Kraći radni tjedan smanjuje stres i povećava produktivnost

Suvremeni život, njegov tempo, istovremena brzina i količina informacija kojom nas zasipaju svakog dana, brojne obveze, poslovne i privatne, kratki rokovi - veliki su izvor stresa za svakoga. Biološki gledano, čovjekov mentalni i emocionalni sustav razvijao se milijunima godina i prilagođavao njegovim potrebama. No, dok je za promjene koje su ga pretvorile od lovca u zemljoradnika ili od čovjeka koji živi u malim grupama u pojedinca u zajednici trebalo proći tisuće i tisuće godina, čovječanstvo više nema vremena za polaganu prilagodbu. U posljednjih dvjestotinjak godina svijet se ubrzano razvija, a taj se tempo višestruko ubrzava posljednjih desetljeća, znatno brže od ljudske evolucije, što predstavlja veliki izazov za svaku osobu u društvu. Poslovi koje smo naučili raditi i norme koje trebamo ispuniti danas dolaze s faktorom x, gdje svaka godina završava sa zaključkom da iduće treba više, brže, drukčije, učinkovitije.

To na nas ponekad može utjecati povoljno jer, bez obzira na to što osjećamo pritiske na poslu, u obitelji i zajednici, ako su oni prolazni i povezani s projektima i rokovima te relativno kratko traju, najčešće ćemo se s njima nositi s lakoćom, posebice ako smo dobro nagrađeni i ostvarimo svoje i ciljeve osoba u svome okruženju, ili se barem na kraju počastimo odmorom ili putovanjem.

Međutim, današnje nas norme nerijetko potpuno intelektualno ili tjelesno iscrpe, što osobu dovodi u stanje stresa, stalne napetosti i razdražljivosti, a to osjeća i njena okolina. Radni dan joj završava velikim umorom, nezadovoljstvom i bezvoljnošću. Svatko tko se prepoznaje ili koga prepoznajete u ovome, pati od burnouta, sindroma profesionalnog sagorijevanja.

Stručnjaci burnout opisuju kao stanje duha i tijela koje se manifestira tjelesnim i mentalnim simptomima iscrpljenosti, a nastaje kao reakcija na kronične emocionalne i interpersonalne stresne događaje na radnome mjestu. Sam je naziv u upotrebi od 70-ih godina 20. stoljeća. Američki psiholog Herbert Freudenberger tim je nazivom opisivao stanje koje nastaje kao posljedica teškog stresa i visokih očekivanja kod osoba koje rade u tzv. pomagačkim profesijama. Danas ljudi pate od burnouta bez obzira na profesiju, a u tom se stanju osjećaju bespomoćno, umorno, iscrpljeno i usamljeno.

Prva istraživanja o stresu na radnome mjestu, provedena 60-ih godina, bavila su se utjecajem okoline na profesionalno sagorijevanje. Krajem prošloga stoljeća fokus je bio na istraživanjima stresa povezanim s ulogom pojedinca na radnome mjestu, preopterećenošću, sukobima i nejasnim poslovnim ulogama. Danas znamo da preopterećenost poslom, konflikt i nejasnost uloge često dovode do psihološke napetosti i negativnih reakcija, poput nesigurnosti, nezadovoljstva poslom, smanjenja učinkovitosti i želje za napuštanjem radnog mjesta. Iako se istraživanja nisu provodila u svim branšama, do danas je potvrđena pretpostavka da su povećani zahtjevi na radnome mjestu, odnosno previše zadanog posla u prekratkom vremenu najviše povezani s burnoutom, odnosno emocionalnom iscrpljenošću. Posljedica burnouta gubitak je energije i osjećaj slabosti, emocionalna distanciranost i gubitak idealizma u profesionalnom radu, što značajno utječe na učinkovitost na radnome mjestu.

Svako smanjenje učinkovitosti na radnome mjestu negativno utječe na poslovne rezultate. Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, burnout košta svjetsko gospodarstvo gotovo 300 milijardi eura, a u sljedećih desetak godina očekuje se njegova globalna pandemija. Međutim, u tvrtkama još uvijek ne postoji svijest o ovome rastućem problemu. Tvrtke koje se susreću s tim problemom većinom ga rješavaju prebacivanjem krivnje na pojedince i njihovu smanjenu učinkovitost umjesto da poduzmu sve radnje kojima će osigurati smanjivanje stvaranja stresa na poslu. Štoviše, neke od tvrtki pri zapošljavanju radnika rade psihološke profile odabirući one koji su manje skloni stresu umjesto da naprave sistemske promjene kako bi srezali stres koji je uzrokovan strukturom njihova poslovanja. S druge strane, nedostatak radne snage, posebice u zdravstvu i socijalnoj skrbi, predstavlja veliki izazov u borbi protiv izvora stresa.

Stres može potencirati i sama percepcija pojedinca. Ako ste uvjereni da nemate dovoljno resursa za obavljanje nekog posla koji vam je dan, veće su šanse da ga nećete obaviti.

Nismo više lovci, dio čopora, živimo u svijetu individualaca, u kojem je svaki zaposlenik jedinstven. Menadžeri i organizacije moraju biti svjesni da ne odgovara svakome isti model stvaranja boljeg okruženja. Tvrtke se zaposlenicima trebaju baviti pojedinačno i stvarati im prilagodljivo i agilno radno okruženje. Sastavni dio današnjeg poslovanja svakako treba biti briga o zaposlenicima, u kojoj poslodavac stvara održivu radnu kulturu s uporištem u ravnoteži privatne i poslovne strane, što pomaže prevenciji burnouta.

S druge strane, i sami zaposlenici trebaju tome pridonijeti: upravljati osobnim očekivanjima, ulagati u svoje vještine i sagledavati svoje vrijednosti.

Nedavno istraživanje među 3000 zaposlenika u osam zemalja, među kojima su i Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Njemačka, pokazalo je kako gotovo polovica ispitanih smatra da može obaviti sav svoj dnevni posao za pet sati u slučaju da ih nitko ne ometa, no većina njih radi više od 40 sati tjedno unatoč tome.

Ima i onih koji misle drukčije. Primjerice, šef Tesla Motorsa Elon Musk tvrdi kako nitko ne može promijeniti svijet ako radi samo 40 sati tjedno. Ljepota svijeta upravo je u različitostima, no mnogi postaju svjesni kako rad pri kojem smo stalno spojeni na internet nije dobar za mentalno zdravlje. U Japanu, jednoj od najrazvijenijih svjetskih ekonomija, među ostalim imaju tradiciju takozvanog “kupanja u šumi”(shinrin-yoku), odlaska u prirodu koji im pomaže u stvaranju više kvalitete života. Dokazano je da takva praksa dovodi do snižavanja srčanog ritma i visokog tlaka, smanjivanja proizvodnje hormona stresa, jačanja imunosnog sustava i općeg poboljšanja zdravstvenog stanja. Kako bi se smanjio stres na poslu, u Japanu država preporučuje kasniji početak rada ponedjeljkom.

Neke kompanije u svijetu otišle su tako daleko da su srezale radni tjedan na četiri dana, a zaposlenike plaćaju kao da rade pet. To je pridonijelo većoj produktivnosti, boljoj motiviranosti i manjoj količini stresa.

Britanski sindikati ustrajni su u provedbi ideje da manje rada može donijeti veću produktivnost i bolju ravnotežu privatnog života i rada. Ohrabreni su i činjenicom da je niz malih britanskih tvrtki uveo četverodnevni radni tjedan uz zadržavanje iste plaće. I nisu požalili. Kraći radni tjedan nije nepovoljno utjecao na obavljanje radnih zadataka i poštovanje rokova. Dapače, zaposlenici su zadovoljniji, a poslovni rezultati bolji.