e-Privredni

FOTOGALERIJA: ZBF 2018

A+ A A-

Korporacije i vojska su svjesne opasnosti, no političari ne

O tome koliko smo društveno odgovorni i koliko brinemo za svoju budućnost, razgovarali smo s novom predsjednicom Zajednice za društveno odgovorno poslovanje Hrvatske gospodarske komore Andrejom Pavlović, starijom savjetnicom i partnericom u Hauska&Partner Grupi .

Na poziciju predsjednice Zajednice dolazite kao njena dobra poznavateljica. Što planirate raditi u svom četverogodišnjem mandatu?

- Četverogodišnji mandat je svojevrstan politički mandat, no on je ujedno i dovoljno dugo razdoblje da se mogu postići neki ciljevi. Prije skupštine smo pripremili program rada koji su mnogi opisali kao ambiciozan. Mislim da ciljevi moraju biti ambiciozni jer bismo kroz njih morali pokazati ambiciju. Zajednica je kroz svoj razvoj imala dvije faze - fazu velikih aktivnosti kada se kuhao i stvarao Indeks DOP-a i kada su entuzijasti bili uključeni u njegovo stvaranje. Dijelili su ne samo svoje stručno znanje, nego i svoj pogled na svijet kako bi odgovorno poslovanje postalo jedini mogući način poslovanja. Poduzećima smo dali alat da mogu ocjenjivati svoje prakse i svake godine ih unapređivati. Zajednica je nakon toga malo zaspala, no dolaskom nove direktorice Marije Šćulac Domac situacija se promjenila i pokrenute su inicijative za njeno oživljavanje. Dosadašnja predsjednica Snježana Bahtijari i ja prihvatile smo tu inicijativu i odazvale se revitalizaciji jer smatramo kako trebamo ne samo nastaviti tamo gdje smo stali nego i napraviti korak dalje. Ambicija je ostvarenje ciljeva održivog razvoja - 193 članice UN-a potpisale su Agendu 2030. kojom se dogovara razvoj čovječanstva do te godine. Sedamnaest je ciljeva i davanjem doprinosa svakom cilju možemo vjerovati da ćemo imati održivi razvoj, a ne razvoj koji ruši kapacitete Zemlje. Tu je i izazov klimatskih promjena koje su tu oko nas i osjećamo ih. Tu su i velike nejednakosti s kojima se treba uhvatiti ukoštac. Kada te probleme prebacimo u Hrvatsku, vidimo da još uvijek nismo osvijestili važnost tih ciljeva održivog razvoja. O tome se premalo priča i premalo zna. Hrvatska će morati u narednom razdoblju napraviti analitički pregled, usporedbu nacionalnih politika i pokazatelja s ciljevima održivog razvoja i morat će dobrovoljno kao država izvještavati o napretku. Taj zamašnjak nije posao samo za vladin nego i nevladin sektor i poslovni sektor. Moj mandat i cijelog našeg vijeća jest to da svojim angažmanom pokaže da želi nešto promijeniti i prepozna područja u kojima svojim stručnim znanjima i kompetencijama kao i poznanstvima može pridonijeti da naš program zaživi te da krajem mandata možemo podvući crtu i reći da smo nešto napravili.

Ako pogledamo primjere velikih ekonomija, čini se da mnogi nisu spremni na održivi razvoj. Slažete li se s time?

- Mislim da su se Sjedinjene Američke Države, s obzirom na aktualno predsjednikovanje, odlučile na starinski tip razvoja, koji je na neki način poguban. Oni to, nažalost, ne razumiju, no ipak ni u Americi nije situacija jednoznačna. Mnoge savezne države otvoreno su rekle ‘ne’ takvom tipu razvoja. Kina je, slijedom dugogodišnjeg zagađivanja okoliša i iskorištavanja ljudskih potencijala i prirodnih resursa, došla do prijelomne pozicije. Oni sada gledaju gdje bi mogli pronaći svoju komparativnu prednost pred Amerikom. Iako se jako sukobljavaju oko intelektualnog prava, u jednom segmentu su shvatili da se moraju promijeniti u odnosu prema vlastitim resursima. Oni su jedni od vodećih igrača u ulaganjima u električne automobile i tehnologije kojima se može čistiti zagađeni okoliš. Mislim da će se Amerika brzo probuditi i shvatiti da su Kinezi postali predvodnici u nečemu što oni nisu prepoznali kao priliku te kao suštinsko pitanje rasta i razvoja SAD-a. Inovacije će ići u tom smjeru kao nove poslovne prilike. MIT u ovom trenutku intenzivno radi na razvijanju pristupa kružnom gospodarstvu. Rade se novi dizajnerski pristupi i traže načini redizajniranja sadašnjih poslovnih modela. Ovakvi modeli, koje sada imamo, okrenuti su prema potrošačima i kranjem korisniku kao osobi koja će nešto kupiti, iskoristiti i odbaciti. Trendovi u Europi kreću već prema kružnom gospodarstvu. Oni su dijelom političke, a dijelom suštinske naravi. Kada je Vijeće Europe primijetilo da je prevelik problem ono što se zove planirano zastarijevanje proizvoda, okrenulo se retorici kojom bi građani trebali brinuti o ponovnoj upotrebi proizvoda. Potrošači su dovedeni u situaciju da se moraju dovesti u situaciju da žele ponovno koristiti neki proizvod ili ga dati na popravak. No ako dizajn proizvoda to ne omogućuje, onda ste spriječeni da budete društveno odgovorni.

Jesu li korporacije svjesnije stanja od političara?

- Dijelom bih se složila da je tako, no s druge strane i ne bih. Kada su korporacije došle pod lupu javnosti i našle se na udaru skupina i nevladinih organizacija, poput Nikea za svoje radnike i Shella zbog potapanja platformi i ponašanja u Africi, te su kompanije naučile lekcije. U ovom trenutku imamo veću svijest u mnogim korporacijama o stanju čovječanstva, negoli je to kod političara ili kreatora politika. Puno je viša svijest i u vojnim krugovima. Ako pratite ono što pišu i čime se bave, vidjet ćete da su svjesni klimatskih promjena i velike opasnosti od nejednakosti koje izazivaju sukobe. U njihovim izvještajima to stoji, a stoji i u izvještajima korporacija poput Shella. Njihovi scenariji budućnosti govore kako je ona ili svijetla ili tamna. Sve ovisi o tome kako ćemo se postaviti u okvirima poslovnih modela u kojima oni mogu opstati. Nemojmo se zavaravati - pitanje odgovornog poslovanja je suštinsko pitanje upravljanja korporacijama. To nije pitanje donacija i filantropije ni vraćanja duga zajednici, nego dobrog korporativnog upravljanja kompanijama i odnosa vlasnika kapitala, burzi i svega što se otelo kontroli. Financijski kapital dominira svijetom i nema onog proizvodnog kapitala koji je nekada dominirao. Ako imate situaciju da se prosječni vlasnici dionica u korporaciji zadržavaju dva do četiri mjeseca i odu dalje, tamo gdje očekuju veću zaradu, naravno da ne možete očekivati da ih brine održivi razvoj niti dobrobit zaposlenih. Jedino mjerilo im je trošak i kako ga smanjiti da bi sami zaradili više. Složenost svijeta doživljavamo kroz poslovne odluke u kojima moramo odabrati hoćemo li biti odgovorni u upravljanju u različitim kontekstima. Hrvatski kontekst nije isti kao europski, a još manje je sličan onome svjetskome.

Koliko su domaće tvrtke, posebice mala poduzeća okrenuta odgovornom poslovanju?

- Nedavno smo željeli napraviti jedno istraživanje na tu temu, no nismo uspjeli naći dovoljan broj sugovornika. Mislim da je situacija podvojena. Tvrtke imaju istinsku težnju da nešto preokrenu i u tom preokretanju mogu se služiti dobrim i lošim sredstvima. O svakome osobno ovisi što on osjeća kao ispravno i neispravno. Ono što se zaboravlja, a moglo bi postati dio start-up scene, jest to da se prepoznaju poslovne prilike. Cijeli je niz područja koja fantastično mogu poticati društveno odgovorno poslovanje, no još nisu prepoznata kao takva. Sve nove tehnologije i zamašnjak 4. industrijske revolucije o kojoj se premalo priča u nas tek će doći na red, to je redizajn procesa, povezivanje, pametni gradovi o kojima tek rubno pričamo, a imaju spektar mogućnosti za povezivanje građana, baza podataka i kvalitetnije upravljanje gradom. U Amsterdamu imate primjera da građani sudjeluju u određivanju gdje će se postaviti stanice za analizu kakvoće zraka. Postoji niz projekata u inozemstvu koji očekuju participaciju građana. Mi imamo neke druge prakse i probleme i s nekim izborima ćemo se uskoro morati suočiti. Ne bih željela da neke moje procjene ostanu vječne poput toga da smo zarobljeni u tranziciji i da se nikada nećemo iskobeljati. Svim svojim snagama trudim se da to ne bude tako. Ja sam jedinka, no nekoliko nas više može više učiniti, a ako nas je još više, još su nam veće mogućnosti.

Vaša kompanija odavno priča o takvim idejama. Kako to?

- Mi zapravo ne propagiramo te ideje nego ih živimo. Mi u Hauska&Patnerima smo 2004. godine donijeli Strategiju društveno odgovornog poslovanja jer smo prepoznali nišu o kojoj možemo razgovarati. Ako sami ne uspostavimo svoje obrasce ponašanja i procese, ne možemo biti vjerodostojni u tome. Kroz izvještajne cikluse pratimo ono što radimo. To naši klijenti osjećaju kroz dugi niz godina. Do svoje prepoznatljivosti došli smo sustavnim radom i usvajanjem jako puno znanja koje je bilo potrebno usvojiti da bi se klijente moglo savjetovati. Mi na tome i dalje radimo, ali i dan-danas učimo. Puno znamo, no svjesni smo da je to multidisciplinarno područje u koje se mora baciti mreža interesa na toliko različitih područja iz kojih je moguće dobiti nove ideje i nove različite perspektive, kao i novo razumijevanje situacije. Klijentima dajemo okvir gdje oni, odmah, brže ili sporije grade svoje napore. Mi im to ne namećemo nego to oni prepoznaju, a mi im, sa svojim znanjem, samo pomažemo da to slože što bolje. 

Krešimir Sočković

Hitovi: 92

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb