e-Privredni

A+ A A-

Mali brodograditelji se okreću novim poslovima

 

U sektoru male brodogradnje trenutačno posluje oko 200 tvrtki, od čega ih je četrdesetak u samoj brodogradnji, a ostali su proizvođači opreme, tvrtke koje se bave dizajnom i projektiranjem plovila te sličnim poslovima. Udruženje male brodogradnje Hrvatske u svom sastavu ima grupacije ovlaštenih servisera i brodopopravljača, grupaciju srednjih brodogradilišta i grupaciju projektanata plovila. Godišnje se proizvede oko dvjestotinjak brodica za rekreaciju i pedesetak radnih i ribarskih plovila. Ukupni prihod u zadnje dvije godine godišnje iznosi 80 do 85 milijuna eura. Broj zaposlenih u maloj brodogradnji i servisima iznosi oko 2200.

”Općenito gledajući, u Hrvatskoj nema gotovo ni jedna tvrtka koja se bavi većom serijskom proizvodnjom brodica što je vrlo neobično s obzirom na tradiciju u brodogradnji, okruženje, cijenu rada i druge prednosti koje bi pogodovale razvoju ove djelatnosti. Uglavnom se u Hrvatskoj proizvode plovila po narudžbi kupaca, takozvane custom made brodice i jahte”, ističe Boris Vukušić, predsjednik Udruženja male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i vlasnik tvrtke Bimex-Prom.

Prema njegovu mišljenju, najveći problemi domaćih malih i srednjih brodograditelja odnose se na kompliciranu administraciju te previše fiskalnih i parafiskalnih nameta. “Plaće naših radnika su konkurentne ostalima u EU, ali sve ostalo je katastrofalno. Usporedite li izdvajanja kod nas i izdvajanja naših kolega iz zemalja Europske unije, vidjet ćete da su nam nametnuta ogromna davanja za šume, spomeničku rentu, slivne vode… Sve su to državne tvrtke koje bi se same trebale financirati ili iz državnog ili lokalnog proračuna. Tu su, nadalje, problemi s ishođenjem dozvola za gradnju proizvodnih pogona, standardi zaštite okoliša i još puno toga. Ne zaboravimo ni činjenicu, na koju ukazujem u posljednjih desetak godina, da mi imamo tri fakulteta za obrazovanje inženjera brodogradnje, a nemamo niti jednu srednju školu koja bi stvarala proizvodni kadar za rad s kompozitnim materijalima. Svaki poduzetnik se bori za ljude koji nešto znaju o proizvodnji ili ih sami obučavaju - da bi na kraju oni otišli u inozemstvo. Sve to ide u prilog brodogradilištima u Poljskoj, pa i Turskoj, koje su postale velesile u privlačenju svjetskih brendova i njihovog preseljenja proizvodnje u te dvije države. A to su Janeau, Beneteau, Quicksilver, Brunswick…”, nabraja Vukušić.

Usponi i padovi

Mala brodogradnja je u središte pozornosti dospjela jer joj je stopa rasta od 2001. godine do 2007. iznosila od 10 do 30 posto godišnje. Interes za malu brodogradnju je rastao tako da su se, osim duž jadranske obale i na otocima, otvarala ozbiljna mala brodogradilišta čak u unutrašnjosti Hrvatske. Broj klasičnih malih brodogradilišta je u jednom trenutku premašio brojku 100. Proglasili su je čak i strateškom granom. Na žalost, u posljednjih osam godina ostali smo bez značajnih proizvođača poput tvrtki Prinz, Donat boats, Grašo, SAS, Elan, Greben, Marina sport, Marco Polo… Nabrojili smo uglavnom proizvođače prepoznate na EU tržištu po proizvodnji jahti i ribarskih plovila. Ciklusi vezani za kupovnu moć i općenite krize nisu samo razlog pada i stagnacije ove djelatnosti. Činjenica je da su bez ikakve logike uvedene tzv. trošarine, odnosno nakon što je 2009. godine donesen Zakon o posebnim porezima na osobne automobile, plovila i zrakoplove, donesena je odluka da se u vrijeme najžešće krize i pada kupovne moći dodatno oporezuju plovila. To je kasnije donekle ublaženo, ali su posljedice ostale i dan danas. Isto tako, dobar dio malih brodogradilišta ima probleme s dobivanjem koncesija za rad, tako da je danas malom brodogradilištu gotovo nemoguće dobiti koncesiju za rad uz more.

Tradicija hrvatske brodogradnje vezana je za proizvodnju brodica za gospodarske svrhe kao što su ribarenje i prijevoz putnika te za obiteljske izlete i odmor. Nagli razvoj nautičkog turizma i pojava novih materijala utjecali su na pravce razvoja te djelatnosti prema gradnji, popravcima i održavanju brodica za sport i razonodu. Istina, mala brodogradnja je imala i veće krize od aktualne. Početkom devedesetih godina propala su najznačajnija mala brodogradilišta koja su imala serijsku proizvodnju. Hrvatska je svoju samostalnost dočekala sa 22 mala brodogradilišta u društvenom vlasništvu i većim brojem radionica za izradu i popravak brodica. Tijekom 90-ih neslavno su propadali i svi veliki proizvođači malih plovila, osim Arause, bivše RO Drvoplastike iz Vodica. Propala su Kvarnerplastika, Jugoplastika, Greben... Istina je da se na dijelu njih obnovila proizvodnja i da su iz nekih iznikle danas respektabilne tvrtke.

Mali i veliki u istoj kategoriji

Što se tiče sajmova i nastupa, prema Vukušićevim riječima, situacija se postupno profilira. Tako su se od nekadašnje prakse organizacije sajmova skoro u svakom gradu izdvojili najjači i specijalizirani sajmovi. Prema Vukušićevom mišljenju, izdvojili su se zagrebački, biogradski i riječki sajmovi nautike, Dani hrvatske male brodogradnje u Splitu, Pulski sajam opreme i ugovaranja te Crofish, sajam ribarstva. Sajmovi u Puli i Rijeci se održavaju u organizaciji HGK i Udruženja male brodogradnje te Zajednice tehničke kulture Rijeka.

“Kao čelnik Udruženja pokrenuo sam inicijativu da se na višoj razini, dakle, između Zagrebačkog velesajma, Hrvatske turističke zajednice, resornih ministarstava i Hrvatske gospodarske komore otvore pregovori kako bi se niskim cijenama privuklo gotovo sve brodograditelje i prateće djelatnosti na Zagrebački sajam nautike. Na taj način bi taj sajam ponovno zasjao starim sjajem i postao vodeći u regiji. Slično kao Auto show prošle godine. Nažalost, na dopis iz HGK nije bilo pozitivnih reakcija”, ističe Vukušić.

S obzirom na situaciju u državi i relativno malo tržište, prema Vukušićevoj procjeni, hrvatska mala brodogradnja je oko 50 posto orijentirana na prodaju inozemnim kupcima. “Razlog takvom trendu je i porezna politika u Hrvatskoj jer se na brodice gleda kao na luksuz a ne kao poticaj proizvodnji plovila kroz pravdanje PDV-a prilikom kupnje ukoliko brodica nije namijenjena gospodarskoj djelatnosti. Osim toga, ukidanjem poticaja za malu brodogradnju država je dala jasan signal brodograditeljima da se snalaze sami i pokušaju doći do sredstava iz fondova EU-a. Mada nam je i tu zabila nož u leđa, slično kao i s trošarinama 2008. godine. Iz neznanja i podilaženja pretpristupnom procesu Uniji svrstali su malu brodogradnju u istu kategoriju s velikom. Poznato je da velikim brodogradilištima nije dopušteno aplicirati na natječaje za bespovratna sredstva. Samim time ne može se očekivati neki značajniji rast ulaganja. Ipak, određeni rast bilježimo u posljednjih tri godine”, pojašnjava čelni čovjek Udruženja male brodogradnje pri HGK-u.

Iskustva domaćih brodograditelja

Po dolasku krize i padu narudžbi brodova, Vukušić je pokrenuo proizvodnju autoprikolica i pčelarske opreme u sklopu svoje tvrtke Bimex-Prom. “Trenutačno mogu reći da plivamo na tržištu, unatoč tome što nas guši nelojalna konkurencija, odnosno izgradnja prikolica na crno po garažama te nedostatak sredstava za međunarodno certificiranje koje bi nam omogućilo izlazak na EU tržište. Naime, iako smo dio EU-a, naši certifikati koji se temelje na EU direktivama se ne prihvaćaju na europskom tržištu. Sada se okrećemo turizmu pa smo s tvrtkom Brodska testiranja dizajnirali vrlo prepoznatljivo i kvalitetno plovilo za brze turističke transfere. U tu svrhu smo dobili povoljan kredit preko HAMAG-BICRO-a. Završetak gradnje prvog plovila očekujemo do početka Zagrebačkog sajma nautike gdje će biti prezentiran pod radnim nazivom Batboat - jer dizajnom podsjeća na Batmanova vozila. Cilj mi je s tom brodicom konkurirati na natječajima za vojno-policijske potrebe. Plovilo gradimo od najkvalitetnijih materijala, a to je po dizajnu militaristički izvedena brodica”, naglašava Vukušić.

Vlasnik tvrtke Certus iz Solina Milivoj Bubić stabilnost poslovanja svojem brodogradilištu osigurava zahvaljujući tome što, poput Vukušića, ima razvijene i druge djelatnosti. Certus ima servis za ugradnju i servisiranje autoplina u Klisu, punionice autoplina, razvijenu djelatnost iskopa, prijevoza i grafičkih usluga. Bubić i njegova tvrtka najpoznatiji su ipak po Malom brodogradilištu Bubić koje se nalazi u blizini naselja Mravinci. U proizvodnoj hali izrađuje brodove Betina 490, Betina 600 i Betina 700. Radi se o vrlo kvalitetnim brodovima kojih u prosjeku proizvedu 15 godišnje.

Bubić je broj radnika u brodogradilištu sa 10 smanjio na pet. Pet ih je preusmjerio na druge poslove u svojoj tvrtki.

“Stanje u maloj brodogradnji je nešto bolje. I nadalje se borimo da bismo opstali. Mi smo krizu prebrodili zahvaljujući tome što nam tvrtka ima i druge djelatnosti. Uglavnom, stanje još nije niti približno dobro niti je dostignuta razina koja je bila prije krize. Radimo manje tipove brodova i to uglavnom za poznate kupce. Ne usuđujemo se proizvoditi unaprijed jer se ne isplati”, ističe Bubić.

Milivoj Bubić kaže da ima više problema zbog zastoja u prodaji, a samim tim i u proizvodnji. “Stvarnost je takva da se traže jeftiniji brodovi. Uglavnom, naručuju nam se modeli od pet metara, a samo nekoliko narudžbi je za brodove dužine sedam metara. Jedan od razloga je smanjena kupovna moć građana, a drugi je nesigurnost. U takvoj situaciji građani izbjegavaju kupovinu brodova. Pored toga, sve veći je problem vezova, a ne treba zanemariti niti činjenicu da je PDV visok, te da taj porez, ali i drugi nameti, izjednačuju cijenu stana i običnog broda. Problem vezova postaje sve ozbiljniji. Kao i servisiranje. Pad narudžbi je dobrim dijelom vezan uz neizvjesnost. Mi sada radimo manje tipove brodova koje možemo prodati. Ne radimo ih unaprijed, nego po narudžbi”, pojašnjava Milivoj Bubić.

Pozitivan primjer

Što se tiče male brodogradnje, jedna od pozitivnijih promjena koja se dogodila od početka krize vezana je uz osnivanje tvrtke CroNoMar iz Šibenika koja se bavi povezivanjem hrvatskih i norveških tvrtki, identifikacijom tržišnih potreba te omogućavanjem pristupa novim tržištima, posebno malih i srednjih tvrtki koje posluju u sektoru mora i pomorstva u Hrvatskoj. Do kraja 2016. posredstvom CroNoMara izvezeno je 59 katamarana i tri servisna plovila za norveško i druga međunarodna tržišta marikulture. Brodovi izgrađeni u Šibeniku koriste se u svakodnevnom poslovanju na uzgajalištima ribe svuda u svijetu, dok se servisna plovila izgrađena u Tehnomontu u Puli za sada koriste samo u Norveškoj za opskrbu, održavanje i servisiranje uzgajališta.

“U ovom trenutku podugovoreno je još osam brodova za isporuku u prvoj polovini 2017., od kojih je sedam u izgradnji u NCP brodogradilištu Šibenik, a jedan se gradi u Tehnomont brodogradilištu u Puli. Svaki novi ugovor uključuje novi dizajn, nove modele, te značajna tehnička poboljšanja. Tako se stvaraju dobro poznati hrvatski proizvodi za ino tržište u sektoru marikulture. To ne znači samo rast prihoda i zarade, već i nova radna mjesta za različite profile u brodogradnji i inženjeringu. Ovi primjeri uspješne suradnje pokazuju da na međunarodnom tržištu ima mjesta za svakoga tko može ponuditi konkurentan proizvod ili uslugu visoke dodane vrijednosti uz jamstvo kvalitete”, smatra Ana Zajc, viša projektna savjetnica CroNoMara.

Jozo Vrdoljak

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb