Točka preokreta - kada poduzetnik postaje menadžer

10. srpnja 2019.

Širenjem posla i stabiliziranjem financijskog toka, rasta prihoda, ali i potrošnje, stil rada mora se mijenjati. Poduzetnik više ne može imati potpunu kontrolu nad djelom svojih ruku

Foto: Pixabay/Ilustracija
Krešimir Sočković

Kada započinju svoj posao, svi poduzetnici izgaraju i žive s poduzećem. U prvim fazama rada, kada se bore za goli opstanak, oni jesu poduzeće i rade na njemu od 0 do 24. Sustav rada je autokracija, gerilski se istražuje tržište i krpa se kraj s krajem, svaki dan je novi izazov u kojem su emocije stalno na rubu. Rješavanje kriza jest modus operandi, a često se nema vremena za pošteno planiranje i racionalno razmišljanje. I improvizira se na svakom koraku. U toj fazi rada nema delegiranja, svi konci su u rukama poduzetnika i jedino on ima cjelovitu informaciju o tome što se događa. Nema podjele posla, nema hijerarhije, pa zato često svaki problem postaje kriza, a svako se rješenje traži impulzivno. No tada se najviše grize, lovi posao, traži pozicija na tržištu. Takav rad moguć je samo dok je poduzeće malo, ima mali broj zaposlenih i dok se sve ideje i poslovi mogu držati u glavi.

No, širenjem posla i stabiliziranjem financijskog toka, rasta prihoda, ali i potrošnje, stil rada mora se mijenjati. Dolazi do uvođenja reda, funkcija, nadležnosti i odgovornosti. Upravo to je vrijeme izazov za mnoge poduzetnike koji tada moraju pustiti punu kontrolu nad djelom svojih ruku. Promjena stila ponašanja velik je izazov i mnogi na to nisu spremni. Izazov delegiranja onoga što je vlasnik/poduzetnik do tada radio složen je i zahtjevan, a mnogi zaboravljaju da je to i emocionalan korak. Poduzetnik se tada pita mogu li drugi preuzeti s jednakom brigom i entuzijazmom sve ono što je on radio i biti dio budućeg rasta tvrtke. S druge strane, svjestan je svojih ograničenja i činjenice da nema vremena baviti se svim detaljima rastućeg posla niti mu dan traje 30 sati. Za ostvarenje ovoga koraka potrebna su znanja organiziranja i planiranja poslova većeg broja radnika, poznavanje procesa u kojem je svaki kotačić na svome mjestu i u kojemu svatko zna što treba raditi, koji su mu zadaci, ovlasti i odgovornost.

Dobro je ako sam poduzetnik već ima ta znanja ili ih može naučiti u nekome kraćem roku. No, ako se to stanje ne riješi, poduzeće nikada neće prijeći iz dinamičnog, kreativnog, ponekad konfuznog i divljeg stanja poduzeća u poduzetničkoj fazi njegova razvoja u profesionalnu organiziranu i vođenu tvrtku. Taj je korak kritična točka u kojoj se lomi budućnost tvrtke i koju, nažalost, mnogi nikada, zbog osobnih i emocionalno nabijenih pogleda na tvrtku, neće prijeći.