e-Privredni

A+ A A-

Dobre mjere vode do ušteda

Hrvatska gospodarska komora pokreće aktivnosti zahvaljujući kojima će članicama omogućiti procjenu energetskih potreba. Točnije, pokušat će pomoći tvrtkama, posebice malim i srednjim, u smanjenju potrošnje energije mjerama energetske učinkovitosti. Tako će one tvrtke koje se odluče uključiti u program do kraja godine posjetiti energetski savjetnik iz HGK-a te utvrditi njihove energetske značajke. Osim što će tvrtke dobiti jasnu sliku svojih energetskih potreba, plan održavanja te preporučljive mjere u svrhu poboljšanja, rezultati provedenih anketa iskoristit će se za analizu iz koje će se podaci o energetskim troškovima usporediti sa sličnim parametrima u Europi.

 

Važno je naglasiti kako bi konkretne mjere (koje će djelomično uskoro biti i zakonska obveza) tvrtkama trebale omogućiti 10 do 15 posto ušteda u energetici. Primjena predloženih mjera pak prepuštena je tvrtkama. Krešimir Štih, poslovni tajnik Udruženja energetike pri HGK-u, istaknuo je na nedavno održanoj radionici Podrška i edukacija za postizanje izvrsnosti u primjeni energetske učinkovitosti za članice HGK-a da je energetska učinkovitost zapravo korištenje tehnologije koja zahtijeva manje energije za postizanje istog učinka ili obavljanje iste funkcije. Ona može biti usmjerena na tehnologiju, opremu i strojeve koji se koriste u zgradama i halama ili, primjerice, na ponašanje ljudi da više koriste prirodno svjetlo umjesto rasvjete.

Važno je naglasiti kako povrat investicije u energetsku učinkovitost nije uvijek očit, dok početno ulaganje može biti visoko. “Povrat investicije temelji se na procjeni jer se ne može znati cijena energenata u budućnosti. Nepoznata je, ali relativno predvidljiva i tehnologija koja će se moći primijeniti”, kazao je Štih dodajući kako u tvrtkama valja provjeriti jesu li poslovni planovi dobro definirani te hoće li se ispuniti predviđanja o potrošnji energije nakon primjena mjera. “Ako su svi elementi dobro ‘pogođeni’, investicija se može usporediti s pologom novca u banku uz ugovorene kamate”, naglasio je.

Temeljna pravila

Tvrtke koje se namjeravaju uključiti u program, a predviđa se da će ih biti oko 40, trebaju popuniti inicijalni internetski upitnik. U njemu se nalaze pitanja o procjeni stanja građevina, vrsti korištenih energenata i slično. Upitnik o potrošnji pak trebaju ažurirati jednom mjesečno tijekom godinu dana. Prikupljeni podaci, zajedno s opažanjima iz tvrtke, poslužit će sveučilištu De Montfort University iz Velike Britanije za izradu preporuka o uštedama.

Štih je dodao kako upravljanje energijom ima nekoliko temeljnih pravila. Ponajprije, to su utvrđivanje stanja energetske potrošnje, određivanje energetske politike tvrtke, imenovanje osobe zadužene za upravljanje energijom, uspostava energetskog informatičkog sustava i energetskih strateških ciljeva, kao i programa mjera odgovornosti i resursa. Zatim, to su provjera energetski zahtjevnih poslovnih procesa, razvijanje svijesti kod zaposlenika, aktivno uključivanje u procese upravljanja, redovna provjera i registriranje suglasnosti rezultata s trajektorijama ciljeva te ispravak odstupanja, uz usklađivanje postavljenih ciljeva i programa.

U ostvarenje energetskih ušteda, nastavio je, tvrtka se može upustiti samostalno ako ima osobe za to ili pak angažiranjem stručnjaka. “Međutim, važno je da taj stručnjak ima iskustva za područje u kojem poduzeće posluje”, istaknuo je dodajući kako stoga valja od njega zatražiti reference, usporediti cijene takvih usluga i provjeriti je li predložena mjera sukladna stvarnim zahtjevima poslovnih procesa.

Temeljni energetski pregled

Energetski savjetnici iz Hrvatske gospodarske komore će u uključenim tvrtkama provesti temeljni energetski pregled. Jer detaljni energetski pregledi ili oni proizvodnog lanca zahtjevniji su i vrlo često neprovedivi bez snažnijeg angažiranja osoblja u tvrtki. “S energetskim pregledom dobro je započeti kada se u praćenju izdataka za energiju javlja neočekivana razlika u cijeni ili se planira obnoviti neki dio poduzeća. Zatim, kada su troškovi održavanja nekih dijelova postali neuobičajeno visoki, tvrtke iste vrste posla imaju niže troškove za energiju ili je jedinična cijena energije po proizvodu viša od očekivane iako poslovni resursi nisu tehnološki zastarjeli”, napomenuo je.

S upravljanjem energijom u tvrtki pak valja započeti onda kada u njoj postoji osoba zadužena za energetiku i podaci o potrošnji energije na mjesečnoj razini te kada je moguće dobiti grafičku usporedbu potrošnje i prihoda.

Komora će aktivnosti provoditi vlastitim resursima, a dijelom putem projekta STEEEP Europske unije koji je u provedbi, a u koordinaciji s Eurochambresom, partnerom HGK-a. Veći dio financiranja aktivnosti osiguran je iz EU programa.

Boris Odorčić (29.9.2014.)

Hitovi: 125

Nije sve crno nego crno bijelo

Ni jedna djelatnost kao medijska o sebi ne govori uvijek da je u krizi. Svijet se mijenja, pa je normalno da se ukupna medijska i komunikacijska industrija mijenja, prolazi kroz restrukturiranje, otvaraju se novi kanali komuniciranja i nekad prioritetno polako zamjenjuju novi oblici. Ili se zapravo stalno sve mijenja, ali televizija ostaje? E, sad, možemo mi reći da stara televizija ne ostaje, već je zamjenjuje nova, interaktivna, prilagodljiva na novim platformama, mobilna, s novim zadacima. I ulogama. Gubi li se pritom ono bitno, odumiru li dosad poznati oblici i načini komuniciranja, (po)ostajemo li robovi trenutačnog ili must have i must see načina komunikacije? Uvijek i sad. I dok je moguće, medij treba upotrebljavati na vrlo kreativan način. Stoga nije ni čudo da dr. Dejan Verčić sa Sveučilišta u Ljubljani ističe da je pojava društvenih medija stvorila - masovno samokomuniciranje. U tom novom svijetu, koji je potpuno, kako kaže, “medijatiziran”, glavna podjela u medijima više nije između novinarstva i oglašavanja, nego između izdavaštva i sadržaja. I dok se ranije vrlo dobro znalo kako je u medijima podijeljen novinarski od ostalog sadržaja, danas to više nije slučaj.

Sada se poslovne korporacije pretvaraju u medijske kuće i same proizvode medijske sadržaje, čemu su najviše pridonijeli internet i društveni mediji na njemu. Iako gotovo nitko nije spreman to javno priznati, nestaje razlikovanje između novinarskih i plaćenih sadržaja. Ako kupite dovoljno oglasa, masovni mediji daruju vam “besplatni PR” - za dva kilograma oglasa dobivate i kilogram PR objava, tvrdi Verčić.

Pritom je nastao i novi oblik novinarstva - brand journalism , jer posao koji su nekad radili praktičari odnosa s javnošću, a to je zastupanje strateških interesa u medijskim novinarskim objavama, danas uz njih rade i oglašivači, pa i sami novinari. To jača, smatra Verčić, odnose s javnošću koji se sve manje bave medijskim sadržajima, a sve više zadiru u samo postojanje poslovne strategije. U tim promjenama praktičari odnosa s javnošću postaju glavni istraživači društvenog okružja koji prate sve vrste medija u realnom vremenu. Kako se čini, novo vrijeme donosi nove odnose s javnošću koji će morati biti odgovorniji (i društvu), ali će zato raspolagati s više moći, uvjerenja je Verčić.

A klasični se mediji također mijenjaju, zbog nasušne potrebe i sve težeg poslovanja na klasičan način. Dovoljno je pogledati podatke o oglašavanju koji su se jako smanjili unatrag nekoliko godina, a uz istodobno preslagivanje ukupnog oglašivačkog kolača. Oglašavanje u tiskanim medijima, kako je rečeno, “odumire”, kao i njihova naklada, od internet oglašavanja se očekuje konstantan rast, iako tu - moramo naglasiti - nije riječ o novcu dostatnom za samofinanciranje. Iako je televizija još uvijek vodeća u oglašavanju, trendovi izneseni na panelu govore da je u Hrvatskoj televizija zabilježila rast oglašavanja od sedam posto u godinu dana. U BiH, primjerice, televizija je i dalje dominantan medij, tiskani mediji padaju, a internet oglašavanje raste. U Srbiji je slično, ali se najznačajnije promjene događaju u vlasništvu tvrtki koje se bave prodajom medijskog prostora. U Makedoniji su istraživanja pokazala da prosječan građanin provede sedam sati ispred televizora, a na Facebooku tri i pol sata, što je gotovo 10 sati medijske konzumacije dnevno. Sloveniju je zahvatio trend rasprodaje i gašenja medija, zabilježen je veliki pad ulaganja u oglašivanje, tiskani mediji odumiru, a Crnu Goru je zahvatio val fragmentacije medija i hiperprodukcije, a kako je cijeli marketinški kolač samo 10 milijuna eura, nitko ne dobiva dovoljno.

Stoga ni ne čudi da su na panelu predstavnika televizija komercijalne televizije zatražile da se HRT-u onemogući marketing jer već ima sigurne prihode od pristojbe - a 100 do 200 milijuna kuna godišnje koji se uprihode od marketinga pomoglo bi ostalim elektroničkim medijima.

Stari brendovi za novo vrijeme

Na panelu Made in Communism govorilo se o brojnim regionalnim brendovima koji nisu ostali u povijesti jer su komunikaciju vrlo uspješno prilagodili novom dobu. Tomos motori, vina Tikveš, Podravka i Vegeta, Kraš, Saponia i Faks helizim, skopski Alkaloid i Becutan krema, Gorenje... niz je dobro poznatih imena tvrtki i brendova kojima ni vrijeme, posebno posljednjih 20 godina, nije naštetilo. Koja je tajna uspješne komunikacije regionalnih brendova kroz vrijeme? Za Marinku Akrap iz Podravke zaključak je samo jedan - opstali su brendovi koji su uspjeli uspostaviti emotivnu vezu s potrošačima i zadržati kvalitetu.

I dok će mnogi kao prvu reakciju na najavu restrukturiranja hrvatskih kompanija čuti riječ “otpuštanje” - predsjednici uprava dviju velikih hrvatskih kompanija - Davor Tomašković iz Hrvatskog telekoma i Sanel Volarić iz Croatia osiguranja - to ne gledaju samo kroz tu prizmu. Otpuštanje je nužnost, ali to ne znači da neće biti zapošljavanja novih, a samo restrukturiranje biznisa velika je prilika za regionalni iskorak. Konzumu je, kaže predsjednik Uprave Darko Knez, nakon spajanja s Mercatorom cilj optimizirati logistiku i asortimane, što će potaknuti val investicija u kojemu će svoj dio kolača dobiti i domaće tvrtke.

Potvrda nove orijentiranosti hrvatskih tvrtki, a što potvrđuje i trend koji je sve više prisutan u regiji, je pitanje ulaska pojedinih igrača u dosad nebranjene niše drugih djelatnosti. I dok se još donedavno moglo govoriti o striktnim poslovima u pojedinim djelatnostima, danas to više nije slučaj. A kako su najavili sugovornici na panelu Ali i to nije sve, teško je pretpostaviti gdje bi mogli povući liniju od primarnog, core biznisa do nekog drugog pratećeg, jer u mnogo slučajeva sada nešto što je bilo prateće postaje core business. 

Najočitiji su primjeri u bankarstvu - sve manje klijenata posluje u fizičkim poslovnicama. Telekomi još nisu osvojili znatniji dio bankarskog tržišta iako tomu teže, pri čemu Hrvatski telekom to vidi kao priliku za suradnju, a ne za sukob. Ne treba zaboraviti ni na iskorak prema dobavljaču električne energije. Zagrebačkoj je banci logično da spaja svoje klijente s drugim kompanijama, ali to želi raditi kombiniranjem i nadopunjavanjem stručnih znanja. Hrvatska pošta također je iskoračila u financijske i brojne druge usluge, pod pritiskom pada prihoda u čak 80 posto svog core businessa, što je nezaustavljiv trend, procjenjuje Alen Premužak, predsjednik Uprave Hrvatske pošte. Kako po zakonu moraju održavati mrežu poštanskih ureda, logično je da ih pokušavaju koristiti na različite načine.

Butik ili supermarket, pitanje je sad?

I tradicionalne agencije za oglašavanje moraju mijenjati dosadašnji način djelovanja. Oni koji nisu spremni za novosti i ne mogu ponuditi integriranu uslugu, nalaze se pred ozbiljnim organizacijskim izazovom. Budućnost leži u agencijama koje će spajati specijalnosti i davati integriranu uslugu, smatra Davor Bruketa iz agencije Bruketa & Žinić. Svi će se više, rečeno je, baviti analizom i integriranjem podataka te klijentu servirati zaključke.

Ti zaključci kao jedan od segmenata potrebnih za donošenje odluka za uspješnost kompanije srž su o kojem govori britanski marketinški stručnjak Scott Morrison. Govorio je o ponašanjima koja čine ubrzane lidere sposobnima učiniti svoje kompanije efikasnijima. A ponašanja uključuju spajanje prodaje i marketinga, strogoću u provedbi, brend u digitalnom svijetu i fokusiranje na stvaranje bitnog, inspiriranje interakcije kao i definiranje ishoda uz provociranje statusa quo i na dnevnoj bazi.

Za Christophea Morina iz američkog SalesBraina, koji otkriva tajne neuromarketinga, ključni okidač zbog kojeg će kupci kupiti neki proizvod ili prihvatiti neku poruku nalazi se u najstarijem dijelu našeg mozga, tzv. reptilskom mozgu. Djelovanjem na taj dio mozga, gdje su osnovne funkcije, uvjerili smo čovjeka u potrebitost proizvoda ili informacije. Znanost ima odgovor za razumijevanje razloga zašto ljudi kupuju. Pitanje je kako to koristiti, odnosno je li dopustivo da marketinški stručnjaci u svrhu povećanja prodaje “zaviruju” u mozak potrošača. Nekad naši animalni instinkti, podsvijest i emocije često nadjačaju razum, pa u skladu s time odlučujemo, ponekad i nepromišljeno. Način na koje na nas utječe miris (djetinjstva) i asocijacije vezane uz to mogu biti presudni za donošenje odluke. Više ili manje znanosti, pitanje je sad?

Novi projekti u starim sustavima

Startup projekti, kao inovativni način pronalaženja uspješnih poslovnih modela, nemaju dovoljnu potporu u državama regije, zajednički je zaključak sudionika panela Start me up - kome to stvarno treba. Panelisti Dejan Ranđić, Dalibor Marijanović, Edin Saračević i Goran Vlašić pokušali su objasniti fenomen startupa ustvrdivši da se polako, ali sigurno probija kao dobar način pronalaženja novih poslovnih modela. Iako države regije ne potiču dovoljno startup projekte, činjenica je da se može uspjeti u državama regije, a postoje i primjeri koji su se, oslanjajući na osobni pristup, pokazali uspješnim na svjetskom tržištu. Ostaje pitanje zašto taj uspjeh neće biti toliko velik kao u razvijenim zemljama. Treba li nam odlučnost za startup tvrtke kakva postoji u Izraelu, gdje su potpuno orijentirani na stvaranje novih tehnologija? Iako državna infrastruktura u državama regije to ne dopušta u mjeri u kojoj bi se to moglo zvati tehnološkim iskorakom države, panelisti su složni u ocjeni da regija obiluje poduzetnim ljudima, no zbog nedostatka poslovnih znanja projekti propadaju, što obeshrabruje inovativne i ambiciozne pojedince koji imaju znanje. Ipak, uspjeh kao i neuspjeh startupa se brzo može iščitati, a cijena nije velika pa se zato startup nameće kao zanimljiv i inovativan način tržišnog poslovanja. 

7. WMF 2014. okupio 4000 sudionika

Sedmi Weekend Media Festival u tri je dana na predavanjima, panelima, prezentacijama, radionicama i partyjima okupio oko 4000 posjetitelja iz 12 zemalja regije, Europe i svijeta. Na Weekendu je bilo i više od 300 studenata iz cijele regije. Akreditirano je više od 500 novinara iz regije, ali i iz ostalih europskih zemalja. U programu je sudjelovalo više od 130 komunikacijskih stručnjaka koji su u dva dana u pet dvorana održali gotovo 50 predavanja, panela, prezentacija i radionica.

Cilj festivala - propitivanje novih komunikacijskih modela 

Cilj festivala je propitivanje novih komunikacijskih modela koji ne moraju nužno proizlaziti iz komunikacijske industrije. “Bio je ovo po svim kriterijima najveći, najbrojniji i najuzbudljiviji Weekend do sada”, poručio je direktor Weekend Media Festivala Tomo Ricov. Uvođenje dodatne dvorane za radionice pokazalo se kao pun pogodak. “Radionice su bilo iznimno posjećene, vjerujem da su mnogi iz Rovinja otišli s vrlo konkretnim znanjima koja mogu odmah upotrijebiti u svom poslovanju. Sva dobra iskustva iz ove godine prenijet ćemo u sljedeću, a možete računati i na nešto novo, jer Weekend je festival stalnih inovacija”, rekao je direktor programa Nikola Vrdoljak.

Darko Buković (29.9.2014.)

Hitovi: 137

Ideja nije dovoljna,treba i tvrdoglavost

Odluka o ulasku u već dulje vrijeme uzbrkane poduzetničke vode nije nimalo laka ni jednostavna. Razlozi tomu su gospodarska kriza, složena administracija, mušičav porezni sustav, često suvišna bankovna jamstva te nelikvidnost. Stoga mnogi odustaju od poduzetničkog pothvata i čekaju bolja vremena. Međutim, za one koji imaju zaista dobru ideju ili, štoviše, jedinstven i inovativan proizvod, prava je šteta da se ipak ne odluče uhvatiti u koštac s tržištem. Darko Liović, predsjednik Uprave Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO), kaže kako na tome putu od zamisli do inovacije poduzetnik treba usvojiti niz vještina - od prezentacijskih, preko prodajnih i marketinških vještina, do uspostavljanja suradnji, partnerstva i privlačenja investitora. Ova agencija, pojašnjava Liović, inovativnim poduzetnicima pruža mogućnost ostvarenja potpora kroz cjelokupan inovacijski proces. Inovacijski programi potiču faze istraživanja i razvoja, dok jamstveni programi, mikrokrediti i investicije potiču komercijalizaciju. “Isto tako, Ministarstvo poduzetništva i obrta programom poticanja poduzetništva i obrta - Poduzetnički impuls/Inovacije u poduzetništvu te Zagrebački inkubator poduzetništva ZIP putem crowdfunding kampanje za inicijalno financiranje novih pothvata uvelike pospješuju ulagačku klimu u inovativne projekte”, ističe on.

Prednost pred konkurentima

S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoje dovoljni izvori financiranja inovacija, posebice u fazi komercijalizacije, HAMAG-BICRO ove godine uvodi novi program equity jamstava te intenzivno radi na uspostavljanju fonda rizičnog kapitala koji se očekuje u 2015. Nadalje, Liović ističe kako je teško dati jednostavan odgovor na pitanje u koji je segment gospodarstva trenutačno najbolje pokušati ući putem startup tvrtke. “Ključ uspjeha svakog projekta jest imati proizvod ili uslugu koju će prihvatiti tržište i kojom će se ostvariti odgovarajuća prednost pred konkurentima. Ona se može postići nižom cijenom, boljom kvalitetom proizvoda ili usluge, inovativnijim pristupom, agresivnijim marketinškim pristupom u odnosu na konkurenciju... Ako govorimo s aspekta međunarodne konkurentnosti malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj, ekspanziju doživljava IT sektor, turizam te pojedini segmenti prerađivačke industrije, primjerice, metalna”, naglašava on.

Tomislav Bronzin, direktor tvrtke Citus, kaže kako je za inovativni poslovni pothvat pojedinca ili tvrtke ponajprije potrebna dobra ideja, ali da ona nije dovoljna. “Potrebno je imati dobar tim koji je dovoljno uporan kako bi dobru ideju plasirao na tržište. Osim toga, potrebna je određena doza tvrdoglavosti”, smatra Bronzin.

Pojedinci, kojima je pojam poduzetništva nov, za realizaciju poslovne ideje često se obrate krugu poznatih ljudi, dakle, obitelji, prijateljima, poznanicima. No unazad nekoliko godina postoji veliki izbor institucionalne pomoći, kao što su Razvojna agencija Zagreb TPZ, Tehnološki park Varaždin, BIOS Osijek, Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta u Rijeci STeP Ri, pa HAMAG-BICRO, te programi Ministarstva poduzetništva i obrta, ali isto tako i izvaninstitucionalne, kao što su Zagrebački inkubator poduzetništva ZIP, Hrvatska mreža poslovnih anđela CRANE... “To su mjesta gdje se može potražiti savjet, pronaći specijalizirani programi o poduzetništvu, poslovnom planiranju, pokretanju vlastitog posla, ali isto tako i dobra mjesta za ‘umrežavanje’ s potencijalnim partnerima i klijentima”, napominje on.

Slično je ako se radi o mladoj tvrtki ili startupu, kao i onim poslovnim subjektima koje poslovanje temelje na inovativnosti i znanju, budući da postoje prilagođeni programi i za njih, kao i mogućnost apliciranja za sredstva, primjerice, Europske unije. “Kod realizacije proizvoda ili usluge, kako bi se plasirali na tržište, pomažu i poslovne asocijacije kao što su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca i udruženja izvoznika poput udruge Hrvatski neovisni izvoznici softvera CISEx”, dodaje Bronzin.

Novac i ekspertiza

Ipak, početni kapital za poslovnu avanturu ponajčešće osiguravaju prijatelji ili obitelj. “Tek kada imate dovoljno pripremljenu ideju, a katkad i gotov prototip, možete pristupiti izvorima financiranja kao što su crowfounding ili poslovni anđeli, ali isto tako i poslovnim mikrokreditima i kreditima za koje dio jamstva daje HAMAG-BICRO. Za one koji su spremni dobar dio vlasništva prepustiti nekom drugome idealni su tzv. venture capital fondovi koji danas, uz novac, nude i ekspertizu u vođenju tvrtki, često i povezivanje s mogućim partnerima i kupcima te plasman na međunarodna tržišta”, pojašnjava.

Prema Bronzinovu iskustvu, što se može pronaći i u literaturi, samo 10 posto ljudi na svijetu spremno je biti poduzetnikom. A od tih 10 posto, jedan posto ih to stvarno želi, a samo jedna trećina uspije. “U Hrvatskoj, ali i u regiji, najveći problemi su nedostatak edukacije za poduzetništvo kroz formalno obrazovanje, dakle školstvo, kao i kronični nedostatak tzv. početnog i jeftinog kapitala kojim bi se pokretale tvrtke ili lansirali novi projekti razvoja proizvoda i usluga. Jedan od velikih kamena spoticanja je i prevelika normizacija i birokratizacija poslovnog okruženja i veliko financijsko opterećenje, ponajprije cijene rada, ali isto tako i fiskalni i parafiskalni nameti, kao i pravna nesigurnost, budući da se pravila igre non-stop mijenjaju”, smatra on.

Doba jednostavne ekonomije, tvrdi Bronzin, je prošlo. Stoga je pri ulasku na tržište potrebno imati multidisciplinarni pristup. “Danas je potrebno kombinirati više različitih područja kako bi se osmislio proizvod ili usluga koja je primamljiva kupcu ili, kako ih danas zovemo, partnerima. Globalno gledajući, bilo koja ideja, odnosno ulaz u neki segment gospodarstva, danas ipak mora imati odličnu informatičku podršku i tu osobno vidim najveći prostor za internacionalizaciju poslovanja kako IT tvrtki tako i onih iz drugih gospodarskih grana koje imaju veliki potencijal, a ponajprije se baziraju na konstantnoj inovativnosti i znanju bez obzira radi li se o proizvodnji hrane, turizmu ili drugom”, ističe on dodajući kako je hrvatskom gospodarstvu potrebno okrupnjavanje. “Ali ne takvo gdje veliki progutaju ili unište male, nego u, primjerice, konzorcijskom nastupanju gdje to zajedništvo čine uske specijalizacije u pojedinim nišama, ali objedinjene na taj način da tvore sinergijski učinak, gdje jedan-plus-jedan daju više od dva”, smatra Bronzin.

Razgovori s većim igračima

Ivor Bihar, voditelj proizvoda u Degordianu , kaže kako je zapravo najvažnije odvažiti se na inovativni poslovni pothvat. “Problemi i ideje koje ih rješavaju postoje svuda oko nas, a na nama je da te prilike iskoristimo. Ključno je također poznavanje tržišta i tehnologija te posvećenost svih pojedinaca u organizaciji istom cilju – jer razvoj inovativnih proizvoda može biti zahtjevan”, naglašava.

Osim toga, on savjetuje da oni koji se odluče na inovativni poslovni pothvat, ponajprije i ako je to moguće, testiraju i istraže tržište. “Istraživanje treba ustanoviti hoće li inovativni proizvod kada izađe na tržište biti korišten na njemu. Korisno je razgovarati s budućim klijentima o njihovim praksama i procesima te napraviti nekoliko razgovora s većim igračima iz iste industrije kako bi se saznale potencijalne slabosti i prijetnje već u toj fazi”, napominje on.

Nakon što se navedeno ispuni, postoje razni oblici financiranja koji ovise o fazi i zahtjevnosti projekta. Za početak tu su 4F - Founders, Friends, Family and Fools, (osnivači, prijatelji, obitelj i “budale”), tj. četiri skupine koje su spremne uložiti u projekt u njegovoj najranijoj fazi, kada je on isključivo još ideja. “Nakon toga crowdfunding ili poslovni anđeli mogu pomoći u ranijim fazama ulaganja, a tu su također inkubatori koji pomažu mladim tvrtkama u razvoju i financiranju. Za kasnije, veće runde ulaganja, otvara se mogućnost korištenja venture capital fondova. Država također podupire inovativne poduhvate kroz projekte Ministarstva poduzetništva i obrta te HAMAG-BICRO-a”, zaključuje Bihar.

(Boris Odorčić / PV) 22.9. 2014.

Hitovi: 291

Izvozni zanos drvne industrije

Hrvatska drvna industrija u prvih šest mjeseci ove godine ostvarila je izvoz od 667 milijuna dolara i suficit trgovinske bilance s inozemstvom od 391 milijun dolara, što je rast za 40 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Izvoz drvnog sektora sada čini 10 posto ukupne robne razmjene. “Glavna izvozna tržišta su Njemačka, Italija, Austrija i druge zemlje Europske unije. Iako su hrvatski proizvođači na tim tržištima bili prisutni i ranije, ulazak u EU znatno nam je olakšao izvoz te ubrzao i pojednostavio čitav postupak”, rekao je predsjednik Udruženja drvnoprerađivačke industrije HGK-a Zdravko Jelčić koji je zajedno s predstavnicima Izvršnog odbora Udruženja zadovoljan korekcijom prvobitne verzije Industrijske strategije te uvrštavanjem proizvodnje namještaja u skupinu strateških djelatnosti Hrvatske.

“Na ovaj način se djelomično prihvaća i uvažava naš stav izražen pisanim prigovorom s prijedlogom da se osim namještaja kao podloga za izradu Industrijske strategije uzme i segment drvne industrije oznake C-16 – Prerada drva i proizvoda od drva i pluta. U tom segmentu se nalaze mnogi proizvođači koji izvoze proizvode visoke dodane vrijednosti i zapošljavaju”, istaknuli su iz Udruženja.

I na prošlotjednoj skupštini Hrvatskog drvnog klastera izrazili su zadovoljstvo jer je proizvodnja namještaja prepoznata kao jedna od ključnih industrija.

“Namještaj je bolje prošao nego prerada drva, no nadamo se da ćemo svojim rezutatima to promijeniti”, rekao je direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran koji je ocijenio zadovoljavajućim stanje u drvnoj industriji kada se uzme u obzir kriza koju su prošli od 2009. do 2011. godine. A lani su dosegnuli izvoz pretkriznih vremena od jedne milijarde američkih dolara.

Opet manjka sirovine

Direktor tvrtke Prostoria Tomislav Knezović kazao je da je njegova tvrtka zabilježila u ovoj godini rast izvoza od 80 posto u odnosu na 2013., te apelirao na domaće proizvođače namještaja da se više orijentiraju na proizvodnju brendiranih proizvoda za koju smatra da je dugoročno održiva. Predsjednik Uprave tvrtke Lokve Franjo Mihelčić kazao je da raste interes za upotrebu drva u graditeljstvu kao posljedica zakonskih okvira Europske unije, ali i da bi je trebalo više poticati u Hrvatskoj. Dok je Raoul Cvečić Bole, direktor Udruge proizvođača peleta, briketa, drvne biomase i pripadajućih tehnologija, istaknuo kako se godišnje u Hrvatskoj proizvede oko 260.000 tona peleta od čega se izvozi više od 95 posto, te da bi i u Hrvatskoj trebalo što više poticati njihovu upotrebu.

Iako većina drvoprerađivača bilježi dobre rezultate, u velikim problemima našle su se pilane, odnosno primarna obrada drva. Zbog poplava na pojednim područjima nije moguća sječa trupaca, te im nedostaje drvne sirovine. Direktor Quercusa Ante Mijić iz Novske rekao je kako im nikad nije bilo teže, pa je apelirao na Hrvatske šume da vide što mogu napraviti po pitanju isporuke trupaca. A odgovor je dobio od predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Ivana Pavelića - da će do kraja godina biti isporučene sve dogovorene količine.

(Ilijana Grgić / PV) 22.9.2014. 

Hitovi: 257

400 NAJVEĆIH 2013.


RANG-LJESTVICA 400 NAJVEĆIH 2013. - "400 NAJ" PO ŽUPANIJAMA - HRVATSKO GOSPODARSTVO U 2013.


Financijska industrija 2013


BANKARSTVO
: Zatočenici statusa quo - OSIGURANJE: U rukama liberalizacije - FONDOVI: Više smirenosti i hrabrosti


Business & Lifestyle

Bonton - Aplikacije - Intervju Marinko Biškić - Šangaj (24 SATA) - Slavonski pjenušci u bojama
TEHNIKA, MODA, AUTOMOBILI, PUTOVANJA, ZDRAVLJE


Zeleni magazin

Mjesto susreta i razmjene iskustava svih onih koji primjenjuju zeleno gospodarstvo, zaštitu okoliša, održivi razvoj i društveno odgovorno poslovanje.

Poslovna očekivanja

POSLOVNA OČEKIVANJA 2014.
Stisak krize ne popušta, ipak se od 2014. očekuje da bude bolja

 Prognoze gospodarstvenika za 2014.

 

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb