobru sezonu. Naime, hoteli bilježe rast od čak osam posto, a privatni smještaj od oko četiri posto. Kampovi trenutno bilježe minus od dva posto, a nekomercijalni smještaj pad od čak sedam posto. S obzirom da su susjedni otoci zabilježili pad broja dolazaka i noćenja od jedan do tri posto, mislim da možemo biti zadovoljni postignutim, ali naravno za kompletnu sliku moramo pričekati kraj sezone. Kakvo je Vaše viđenje razvoja Raba kao destinacije, što se promijenilo od Vašeg dolaska na čelo Turističke zajednica Grada? Priznat ću da je najteže sebe ocijeniti, možda ne radi manjka subjektivnosti, već zbog nemogućnosti da se odmaknete od onoga što radite i s čime živite svaki dan. Međutim, u ovom pokušaju, mogu reći kako ja vidim promjenu – Rab je kao destinacija postao progresivniji i predvodnik u nekim načinima promocije. Kako se Rab pozicionira na tržištu? Koji su izazovi? Naša pozicija na tržištu se mijenja, jer se i sama destinacija mijenja i to ne treba čuditi. Vrijeme je promjena, trenutačno su u izradi i Strategija ukupnog razvoja grada Raba te Strategija razvoja turizma grada Raba. Vjerujem da ćemo kada ta dva ključna dokumenta budu kompletirana, moći jasnije nastupati prema izazovima kojih svakim danom imamo sve više. Od vremenskih (ne)prilika, prometne (ne)povezanosti, (ne)diferenciranja ponude, manjka sredstava za oglašavanje ili nove turističke proizvode, sve su to izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo.  Ivana Matušan Koliko manifestacije potiču prepoznatljivost i razvoj destinacije? Najbolji pokazatelj koliko manifestacije potiču prepoznatljivost destinacije je činjenica da se Rab prepoznaje po Rabskoj fjeri, uz primjerice četiri zvonika (vizure povijesne jezgre) te Rabsku tortu. Fjera je nadišla pojam manifestacije i danas je ona projekt u kojeg su uključene tri institucije: Grad Rab, Pučko otvoreno učilište Rab te Turistička zajednica grada Raba, ali i cca. 700 kostimiranih osoba, od kojih je 600-injak s Raba, a ostali iz stranih država ili drugih gradova Hrvatske. Moram naglasiti kako je Rabska fjera prije osamnaest godina bila prvi srednjovjekovni ljetni festival iz kojeg se rodilo niz sličnih. Ta činjenica nas čini ponosnima jer smo uz zadržani kontinuitet dali ideju i drugim destinacijama i sredinama da organiziraju nešto slično. Koje su nove manifestacije u Rabu? Uz Fjeru, posljednje tri godine pokrenute su i nove manifestacije koje su ubrzo postale motivom dolaska u destinaciju. To su "Kantuni", urbana i životna manifestacija koja oživljava skrovite kuteve tj. "kantune" gradske jezgre, uz notu urbanog i mladenačkog štiha, dostupnog publici od 7 do 77 godina. Underwater Photo Marathon Cup dovodi na Rab podvodne fotografe iz Hrvatske i svijeta, a dogodine nam se smiješi i Europsko prvenstvo. Gledajući u prirodne ljepote Raba, zaboravimo koliko interesantno podmorje imamo – a k tome još i odlične ronilačke centre, koji znaju biti logistika tako zahtjevnim natjecanjima. Uz gotovo 150 kilometara biciklističkih staza, ne čudi da smo interesantni i biciklistima, iz godine u godinu razvijamo cikloturizam, a natjecanja kao što su "Big Four" to populariziraju. Kažete da se okrećete novim vidovima promocije destinacije, što to podrazumijeva i koji su vam promotivni alati? Kako se i destinacija mijenja, tako smo započeli i s drukčijim vidovima promocije, trudimo se posebnijim ponudama privući turiste kojima možda Rab nikad nije došao kao rezultat na internetskoj tražilici. I dalje ulažemo u klasične vidove oglašavanja, brošure i ostale tiskane materijale, no primat nam je promocija na društvenim mrežama. Jako puno ulažemo i u dolazak novinara u destinaciju, te, smatram, kako ovakvim obuhvatnim i progresivnim pristupom dolazimo do željenih rezultata. Koliko su investicije i preuzimanje hotela Imperiala utjecale na kvalitetu ponude? Rab se trenutačno kao destinacija nalazi u posebnom položaju, nazvala bih ga procesu tranzicije, koji će sigurno trajati još bar tri do pet godina. Naime, pričamo o repozicioniranju, stvaranju slike Raba kao destinaciji 4*, da ju tako nazovemo, jer činjenica je da se Rab sada nalazi u poziciji između 3* i 4*, a same investicije Valamar Riviere u destinaciji, pokrenule su lavinu promjena. Podizanjem kvalitete ponude, čitava je destinacija primorana na promjene, međutim, to se ne događa preko noći. Priprema li se novi investicijski ciklus? Najavljen je nastavak ulaganja hotelijera koja također prate i ulaganja naših privatnih iznajmljivača, koji kvalitetom žele privući goste veće platežne moći. Što je s cjelogodišnjim turizmom i smanjivanjem izrazite sezonalnosti? Sezonalnost prvenstveno smanjuju hoteli s cjelogodišnjim poslovanjem, ili barem duljim poslovanjem. Rab zasad ima jedan hotel koji radi cijelu godinu, no uvjerenja sam da će se i to promijeniti i da ćemo imati veći broj objekata koji su otvoreni i izvan sezone. Također, imamo i iznajmljivače koji rade cijelu godinu i ulažu u dodatne sadržaje koje turisti koriste izvan vremena predviđenog za sunce i more. Što konkretno poduzimate? Kao turistička zajednica, kreiramo nove turističke proizvode kako bi privukli goste i izvan same turističke sezone. Primjer je projekt Najljepši otočni advent, kojeg TZG Rab radi zajedno s partnerima Gradom Rabom i POU Rab, a kojim se oživljava vrijeme Adventa na Rabu. Podaci pokazuju da u tom segmentu radimo dobar posao, za primjer prošli doček Nove godine na području grada imali smo čak četiri otvorena hotela i program koji je trajao kroz cijelo vrijeme Adventa. Kakva je suradnja unutar destinacije i kako ide transformacija turističke zajednice u destinacijsku menadžment kompaniju? TZG Rab najuže surađuje s Gradom Rabom i Pučkim otvorenim učilištem, možemo ih nazvati našim strateškim partnerima te bez uzajamne pomoći ne bi bilo rezultata kojima se ponosimo. Vjerujem da smo na dobrom putu, ali naravno imamo još prostora za razvijanje. Za to će nam biti potrebno više kadra i sredstava. Mogu napomenuti kako smo rad kao destinacijska menadžment kompanija već započeli, naime za jednu svjetski poznatu kartičarsku tvrtku smo osmislili luksuzni paket za njihove korisnike, a sve u cilju promocije i marketinga. Ove godine obilježavate dvije velike obljetnice. Naša Fjera ove godine postaje punoljetna, dakle, već osamnaest godina od 25. do 27.srpnja živimo za srednjovjekovni prikaz Raba i borimo se ostati u samom vrhu sličnih manifestacija. Izuzetno smo ponosni da je Fjera lani ponijela laskavu titulu Turističkog događaja godine, među Top 10 nagrada na Danima hrvatskog turizma na Hvaru. Velika je to čast, ali i obveza da budemo još bolji i interesantniji. Svake godine se trudimo novim radionicama obogatiti Fjeru, a već lani smo započeli s novim pristupom zabave nakon samog zatvaranja – naime, nakon svečanog završetka uz pucanj topa i glazbenog vatrometa, britanski će bend MKM Collective zabavljati naše turiste do kasno u noć. Uz to, još jedna obljetnica ove godine podsjetit će nas koliko već dugo živimo turizam. Ove godine slavimo 130 godina organiziranog bavljenja turizmom na području grada Raba, kojeg zapravo kroz cijelu godinu živimo, ali nas prava proslava očekuje u rujnu. Planiramo višednevno slavlje, koje će vjerujem, biti dobra prilika da na dostojan način proslavimo rođendan rapskog turizma, ali i da pokažemo naš diverzitet.
Tema
Životni ciklus u 10 faza: Kako se tvrtka rađa, a kako umire?
1. UDVARANJE Oduševljenu ideju testira stvarnost Prvi stadij razvoja neke tvrtke jest onaj u kojem ona još nije ni stvorena nego samo egzistira u glavi svoga idejnog tvorca. U tom je stadiju budući vlasnik ili osnivač tvrtke ushićen, optimističan i pun ambicioznih planova o svojoj tvrtki i njenom pozicioniranju na tržištu. Uvjerava i sebe i druge kako je ideja ostvariva. Taj stadij obilježava i razmišljanje o tome što će se konkretno raditi, gdje i kome plasirati proizvod ili uslugu, kako će se financirati, kako će izgledati taj posao, a jednako tako i tko će ga raditi. Ako ne postoje odgovori i jasni planovi o tome kako realizirati razmišljanja, ideja ne može preživjeti testiranje s realnošću. U tom slučaju, ideja ostaje samo ideja i tvrtka nikada ne nastane. 2. DJETINJSTVO Prvi nesigurni koraci Tko preživi test realnosti, kreće u preuzimanje rizika i proživljavanje novog djetinjstva. Tu se tvrtka treba dokazati i proizvod ili uslugu prodati na tržištu. U ovom stadiju svi uključeni u posao rade mnogo i rade sve poslove, orijentirani su isključivo na prodaju i na zadovoljenje potreba klijenata. U tom stadiju veliki je problem financiranje i pokrivanje svih računa. Tvrtka je ranjiva i svaki problem može postati kriza, a tvrtka lako može propasti. Maštanje o idejama iz prethodne faze razvoja tvrtke, nedovoljan rad, slaba potražnja za proizvodom ili uslugom, preveliko širenje proizvoda i nedostatak fokusa na jednu ideju može dovesti tvrtku u preranu smrt. Do jednakog ishoda može doći i ako nema dovoljno prihoda, tok novca ne može se pratiti ili ako osnivač gubi interes i ne ulaže dovoljno energije u opstanak i rast tvrtke. 3. DIVLJE GODINE Dani energije i kaosa Stabilizirao se tok novca, klijenti se vraćaju jer su zadovoljni dobivenim i rastu prihodi. Dokazala se opravdanost ideje i počinje širenje. Ubrzani rast u ovom je stadiju razvoja tvrtke usmjeren na rast prodaje, a ne na stvaranje dobiti. Širenje poslovanja često izmakne kontroli. Ode predaleko i preširoko, no tvrtkom ipak i dalje upravlja jedan čovjek što polako počinje prerastati njegove mogućnosti. Loša organizacija posla oko pojedinaca umjesto funkcija može stvarati probleme, jednako kao i nejasne ovlasti i nadležnosti te odgovornosti da određeni dio posla može odvesti u ‘osnivačevu zamku’. Osnivač ima sve u svojim rukama i ako nema jasno razrađeno upravljanje kompanijom i nije organizirao upravu s jasnim odgovornostima i dostupnim informacijama o poslovanju, tvrtka lako može propasti. 4. ADOLESCENCIJA Novo rađanje kompanije Kompanija mora nadživjeti svog osnivača i s poduzetničkog upravljanja prijeći na profesionalno upravljanje. Upravo ovu fazu ne prijeđu mnoge, čak ni velike kompanije. Stadij adolescencije mnogi zovu i ponovnim rađanjem tvrtke i zato ona zna biti bolna kao i sam početak poslovanja. Osnivač se bori između potrebe za zapošljavanjem nekih novih profesionalaca kojima treba predati ovlasti i lojalnosti postojećim zaposlenicima. Sukob starosjedioca koji su s osnivačem od samog početka pasli travu i spavali na poslu i novih ljudi, prijetnja su razvoju kompanije. Profesionalni menadžment dolazi na pozicije gdje se rezultati ne vide odmah. Fluktuacija ljudi je česta jer je upravljanje tvrtkom sporije i odluke se ne donose brzo kao u prethodnim fazama. Delegiranje ovlasti i prenošenje odgovornosti glavna je odlika ovog stadija. Nerijetko sami osnivači napuste kompaniju i kapitaliziraju svoj odrađeni posao. S druge strane, i pretjeranom administracijom i uvođenjem nepotrebnih procedura nestaje poduzetnički duh kompanije koji ju je vodio u prethodnim fazama, pa postoji opasnost da ona prerano ostari i ugasi se zbog nekonkurentnosti. Ichak Adizes 5. TOP-FORMA Ravnoteža fleksibilnosti i kontrole Kompanija dostiže top-formu ako preživi svoje novo rađanje u adolescenciji i uspostavi ravnotežu između fleksibilnosti i kontroliranosti, prihoda i dobiti, kratkoročnih i dugoročnih funkcija te ima jasnu strukturu i vidljivo oblikovane procese rada. Kompanija je organizirana, disciplinirana, no prostora za inovativnost ima i prema potrebama klijenata i njihovim željama oblikuju se proizvodi i usluge. Ostati u ovoj fazi vrhunski je izazov za svaku kompaniji. Najveći je izazov za ovaj stadij pobijediti mišljenje da je kompanija u tom trenutku najbolja i da ulaganje u, primjerice, istraživanje i razvoj ili obrazovanje zaposlenih više nije toliko važno. 6. STABILNOST Početak opadanja i prvi znaci starenja Smanjivanje ulaganja u nove proizvode, usluge i ljude koji u kompaniji rade, stadij je stabilnosti u kojima je prema financijskim rezultatima poslovanje bolje nego ikada. Prihodi su veliki, a profit nikada bolji jer su manji troškovi zbog smanjivanja ulaganja iz prethodnog razdoblja. U ovoj fazi kompanija je i dalje jaka, no nema mladenačkog žara. Kontrola postaje važnija od fleksibilnosti i većina zaposlenih zadovoljna je svojom pozicijom na tržištu i u kompaniji. No druga strana medalje je pad inovativnosti i manja kreativnost. Često se priča o uspjesima iz prošlosti, no budućnost je nepoznanica bez jasnog smjera kretanja. 7. ARISTOKRACIJA Organizacija je u starenju Prvi znak stagniranja poslovanja opisan je stadijem aristokracije. O stagnaciji poslovanja se ne razgovara jer je svima u kompaniji dobro, posebice ako se uspoređuju s drugima. Kompanija ima mnogonovca, troši se na imidž i reprezentaciju i naizgled kompaniji nikada nije bilo bolje. No, taj život na staroj slavi kratkoga je vijeka. Ubrzo kreće smanjivanje troškova, nema novih ulaganja u tehnologiju niti novih ideja i proizvoda koji jamče konkurentnost na promjenjivom tržištu. Nedostatak inovativnosti nadoknađuje se podizanjem cijena kako bi se zadržala ista razina prihoda. Počinje dezintegracija i degradacija.  8. OPTUŽIVANJE Traži se krivac Svima u kompaniji u stadiju birokracije postaje jasno da kompanija ide krivim smjerom. Prihodi su manji, profit je srezan i postavlja se pitanje tko je za to kriv. Kreće se u lov na vještice i međusobna optuživanja tko je i zašto pogriješio umjesto traženja rješenja kako popraviti stanje i ponovno potaknuti rast. Kompanija zaboravlja na klijente jer se bavi sama sa sobom, a kompetentni i inovativni ljudi odlaze. 9. BIROKRACIJA Konačna propast Tvrtka se okreće poslovanju na kratke staze uz maksimalno izbjegavanje rizika koji bi mogli osigurati dugoročnu profitabilnost. Novca je sve manje i ako kompanija ne propadne, prelazi u fazu visoke birokracije kada je atmosfera mirna i uljuljkana. Plaće su male, no radnici misle kako na poslu mogu raditi i manje od onoga za što su plaćeni. Jedina briga uprave je zadovoljiti one koji joj daju sredstva i kontroliraju njeno ponašanje, a klijente ignoriraju. Procesom rada dominiraju procedure, pravila i politike koje guše svaku inovativnost i kreativnost.  10. SMRT KOMPANIJE Kraj igre Kad nestane i politički interes za održavanje kompanije u kojoj se ništa ne kontrolira, klijenata nema, nema novca za pokrivanje troškova i ne isplaćuju se plaće, tvrtka umire. Smrt kompanije može nastupiti i u ranijim fazama njenog razvoja zbog mnogih razloga. No, i sama smrt ne mora biti kraj. Ako sve njene nekretnine, strojevi i sredstva nisu već rasprodani, može uslijediti stečaj kojim će se namiriti dugovi, a ako nešto ostane, moguće je ponovno pokrenuti posao. Ovaj put pametnije, organiziranije i s vizijom u kojoj će se izbjeći sve greške koje su dovele do sadašnjeg stanja.
Tema
Uz dobre turističke rezultate, Rab se sprema za slavlje
S Ivanom Matušan, direktoricom ureda Turističke zajednice grada Raba, razgovarali smo o turističkom pozicioniranju Raba u godini u kojoj obilježava značajne obljetnice: slavi se 130 godina organiziranog bavljenja turizmom na području grada i 18. rođendan Rabske fjere. Kakvi su turistički rezultati Raba? Iza nas je prvih šest mjeseci i možemo se pohvaliti dobrim rezultatom. Na području grada Raba zabilježili smo rast od tri posto, kako u dolascima tako i u noćenjima. Odakle vam dolaze gosti i mijenja li se s godinama njihova struktura? Naši su turisti najčešći s njemačkog govornog područja, Nijemci i Austrijanci, a slijede ih Hrvati, Slovenci, Česi i Talijani. Rab je oduvijek slovio kao omiljeno odredište njemačkih pokrajina Bayern i Baden-Württemberg, međutim smatram da su i domaći turisti odlično tržište koje funkcionira kroz cijelu godinu. Zasad ne osjećamo velike promjene u strukturi gostiju, naime, radi se možda samo o zamjeni položaja određene nacije. Međutim, vidljivo je da od ove godine Britanci započinju napad na Top 5, tako da se veselimo i nekim novim ulazima. Kakva je struktura smještaja, koji segment smještaja ima bolju sezonu? Većina smještajnih kapaciteta nalazi se u privatnom smještaju, gotovo 80 posto kapaciteta s oko 15 tisuća ležajeva. Hoteli i kampovi imaju oko tri i pol tisuće ležajeva. Zasad možemo reći kako hoteli i privatni smještaj imaju dobru sezonu. Naime, hoteli bilježe rast od čak osam posto, a privatni smještaj od oko četiri posto. Kampovi trenutno bilježe minus od dva posto, a nekomercijalni smještaj pad od čak sedam posto. S obzirom da su susjedni otoci zabilježili pad broja dolazaka i noćenja od jedan do tri posto, mislim da možemo biti zadovoljni postignutim, ali naravno za kompletnu sliku moramo pričekati kraj sezone. Kakvo je Vaše viđenje razvoja Raba kao destinacije, što se promijenilo od Vašeg dolaska na čelo Turističke zajednica Grada? Priznat ću da je najteže sebe ocijeniti, možda ne radi manjka subjektivnosti, već zbog nemogućnosti da se odmaknete od onoga što radite i s čime živite svaki dan. Međutim, u ovom pokušaju, mogu reći kako ja vidim promjenu – Rab je kao destinacija postao progresivniji i predvodnik u nekim načinima promocije. Kako se Rab pozicionira na tržištu? Koji su izazovi? Naša pozicija na tržištu se mijenja, jer se i sama destinacija mijenja i to ne treba čuditi. Vrijeme je promjena, trenutačno su u izradi i Strategija ukupnog razvoja grada Raba te Strategija razvoja turizma grada Raba. Vjerujem da ćemo kada ta dva ključna dokumenta budu kompletirana, moći jasnije nastupati prema izazovima kojih svakim danom imamo sve više. Od vremenskih (ne)prilika, prometne (ne)povezanosti, (ne)diferenciranja ponude, manjka sredstava za oglašavanje ili nove turističke proizvode, sve su to izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo.  Ivana Matušan Koliko manifestacije potiču prepoznatljivost i razvoj destinacije? Najbolji pokazatelj koliko manifestacije potiču prepoznatljivost destinacije je činjenica da se Rab prepoznaje po Rabskoj fjeri, uz primjerice četiri zvonika (vizure povijesne jezgre) te Rabsku tortu. Fjera je nadišla pojam manifestacije i danas je ona projekt u kojeg su uključene tri institucije: Grad Rab, Pučko otvoreno učilište Rab te Turistička zajednica grada Raba, ali i cca. 700 kostimiranih osoba, od kojih je 600-injak s Raba, a ostali iz stranih država ili drugih gradova Hrvatske. Moram naglasiti kako je Rabska fjera prije osamnaest godina bila prvi srednjovjekovni ljetni festival iz kojeg se rodilo niz sličnih. Ta činjenica nas čini ponosnima jer smo uz zadržani kontinuitet dali ideju i drugim destinacijama i sredinama da organiziraju nešto slično. Koje su nove manifestacije u Rabu? Uz Fjeru, posljednje tri godine pokrenute su i nove manifestacije koje su ubrzo postale motivom dolaska u destinaciju. To su "Kantuni", urbana i životna manifestacija koja oživljava skrovite kuteve tj. "kantune" gradske jezgre, uz notu urbanog i mladenačkog štiha, dostupnog publici od 7 do 77 godina. Underwater Photo Marathon Cup dovodi na Rab podvodne fotografe iz Hrvatske i svijeta, a dogodine nam se smiješi i Europsko prvenstvo. Gledajući u prirodne ljepote Raba, zaboravimo koliko interesantno podmorje imamo – a k tome još i odlične ronilačke centre, koji znaju biti logistika tako zahtjevnim natjecanjima. Uz gotovo 150 kilometara biciklističkih staza, ne čudi da smo interesantni i biciklistima, iz godine u godinu razvijamo cikloturizam, a natjecanja kao što su "Big Four" to populariziraju. Kažete da se okrećete novim vidovima promocije destinacije, što to podrazumijeva i koji su vam promotivni alati? Kako se i destinacija mijenja, tako smo započeli i s drukčijim vidovima promocije, trudimo se posebnijim ponudama privući turiste kojima možda Rab nikad nije došao kao rezultat na internetskoj tražilici. I dalje ulažemo u klasične vidove oglašavanja, brošure i ostale tiskane materijale, no primat nam je promocija na društvenim mrežama. Jako puno ulažemo i u dolazak novinara u destinaciju, te, smatram, kako ovakvim obuhvatnim i progresivnim pristupom dolazimo do željenih rezultata. Koliko su investicije i preuzimanje hotela Imperiala utjecale na kvalitetu ponude? Rab se trenutačno kao destinacija nalazi u posebnom položaju, nazvala bih ga procesu tranzicije, koji će sigurno trajati još bar tri do pet godina. Naime, pričamo o repozicioniranju, stvaranju slike Raba kao destinaciji 4*, da ju tako nazovemo, jer činjenica je da se Rab sada nalazi u poziciji između 3* i 4*, a same investicije Valamar Riviere u destinaciji, pokrenule su lavinu promjena. Podizanjem kvalitete ponude, čitava je destinacija primorana na promjene, međutim, to se ne događa preko noći. Priprema li se novi investicijski ciklus? Najavljen je nastavak ulaganja hotelijera koja također prate i ulaganja naših privatnih iznajmljivača, koji kvalitetom žele privući goste veće platežne moći. Što je s cjelogodišnjim turizmom i smanjivanjem izrazite sezonalnosti? Sezonalnost prvenstveno smanjuju hoteli s cjelogodišnjim poslovanjem, ili barem duljim poslovanjem. Rab zasad ima jedan hotel koji radi cijelu godinu, no uvjerenja sam da će se i to promijeniti i da ćemo imati veći broj objekata koji su otvoreni i izvan sezone. Također, imamo i iznajmljivače koji rade cijelu godinu i ulažu u dodatne sadržaje koje turisti koriste izvan vremena predviđenog za sunce i more. Što konkretno poduzimate? Kao turistička zajednica, kreiramo nove turističke proizvode kako bi privukli goste i izvan same turističke sezone. Primjer je projekt Najljepši otočni advent, kojeg TZG Rab radi zajedno s partnerima Gradom Rabom i POU Rab, a kojim se oživljava vrijeme Adventa na Rabu. Podaci pokazuju da u tom segmentu radimo dobar posao, za primjer prošli doček Nove godine na području grada imali smo čak četiri otvorena hotela i program koji je trajao kroz cijelo vrijeme Adventa. Kakva je suradnja unutar destinacije i kako ide transformacija turističke zajednice u destinacijsku menadžment kompaniju? TZG Rab najuže surađuje s Gradom Rabom i Pučkim otvorenim učilištem, možemo ih nazvati našim strateškim partnerima te bez uzajamne pomoći ne bi bilo rezultata kojima se ponosimo. Vjerujem da smo na dobrom putu, ali naravno imamo još prostora za razvijanje. Za to će nam biti potrebno više kadra i sredstava. Mogu napomenuti kako smo rad kao destinacijska menadžment kompanija već započeli, naime za jednu svjetski poznatu kartičarsku tvrtku smo osmislili luksuzni paket za njihove korisnike, a sve u cilju promocije i marketinga. Ove godine obilježavate dvije velike obljetnice. Naša Fjera ove godine postaje punoljetna, dakle, već osamnaest godina od 25. do 27.srpnja živimo za srednjovjekovni prikaz Raba i borimo se ostati u samom vrhu sličnih manifestacija. Izuzetno smo ponosni da je Fjera lani ponijela laskavu titulu Turističkog događaja godine, među Top 10 nagrada na Danima hrvatskog turizma na Hvaru. Velika je to čast, ali i obveza da budemo još bolji i interesantniji. Svake godine se trudimo novim radionicama obogatiti Fjeru, a već lani smo započeli s novim pristupom zabave nakon samog zatvaranja – naime, nakon svečanog završetka uz pucanj topa i glazbenog vatrometa, britanski će bend MKM Collective zabavljati naše turiste do kasno u noć. Uz to, još jedna obljetnica ove godine podsjetit će nas koliko već dugo živimo turizam. Ove godine slavimo 130 godina organiziranog bavljenja turizmom na području grada Raba, kojeg zapravo kroz cijelu godinu živimo, ali nas prava proslava očekuje u rujnu. Planiramo višednevno slavlje, koje će vjerujem, biti dobra prilika da na dostojan način proslavimo rođendan rapskog turizma, ali i da pokažemo naš diverzitet.
Tema
Jesu li mega trendovi pozitivna ili negativna pojava?
Repetitio mater studiorum est ili ponavljanje je majka znanja rekli bi stari Rimljani, a poznato je kako se i povijest nekada ponavlja. Naime 1980-ih se odvijala globalizacija, danas digitalizacija. Oba mega trenda usadila su kolektivni strah, natjeravši ljude da zaborave koliko je pozitivni aspekt nadmašio onaj negativan unatoč svim potencijalnim prijetnjama. Dekanica poslovnog beškog sveučilišta WU Executive Academy Barbara Stöttinger, objašnjava zašto su strahovi vezani za ta dva mega trenda u potpunosti razumljivi, ali sasvim kontraproduktivni. Profesor ekonomije sa Sveučilišta Harvard Theodor Levitt objavio je čalnak 1983. godine, gdje se držao mišljenja da dok su multinacionalne kompanije trebale investirati dosta novca i resurse u prilagodbu svojih proizvoda lokalnim tržištima u različitim zemljama, globalne su kompanije slijedile obećavajuću strategiju, jednostavno su, na globalnoj razini ponudili iste proizvode koje su svi željeli. Zanimljivo je kako je ovaj članak poticao strahove, stvarajući turobnu sliku globalizacije u nastajanju, za koju se tvrdilo da ima moć potpuno uništiti lokalna poslovanja, uznemiriti tržište i ugroziti ekonomije. "U to vrijeme, svi su smatrali kako će globalizacija postati nešto strašno i da će samo veliki brendovi i korporativne grupe preživjeti", prisjetila se Barbara Stöttinger te istaknula kako je kolektivni strah bio primjetan koliko i danas kada je u pitanju digitalizacija. Barbara Stöttinger  "Globalizacija ili digitalizacija nisu pitanje vjere. Stvorili su ih ljudi i oni ih mogu oblikovati. Strahovi globalizacije opravdani su u ograničenom kontekstu. U današnje vrijeme, nacionalne ekonomije međusobno su ovisne kao rezultat intenzivne trgovinske razmjene i političkih odluka, kao što su planovi predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za nametanje tarifa europskim automobilima. Takve odluke zaista mogu imati ozbiljne posljedice. Istina je također da je financijska kriza, a posebice bankrot tvrtke Lehman u SAD-u 2008. imala globalni utjecaj. Međutim, u finalnoj analizi, niti je globalizacija niti digitalizacija u svojoj biti loša", kaže Barbara Stöttinger. Prednosti nadvladavaju nedostatke Globalizacija nije novi fenomen, započela je prije mnogo stoljeća početkom međunarodne trgovine nakon otkrića Novog svijeta. U rimsko doba, istočnjački začini i svila dolazili su na zapad iz Azije i Orijenta. Započevši krajem 15. stoljeća, konkvistadori su donijeli bolesti u Novi svijet, a srebro i zlato u Europu. Trgovina je oduvijek bila pokretač tržišta. Zahvaljujući globalizaciji možemo vidjeti kako je diljem svijeta u posljednjih 30 godina smanjeno siromaštvo. Više ljudi ima priliku za edukaciju te je omogućen ekonomski rast. Isto tako, vrlo vjerojatno bilo bi više velikih ratova da zemlje nisu međusobno ekonomski isprepletene. Postoje dokazi koji sugeriraju da je digitalizacija također od koristi za društvo u cjelini. Prema zakladi Bertelsmann Foundation, kompanije sada imaju daleko manje komunikacijske i transportne troškove. Isto tako, digitalizacija je pomogla potaknuti ekonomski rast. "Naslovi poput ‘ Jedan od četiri posla je ugrožen’ svjedoče samo o polovici istine. Nemili rutinirani poslovi postaju automatizirani, a isto vrijedi i za visoko kvalificirane poslove", kaže i Barbara Stöttinger, te dodaje kako će mnoge nove karijere nastati, a kao na primjer ističe da će profesija sa svijetlom budućnosti postati znanstvenik za podatke odnosno data scientist. Svaki potez daje povod za protupotez Globalni brendovi su sveprisutni. Čini se kako sve shopping ulice svih svjetskih metropola imaju iste modne lance. Jeftini proizvodi iz Kine uskraćuju sredstva malim regionalnim obrtnicima. To nije ništa novo, ali se naša svijest o tim činjenicama razvija te se njihalo vraća u drugom smjeru. Postoji rastuća potražnja za regionalnim, visoko kvalitetnim proizvodima, posebice u urbanim sredinama na Zapadu. Ljudi preferiraju regionalne luksuzne proizvode nasuprot globaliziranih jeftinih. Kada je riječ o globalizaciji, postoji sličan trend koji zagovara veću osviještenost po pitanju korištenja interneta i naših digitalnih navika. Fenomen, poznat pod nazivom digitalna detoksikacija, natjerao je zaposlenike i menadžment na odmor na potpuno analogni način. Svijest je porastu, a u današnjem ubrzanom svijetu ljudi su željni usredotočiti se na trenutak i preispitati se. Ono što je važno s obzirom na fenomene za čije posljedice kažu da su toliko negativne, je držati stvari u perspektivi i na odgovarajući ih način rješavati. Osim interneta, tu je i njegov ilegalni ekvivalent - darknet. Mjesto gdje ljudi trguju naručenim ubojstvima, oružjem i drogom. "Nitko ne bi ozbiljno razmišljao ugasiti internet zbog ovog. Najvažnija je stvar, odmah u početku poduzeti akcije suzbijanja negativnih učinaka. To je također nešto za što svatko od nas treba dati svoj doprinos", rekla je  Barbara Stöttinger. Globalizacija i digitalizacija su katalizatori inovacije Posljednje terapije za liječenje od raka, roboti koji su sposobni izvoditi minimalno invazivne kirurške procedure, dronovi koji pomažu u spašavanju života, komunikacija u realnom vremenu putem pametnih telefona, AI asistenti, samo vozeći električni automobili, mobilne novčane transakcije - lista inovacija tijekom digitalizacije je beskonačna. Istraživački napredak u područjima poput medicine, ekologije, transporta ili robotike ne bi bio moguć ovakvim tempom da nije bilo komunikacijskih alata omogućenih digitalizacijom. Zahvaljujući činjenici da svi živimo u globalno umreženom svijetu, važni proizvodi i usluge dostupni su ljudima u cijelom svijetu, što se također odnosi i na zemlje u razvoju. "Bez digitalizacije mnoge inovacije bile bi nemoguće, a bez globalizacije mnoge bi imale nedovoljan učinak", zaključuje Barbara Stöttinger.
Magazin
Izvoz je imperativ za Hrvatsku
Izvoz je imperativ održivog rasta i razvoja gospodarstava, poglavito malih. To pravilo vrijedi jednako za tvrtke pojedinačno i gospodarstvo općenito. Tržište od oko četiri milijuna stanovnika ne pruža priliku za razvoj ekonomije razmjera niti izravno povezane konkurentnosti naših tvrtki i njihovih proizvoda. Izlazak na globalno tržište omogućuje našim tvrtkama da se lakše natječu i na domaćem tržištu. U današnjemu globaliziranom okruženju i otvorenom tržištu Europske unije, status domaćeg proizvoda nije više dovoljan – posebno ako vanjska konkurencija sa sobom donosi često i bolji omjer cijene i kvalitete. Ovo bi trebao biti dodatan snažan poticaj svim našim tvrtkama da svoj rast i razvoj, svoju snagu, od starta grade na temelju mnogo širega globalnog tržišta. Manjak konkurentnosti u nekim osnovnim proizvodima vidljiv je u činjenici visoke elastičnosti uvoza u odnosu na rast domaće osobne potrošnje. Nažalost, trenutni trend i pozicija povijesno najviše razine potrošačkog optimizma sa sobom donosi učinak koji u konačnici u području robne razmjene ne djeluje pozitivno na rast domaćeg BDP-a. Štoviše, svaki rast osobne potrošnje dovodi i do rasta uvoza koji u konačnici raste brže i više od izvoza i na taj način negativno pridonosi našem rastu. Povećana osobna potrošnja koja rezultira snažnijom potrošnjom na prijevozna sredstva, elektroniku i kućanske aparate te razne slične proizvode ide izravno u uvoz – iz jednostavnog razloga što ti proizvodi ne postoje u domaćoj proizvodnji. Svi mi jako volimo vidjeti razvoj vrhunskih automobila koje proizvode Rimac Automobili, ali ipak nemamo novca za ta vozila, pa u pravilu, i bez iznimke, kupujemo uvozne automobile. Utjecaj osobne potrošnje na rast uvoza ne bi predstavljao toliki problem, pa i da cjelokupna osobna potrošnja ide na uvozne proizvode, kada bismo imali druge proizvode i usluge više dodane vrijednosti i usmjerene na druge potrošače, a ne osobnu potrošnju, koji bi svojim izvozom pokrivali i nadilazili iznos uvoza. Nažalost, tome danas još uvijek nije tako.  Foto: Shutterstock Nije svaki izvoz jednako vrijedan Važno je naglasiti da ni svaki izvoz nije jednak. Ne otvara svaki izvoz jednako kvalitetna radna mjesta niti sa sobom donosi dodanu vrijednost koja izravno utječe na daljnji snažan i održiv rast BDP-a. U ukupnoj razmjeni s inozemstvom još uvijek nas, kad u obzir uzmemo i izvoz usluga, donekle „izvlači“ turizam. Može li nas to zadovoljiti? Ne bi smjelo. Turizam neće podići razinu našeg razvoja i blagostanja na razinu razvijenih država Europske unije jer nema dodanu vrijednost, ili prevedeno – dovoljno visoke plaće zaposlenih u tom sektoru. Turizam se još treba kvalitativno razvijati i poboljšavati, treba još više uprihoditi, ali u konačnici treba prepustiti ulogu oslonca našega gospodarstva nekim drugim sektorima. Sektori koji su moderni donose mnogo veću dodanu vrijednost i radna mjesta. Umjesto sektora i tvrtki koje imaju nekoliko upravljačkih pozicija s iznadprosječnim primanjima i par stotina radnih mjesta s ispodprosječnim primanjima, moramo stremiti industrijama i tvrtkama koje će imati i upravljačka i „obična“ radna mjesta s iznadprosječnim primanjima. Vidljivo je kako su one tvrtke koje najbrže rastu, čije se poslovanje širi i jača, a svakim danom zapošljavaju nove djelatnike, u pravilu tvrtke koje su okrenute globalnom tržištu. Često su to tvrtke koje uopće ne nastupaju na hrvatskom tržištu, te za njih naša šira javnost ne zna niti čuje. A upravo one trebaju našu pozornost i trebaju predstavljati najbolje primjere našega gospodarstva. Primjere najbolje prakse koja osigurava stabilno poslovanje, globalnu konkurentnost i zadržavanje naše radne snage u Hrvatskoj. Inozemna predstavništva Hrvatska gospodarska komora svoj fokus i napore, možda i u najvećem dijelu, stavlja upravo na internacionalizaciju hrvatskoga gospodarstva i potporu našim tvrtkama u izlasku na strana tržišta. Komora danas već ima šest stranih predstavništava – od Šangaja i Moskve, do zemalja u susjedstvu i Bruxellesa. Predstoji otvaranje predstavništava u Beču, Münchenu i Milanu. Ovakvim nastupom predstavljat ćemo komplementaran dodatak našoj postojećoj gospodarskoj diplomaciji u sklopu Ministarstva vanjskih poslova. Pred nama je dug put u otvaranju svih potrebnih predstavništava kako bismo pokrili sva tržišta koja su za naše tvrtke vrlo interesantna. Taj pothvat zahtijeva velike i ljudske i financijske napore. Ovo nas dovodi u situaciju u kojoj za što brži pristup svim potencijalnim tržištima moramo iznaći alternativne metode i načine pristupa i nastupa. Upravo u ovom smislu Komora je nedavno potpisala sporazum o suradnji s Udruženjem njemačkih industrijskih i trgovinskih komora (DIHK) i AHK Zagreb, a koji nam pruža mogućnost korištenja razgranate mreže međunarodnih predstavništava njemačke vanjskotrgovinske komore. Druge aktivnosti Komora, također, u svojim aktivnostima naglasak stavlja i na: javno zagovaranje važnosti izvoza i internacionalizacije prema državnim institucijama; korištenje sredstava Europske unije za internacionalizaciju gospodarstva; izgradnju brenda te prepoznatljivost hrvatskih proizvoda i njihove kvalitete na domaćem i stranom tržištu. Dajemo svoj obol razvoju našega gospodarstva, a uvjeren sam kako plima koja nastaje rastom naših izvoznih potencijala najviše i najučinkovitije diže i druge industrije i sektore. Suradnja umjesto rasipanja resursa Potpisavši sporazum s DIHK i AHK, naše će tvrtke članice Hrvatske gospodarske komore moći koristiti usluge predstavništava AHK na više od 140 lokacija u 92 zemlje širom svijeta, po istim uvjetima kao njemačke tvrtke. U praksi to znači da će za naše članice inicijalne informacije o tržištima biti besplatne, dok će za daljnje istraživanje tržišta, npr. u smislu pronalaska potencijalnih partnera, poreznih i pravnih informacija, informacija o pristupu distributivnim lancima, Business Intelligencea itd., plaćati naknade jednake kao njemačke tvrtke. Komora će pratiti razinu interesa, uspjeha i rezultata takve suradnje kako bi se jasnije odredio plan otvaranja novih predstavništava u inozemstvu. Ovu kvalitetnu i izrazito potentnu suradnju koristit ćemo kao lakmus-papir za detektiranje najzanimljivijih destinacija te kao osiguranje od potencijalnog rizika krive detekcije i potrošnje resursa za otvaranje narednih lokacija Komore u svijetu.
Tema
Kako izaći iz vlasništva tvrtke, a ne izgubiti?
Upravljati tvrtkom iznimno je složen proces, a pitanje transfera ili zadržavanja vlasništva vjerojatno najveći izazov za odgovorne. Premda većina njih sanja o prenošenju vlasništva na potomke, zadržavanje poslovanja unutar obitelji nije uvijek moguća opcija. Svake godine tisuće uspješnih poduzeća u Europskoj uniji nestaju jer ne znaju kako riješiti dilemu – nastaviti razvijati posao ili ga dobro unovčiti prodajom. Kada ne postoji jasan nasljednik, vlasnici obiteljskih poduzeća suočavaju se s teškom odlukom – kome prepustiti posao jednom kada otkuca njihov čas? Pred njima su tada opcije spajanja s drugim tvrtkama, prodaja biznisa ili pak izlaska na burzu, čega se mnogi u Hrvatskoj groze. Kod nas je 30 posto vlasnika malih i srednjih poduzeća starije životne dobi, što znači da će se u skoroj budućnosti morati suočiti s teškim pitanjem transfera vlasništva. Globalno gledajući, samo 30 posto tvrtki preživi tranziciju s prve generacije na drugu, a tek njih 20 posto s druge na treću generaciju. One pak tvrtke koje to uspješno učine, često postanu okosnice gospodarstva u svojim državama. Uzmi novac i bježi Što učiniti ako se odlučite za izlazak iz tvrtke? Kod procesa prodaje tvrtke najteži su dio procjena vrijednosti i pregovori o prodaji. Dok kupci pokušavaju srušiti cijenu ispod njene realne vrijednost, emotivni vlasnici je precjenjuju. Zbog toga je nužno obaviti standardnu procjenu vrijednosti kako bi se prodajna cijena objektivno postavila. Najčešće se koriste metode procjene utemeljene na projekciji budućih novčanih zarada te na multiplikatorima koji se primjenjuju na financijske pokazatelje tvrtke. Sam proces predaje vlasništva može se odviti u relativno kratkom razdoblju. No, pripreme za samu prodaju potrebno je započeti najmanje tri godine prije samog čina. Iz operativne perspektive, možda će trebati vremena za čišćenje bilance, zaključavanje ugovora s ključnim dobavljačima ili strateškim partnerima. Uz to, vlasnici tvrtke prije prodaje vjerojatno će morati obaviti teške pregovore s dijelom zaposlenika i menadžmentom tvrtke. Prodaja tvrtke često zahtijeva da vlasnik okupi tim stručnjaka, koji uključuje investicijske bankare, odvjetnike, poslovne računovođe i financijske savjetnike. Osigurati kvalitetan tim najbolji je način da se izbjegnu zamke planiranja. Isto tako, prodaja poduzeća može otvoriti niz pitanja u vezi s novčanim tokom, investicijskim portfeljima te nesuglasice između članova obitelji o tome kako raspolagati obiteljskom imovinom i kako pritom postaviti fondove. Domaći stručnjaci upozoravaju da je potrebno kreiranje virtualnog tržišta za kupoprodaju mikro, malih i srednjih poduzeća kojim bi se omogućili što jednostavniji izlazak iz poduzetničkog pothvata te jednostavniji pronalazak poduzeća za zainteresirane kupce. Uz navedene tehničke aspekte prilikom prodaje tvrtke, bivši vlasnici nakon prodaje često prolaze krizu identiteta jer se suočavaju s teškim pitanjima o smislu dosadašnjeg života, o tome kako su odgojili djecu i kako sada upravljati osobnim, obiteljskim i socijalnim složenostima koje je prodaja tvrtke donijela. Premda prodaja vlasnicima i nasljednicima daje mogućnost da diversifi ciraju pa i uvećaju imovinu, odustajanje od vlastite tvrtke, koju su stvarali desetljećima, nerijetko izaziva emocionalni stres i mijenja obiteljsku dinamiku. Svakako valja upozoriti da je na domaćem tržištu primjetan zabrinjavajući trend prodaje tvrtki putem oglasnika. Kako su male tvrtke često prepuštene same sebi, jer ne postoje stručni portali ili profesionalni posrednici specijalizirani za transfere vlasništva (barem kada je riječ o malim tvrtkama) kao u zapadnim zemljama, vlasnici se izlažu rizicima izlaska na crno tržište. Najčešće je to slučaj s tvrtkama koje se bave uslužnim djelatnostima. Kada prodati? Vlasnici često otkriju da s rastom poslovanja oni sami postaju suvišni za organizaciju. To je vrlo teško prihvatiti, ali oni najbolji prepoznaju se i po iskrenosti prema sebi samima. Na primjer, mnogi su veliki poduzetnici fantastični prodavači. No, nakon što tvrtka dosegne više od pet ili deset milijuna eura godišnjeg prihoda (ovisno o poslovnom modelu), počinje zahtijevati vodstvo ljudi s različitim vještinama. Trebaju joj stručnjaci iz različitih sektora. Tada vlasnik mora shvatiti kako njegove vještine kao prodavača više nisu dovoljne da bi tvrtka nastavila uspješno poslovati na višoj razini. Kada vlasnici uvide da je na horizontu poslovni megatrend koji prijeti da njihovo poslovanje učini nebitnim ili marginalnim, isto je tako vrijeme da razmisle o izlaznom planu. Ovo se može činiti očiglednim, ali vlasnici tvrtki često sami sebe zavaravaju ili samo okrenu glavu na drugu stranu, zanemarujući očito. Gledajući trenutnu tehnološku putanju kojom se naše društvo kreće, nijedno poslovanje nije sigurno. Ako se bavite turizmom, Airbnb vam puše za vratom. Uber vam je prijetnja ako ste prijevoznik. Sektori u maloprodaji / B2C sektoru najviše su u ovome trenutku izloženi prijetnji, ali to se već događa i s B2B tržištima. Čak i ako imate dovoljno sreće da prepoznate dolazak presnažne konkurencije, možda ćete imati vrlo kratko vrijeme za manevar. Naravno, planovi za izlazak iz tvrtke mogu proizaći iz pozitivnih situacija, a ne samo zbog straha ili poraza. Ponekad se izlazna strategija planira jer je s druge strane unosna ponuda kakva se ne može i ne smije odbiti. Na primjer, ako ste mlada, inovativna web-stranica koja se bori da ostvari dobit, a velika tehnološka kompanija pokuca na vaša vrata, prodaja je definitivno najbolja opcija. Transfer unutar obitelji Gubitak tvrtke za vlasnika može biti emocionalno težak, no transfer vlasništva unutar obitelji često ispadne još veća muka. Petra Mazulić Jurić i Mirela Alpeza, autorice knjige Izazovi prijenosa poslovanja u malim i srednjim poduzećima, tvrde kako bi za uspješnu predaju vlasništva trebalo stvoriti podupirući nacionalni ekosustav za prijenos poslovanja, za čiji razvoj je potrebno bez odgađanja poduzeti aktivnosti u skladu sa smjernicama i preporukama Europske komisije. Ako takvi mehanizmi nisu osigurani, postoji veliki rizik da značajan broj obiteljskih poduzeća jednostavno nestane. Isto tako, osnivači obiteljskih tvrtki nikada ne mogu biti posve sigurni jesu li im djeca dovoljno kompetentna i motivirana da nastave njihovim stopama. Ključ uspješnog transfera vlasništva unutar obitelji jest krenuti na vrijeme. Proces treba početi planirati što je prije moguće jer bi on mogao potrajati godinama. Lakše ga je prelaziti u fazama, kada se ranije postave dostižni kratkoročni, srednjoročni i dugoročni ciljevi. Karen Collingsworth Crusse i Donald Levitt iz tvrtke Levitt Consulting Inc., svjetski renomirani stručnjaci za pitanja transfera vlasništva tvrtki, postavili su pred čelne ljudi obiteljskih tvrtki neke zahtjeve koje bi trebale zadovoljiti ako žele zadržati vlasništvo. Ako ovi zahtjevi ne mogu biti zadovoljeni, Collingsworth Crusse i Levitt vjeruju da je prodaja bolja opcija. Pripadnici starije generacije trebali bi ohrabriti mlade da slijede vlastitu viziju i poslovne ciljeve, ali istodobno ih osvijestiti o važnosti temeljnih vrijednosti kompanije. I sadašnja i buduća generacija vlasnika trebale bi zajedno raditi na dugoročnim planovima, poput modernizacije poslovanja uz zadržavanje tradicije i imidža tvrtke. Vlasnici isto tako trebaju osigurati da njihovi nasljednici razumiju svakodnevne financijske prakse i da budu spremni odvojiti osobne od poslovnih troškova. Nasljednici bi trebali biti visokoobrazovani i steći iskustvo izvan obiteljskog posla kako bi donijeli nove vještine i iskustva. Collingsworth Crusse i Levitt upozoravaju kako će starijoj generaciji trebati vremena da se pomiri s tranzicijom i osjeti ugodno u procesu odlaska. Napetost bi se mogla razviti ako seniori osjete da su izgurani iz vlastite tvrtke. Zato je preporučeno da osnivači tvrtki imaju jasan životni plan nakon što završi njihova era vladavine. Ipak, ako to situacija dopušta, savjeta onih najiskusnijih ne treba se lako odreći. Jedan od načina na koji starija generacija može pomoći iz mirovine jest da zadrži ulogu u nadzornom odboru tvrtke, pa da nadgleda poslovne procese i tako pomogne svojom mudrošću.  Važan element u tranziciji poslovanja jest i zadržavanje ključnih zaposlenika. Uključivanje novih članova obitelji u vlasničku strukturu nerijetko izaziva komešanja unutar tvrtke te moguće sukobe između novih šefova i stare garde zaposlenika vjerne osnivaču. „Najviše tvrtki sastoji se od kombinacije članova obitelji i zaposlenika koji nisu povezani krvlju niti rodbinskim vezama s vlasnikom. Ako se transfer vlasništva dogodi unutar obitelji, vlasnici ne smiju riskirati da se moguće nezadovoljstvo pojedinog dijela zaposlenika manifestira tako da se udalje od tvrtke, preuzmu poslovne tajne i pokrenu konkurentski posao“, elaborira Collingsworth Crusse. Kako bi se spriječio takav scenarij, potrebno je napraviti planove za zadržavanje starih zaposlenika, koji uključuju potpisivanje ugovora o zadržavanju povjerljivih informacija te ih također nagraditi financijski ili unaprijediti u karijeri. Sposobnost lakog prilagođavanja bit će ključna za uspjeh većine tvrtki u budućnosti. Zato prije samog transfera stari vlasnici tvrtke nasljednicima trebaju ostaviti dostatnu zalihu financijskih sredstava kako bi im se omogućilo pravodobno ulaganje u nove tehnologije, zaključuju Collingsworth Crusse i Levitt. Ako se nakon svega ipak donese odluka da se posao zadrži u obitelji, tada dolazi ono najteže pitanje. Kojem članu obitelji dati kormilo u ruke? Za većinu, odluka o nasljedstvu svodi se na raspravu o pravednosti nasuprot jednakosti. Roditelji moraju nastojati biti pošteni i objasniti strategiju svojoj djeci. Najbolje rješenje bilo bi da vlasnici održe obiteljski sastanak kako bi raspravili o temi uz pomoć pouzdanog savjetnika koji služi kao posrednik. Usredotočujući se na najkritičnija pitanja i razmatranja, vlasnici obiteljskih poduzeća mogu raditi zajedno sa svojom djecom kako bi osmislili optimalan put za prijenos obiteljskog bogatstva koji zadovoljava izlazne ciljeve vlasnika, a i aspiracije djece. Burza Upravo je gubitak kompanije i glavni razlog zašto se mnogi vlasnici hrvatskih tvrtki boje izaći na burzu. Premda vlasnici izlaskom na burzu ne moraju nužno izgubiti većinski udio, velik dio njih smatra da Hrvatskoj kronično nedostaje kvalitetnog menadžmenta, pa u takvoj situaciji njihove tvrtke mogu samo izgubiti. Sa Zagrebačke burze poručuju kako je strah od gubitka tvrtke neopravdan te kako vlasnik zadržava 90 posto vlasništva, a uz to prikuplja kapital i dobiva članove nadzornog odbora koji mogu unaprijediti posao. Uz to, tvrde kako kompanija koja se nalazi na burzinoj platformi ima 15 posto veću vrijednost od one koja tamo nije prisutna. Inozemna istraživanja pokazuju kako su na burzama u državama zapadne Europe kod investitora najpopularnije kompanije koje imaju dugoročnu strategiju ulaganja. Takve tvrtke smatraju se manje zarobljenima u kratkoročnom ciklusu izvještavanja i manje je vjerojatno da će preuzeti prekomjerne dugove ili pribjeći računovodstvenim prevarama. Da u Hrvatskoj postoji povjerenje u menadžment, izlazak na burzu zasigurno bi bila mnogo popularnija opcija. Time ponosni vlasnici ne bi izgubili potpuno vlasništvo nad tvrtkom, a izbjegli bi mogućnost da ih preuzme mrska konkurencija. Nitko ne pokreće ozbiljnu tvrtku samo kako bi je što prije prodao. Izlazak iz tvrtke ne može se planirati godinama unaprijed ili na početku poslovanja. Prodaje se na temelju načina na koji se tržište kreće, a to se mijenja iz godinu u godinu. Za uvid kada izaći iz tvrtke potreban je spoj racionalnosti i poniznosti. Nažalost, vlasnici tvrtki, zaokupljeni svakodnevnom rutinom, često ne uzimaju dovoljno vremena da razmisle što žele od svog poslovanja. Većina ih je uhvaćena u začarani krug, bavi se poslovnim pitanjima, obitelji, osobljem, bankama i kreditima. Teško im je planirati čak i ovogodišnju strategiju, a kamoli odrediti je li i kada je vrijeme za prodaju. Koliko god klišeizirano zvučalo, okružiti se ljudima koji osluškuju stanje na tržištu, a pritom nisu sentimentalno vezani za samu tvrtku, najbolji je način da saznate je li došlo vrijeme da se izađe iz tvrtke.