DinSar: Oporavkom tržišta lakše se diše

19. veljače 2019.

Shutterstock

Mnogi sanjaju kako će uploviti u svijet poduzetništva pokretanjem vlastita biznisa. Mnogi sanjaju, no malobrojni to i učine jer poduzetništvo je način života i razmišljanja, životna filozofija. Jedan od onih koji je odlučio poznati teren obična posla zamijeniti vlastitom tvrtkom direktor je i vlasnik poduzeća DinSar Boris Ćosić, koji je 20 godina radio kao novinar, urednik i direktor u Sportskim novostima da bi nakon toga odlučio biti sam svoj gazda.

“Startali smo tek s nekoliko šivaćih strojeva i polako razvijali mrežu kupaca. Bili smo usmjereni na marketinške proizvode poput pregača, majica, košulja, prsluka, jakni, kuhinjskih krpa, rukavica i sličnih artikala koje naše kompanije koriste za promociju vlastitih proizvoda. S vremenom se pokazala potreba za tiskom i štikom, pa smo kupnjom strojeva i opreme zaokružili proizvodni proces, što je bio temelj za nadgradnju i razvoj tvrtke”, kaže Ćosić te dodaje kako su radili u dva unajmljena objekta, pa se nametala potreba za izgradnjom vlastite hale koju su doveli u funkciju 2008. godine, upravo pred početak najtežih kriznih godina u Hrvatskoj.
“Te fatalne godine, kada je netko u državi ugasio svjetlo i kada su zamrle sve poslovne aktivnosti, pogotovo marketinške, te bez mogućnosti da se na tržištu predvide takve turbulencije i bez vlastite krivnje, izgubili smo mnoge poslove. Bile su to četiri mučne godine u kojima je valjalo sačuvati živu glavu. Srećom, preživjeli smo, naravno s posljedicama, pa posljednjih godina, u uvjetima relativno stabilnog tržišta, ponovno ostvarujemo rast prihoda svake godine, širimo tržište i zapošljavamo ljude”, kaže Ćosić ističući kako je za opstanak na našem tržištu potrebno zaboraviti većinu onoga što se uči na ekonomskim fakultetima i o ekonomskim postulatima kakvi bi trebali vladati.


“Bitno je prilagoditi se specifičnostima našeg tržišta koje je nesigurno, na kojem nema zaštite vjerovnika, na kojem država nije saveznik, već neprijatelj, na kojem ne pobjeđuju najbolji, nego najpodobniji. Teško je posložiti taj devijantni mentalni sklop, ali s vremenom se čovjek navikne”, kaže Boris dodajući kako bi se o problemima hrvatskih poduzetnika mogla napisati knjiga, deblja od Rata i mira.

Želimo rasti iz godine u godinu

Njihovi su bazni proizvodi tekstilni marketinški artikli. Prednost je to što se izrađuju prema narudžbi, pa nema skladišta ni gomilanja robe. Pokrili su velik dio tržišta u HoReCa programu, a razvijaju i tržište sportskih artikala. Dugi niz godina u potpunosti opremaju Hrvatsku rukometnu reprezentaciju i brojne sportske klubove. Kako se oporavlja tržište, tako i oni lakše dišu.
“Istina je i to da se osjete poboljšanja, prije svega uvjetovana intervencijom europskih fondova. Natječaji koji se financiraju iz tih fondova znatno su transparentniji, bez mogućnosti ‘muljanja’, a to je nama, zdravim poduzećima iznimno važno. Snažna nam je razvojna injekcija i sufinanciranje tehnologije, tako da možemo slijediti tehnološke inovacije u svijetu, što nas čini konkurentnim. Ali kako opečeni puše i na hladno, s velikim oprezom osluškujemo što će se dogoditi s velikim posrnulim kompanijama i 'trutovima' koji se gomilaju u javnim službama i mirovinskim fondovima”, kaže Ćosić ističući kako im se poslovni plan bazira na rastu od 10 do 15 posto godišnje, za što postoje uvjeti i mogućnosti. Naglašava kako za to imaju i dovoljno kapaciteta i najsuvremeniju tehnologiju te educiranu, uigranu i motiviranu radnu ekipu. Trenutačno u tvrtki radi 12 zaposlenih, ali potrebe su za radnicima stalne. I ovoga hrvatskog poduzetnika muči nedostatak radne snage te mu je teško shvatiti kako nema zainteresiranih za posao iako su uvjeti rada koje nude na europskoj razini, počevši od poštovanja rokova pa do ispunjavanja obveza. Unatoč svim preprekama koje nosi poslovanje na hrvatskom tržištu, u ovoj tvrtki smatraju kako imaju jako dobre perspektive za daljnji razvoj.
“Zaposlili smo stručne mlade ljude koji prate svjetske trendove. Želimo i dalje zapošljavati i razvijati se, samo da bude mira na hrvatskom tržištu. Bojim se da još jednu 2008. godinu ne bismo preživjeli, ni mi niti velik dio hrvatskih proizvođača”, smatra Ćosić napominjući kako planira proširiti svoje poslovanje na zemlje u okruženju.

Ilijana Grgić