e-Privredni

A+ A A-

Vis-á-vis: A što kad gubimo?

Što se najčešće događa kada gubimo, kada projekti podbace, kada se dogovori izjalove, kad ne ostvarujemo željene rezultate, kad jednostavno doživimo neuspjeh? Bilo da se radi o poslovnom, sportskom ili nekom drugom timu, svaki put kad se nađemo u takvoj situaciji, ono što nažalost uslijedi kao posljedica je i poraz komunikacije.

piše: Ana Šimunović, komunikacijska savjetnica i PR stručnjakinja

Povlačimo se iza svojih obrambenih zidova, opravdavamo se, prebacujemo odgovornost na druge ljude ili okolnosti, i bavimo se najdražim sportom u našoj kulturi – traženjem krivca. Ne vidimo više put dalje, počinjemo sumnjati u sve što se postiglo, odustajemo i zahtijevamo radikalne promjene, rezove...

A što bi lider trebao činiti kako bi vratio svoj tim na zajednički put? Baš tada kada je najteže, kada bismo radije bili negdje drugdje, kada riječi najteže izlaze iz nas, tada je potrebno okupiti ljude, stati pred njih i izgovoriti ono što nitko ne želi priznati, a kamoli posjedovati: “Da, pogriješili smo!”. No to je tek uvod u govor koji bi lider trebao održati i u kojem bi trebao podsjetiti na to što nas kao tim drži zajedno, koja je to vizija koju dijelimo, kakav je to put koji gradimo, koja je to svrha kroz koju se svaki od pojedinaca u timu ostvaruje i zbog kojeg je dio tima, baš u toj organizaciji, a ne nekoj drugoj.

Kad smo podsjetili svoj tim na ono što ga drži zajedno, tada je trenutak da neuspjeh, koji nam se dogodio, učinimo korisnim za daljnji razvoj i postizanje boljih rezultata. Kako? Preduvjet za to je prihvatiti pogrešku koja se dogodila kao svoju, zajedničku, kolektivnu, a ne tražiti pojedinačnog krivca. Nedavno je svijet preplavila fotografija Elona Muska kako ozarenog lica gleda u nebo, a upravo tu emociju koju je pokazao većina ljudi želi osjetiti. To je bio trenutak kada je uspješno lansirana prva Falcon Heavy raketa i kada se cijeli svijet poklonio tom dostignuću Muska i njegova tima. No ono što smo svi zaboravili jest to koliko su puta prije toga Musk i njegov tim podbacili, koliko je bilo grešaka, neuspjelih lansiranja. Što je to te ljude držalo na okupu oko naizgled sulude i neizvedive ideje? Kako je čovjek s vizijom, kojemu je malo tko vjerovao, uspio okupiti ljude oko sebe da ga slijede i pridonose na putu na kojem je u početku bilo puno pogrešaka, a uspjeh je bio dalek i neizvjestan? Presudan je bio Muskov odnos prema pogreškama kao sastavnom dijelu puta u ostvarenje njegove vizije.

Čemu nam može poslužiti neuspjeh u životu? Ničemu ako nismo spremni prihvatiti padove kao sastavne dijelove uspjeha, i ako ga nismo spremni analizirati i primijeniti onu Gibonnijevu “ovo mi je škola i drugi put ću pametnije”. Neuspjeh nam pokazuje gdje možemo raditi učinkovitije, kako se možemo spretnije nositi s problemima i na što se možemo bolje pripremiti kako bismo iznjedrili konkretne smjernice koje u novoj utakmici života možemo uspješno primijeniti te izbjeći ponavljanje grešaka i napredovati.

Neuspjeh je i prilika da se podsjetimo od čega su satkani naši temelji, gdje smo najjači i u čemu smo jedinstveni. Često to podrazumijevamo, ne govorimo o tome i zaboravljamo, pa nam se u ovakvim situacijama čini kao da to i ne postoji. Zato je govor lidera u “porazu” presudan. Pravodobna i autentična komunikacija koja progovara o svrsi i viziji tada uistinu može presuditi u onome “biti ili ne biti” tima. Lider će pozvati i druge članove tima da ponovno komuniciraju, dijele frustracije, zamjerke, emocije, ali i ideje za napredak. Takav govor držat će nas zajedno i kad se osjećamo loše i pesimistično, okupit će nas, povratiti konstruktivnu atmosferu i vratiti nas na put uspjeha.

A pitanje na koje treba zajednički odgovoriti je: “Što smo naučili iz ovog neuspjeha?”. Jedino ako smo spremni postati organizacija koja uči, možemo biti konstanta u svijetu promjena, možemo preuzimati rizike, što je i sama esencija poduzetništva, možemo ostvarivati uspjehe, a neuspjehe bilježiti kao stepenice na tom putu.

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb