Mali odmor za veliki doživljaj

Gradovi su središta kulturnog i političkog života, a uz to predstavljaju i središta poslovnih aktivnosti, sjedišta zdravstvenih ustanova, mjesta na kojima se održavaju izložbe, sajmovi i razna poslovna manja ili veća okupljanja. Sve to privlači velik broj posjetitelja, u prvom redu domaćih, a potom i stranih. U početku je broj međunarodnih putovanja bio relativno malen. Daljnja ekspanzija urbanog turizma zasnivala se na širenju mreža cestovnog prijevoza, a pogotovo na ulasku osobnih automobila u široku uporabu s jedne strane, a s druge strane, obogaćivanju ponude gradova stvaranjem različitih tematskih sadržaja poput zabavnih parkova, akvarija, zooloških vrtova, sportskih arena, stadiona, ponude kulturoloških sadržaja koju su mogli podržavati samo veći gradski centri, poput kazališta i opera, ali i zadovoljavanjem različitih drugih konzumerističkih potreba.

Procvat city breaka pojavom povoljnijih prijevoznika

Puni procvat urbani turizam doživljava usporedo s pojavom i širokom uporabom zrakoplovnog putničkog prijevoza, a u posljednjih dvadesetak godina, s pojavom zrakoplovnih prijevoznika niskih cijena. Pojava low cost kompanija umnogome je pridonijela razvoju specifičnoga turističkog proizvoda za velike gradove, a to je tzv. city break. City break jest naziv za kraći boravak u nekom gradu ili, kako kod nas često vole reći, produženi vikend, uglavnom u nekoj od svjetski poznatih metropola, bilo u vlastitoj režiji, bilo u sklopu paket-aranžmana koje nude putničke agencije. Predstavlja kratak odmor u velikom gradu, obično vikendom i po niskoj cijeni. Logični su razlozi popularnosti ovog oblika odmora: ne zahtijeva suviše novca ni vremena, a nudi predah od užurbane dnevne rutine. Prava ekspanzija potražnje za vikend-odmorom zabilježena je i u našim najvećim gradovima. Prednjače Dubrovnik, Zagreb i Split, a pomalo se pozicioniraju i Zadar i Šibenik. Dok obalni i otočki turizam još uvijek velikim dijelom nudi odmorišni tip turizma, odnosno sunce i more, pri čemu se gosti zadržavaju u nekoj destinaciji duže vrijeme, urbani turizam razvija se u smjeru većeg broja kraćih putovanja, i to uglavnom vikendom.

Posljednjih godina odlasci na putovanja i odmore tipa city break u stalnom su porastu. To je i razumljivo jer ćete, za malo novca i vremena, promijeniti ozračje, pobjeći od svakodnevnih poslova, stresa i obveza te posjetiti drugu zemlju, drugu kulturu i povijest. Lakoća, fleksibilnost i brzina - koje je u domeni pribavljanja informacija, ali i realizacije konkretnih poslovnih transakcija od bukiranja prijevoza i smještaja do odabira različitih sadržaja na destinaciji, donio internet, a potom i novi fenomeni, poput platformi sharing economy, uz dostupan i relativno jeftin prijevoz koji nude low cost kompanije - predstavljaju dodatni poticaj ekspanziji proizvoda gradskog turizma koji se u današnje vrijeme zasniva na prometima najrazličitijih skupina turista, s različitim interesima, platnom sposobnošću i obrascima ponašanja. Kontinuitet rasta osnovice platno sposobne populacije diljem svijeta, a ponajprije u zemljama u razvoju i novim brzorastućim gospodarstvima poput kineskoga, rezultira kontinuitetom rasta volumena turističkih putovanja na svjetskoj razini, od čega gradski turizam čini značajan postotak.

Negativne strane turizma u gradovima

Naravno, uz brojne pozitivne strane koje turizam donosi receptivnim gradovima, poput ekspanzija poslovnih prilika i prihoda temeljenih na značajnom povećanju potražnje za sadržajima u odnosu na potražnju stacionarne populacije, danas se raspravlja i o njegovim negativnim stranama, poput strukturnih promjena u zajednicama temeljenim na iseljavanju populacije i konverziji društvenih sadržaja radi stavljanja u turističku funkciju, pritiska na infrastrukturu i „javna dobra“ značajna za život stanovnika grada, porasta cijena temeljnih usluga i slično. Slične teme danas su aktualne i u Hrvatskoj, primjerice, kada se govori o Dubrovniku, Splitu, a u posljednje vrijeme i Zagrebu. Europski gradovi taj problem rješavaju uglavnom besplatnim i učinkovitijim javnim prijevozom, a ostala infrastruktura im je riješena. U Hrvatskoj se možda upravo Split najozbiljnije suočio s problemom loše infrastrukture, koja bi u kratko vrijeme mogla rezultirati podizanjem zida između lokalnog stanovništva i turista. A upravo je kontakt lokalnog stanovništva i turista bio možda, uz investicije dijela poduzetnika, i razlogom turističkog buma u Splitu. Splitski turizam, kao i svaka industrija nakon nekontroliranog rasta, zahtijeva nužno restrukturiranje. Ipak, ne može se ne ustvrditi kako je splitski turizam i turistički rast u neku ruku fenomen jer mu do sada nisu niti locirani trendovi niti je napravljena kakva stručna analiza. Često se tvrdi da je Ultra okidač njegova rasta. Pri tome treba imati na umu da je rast počeo prije Ultre, a da je u jednom trenutku butelja dobrog vina u jednom splitskom restoranu presudila da se Ultra održi u Splitu jer organizatore nije u tom trenutku nitko značajan primio na razgovor. Nedavno je donesena Studija nosivih kapaciteta Županije gdje su, uz promet, kritične točke otpad, vodoopskrba i energija. U poslovnom smislu grad se nije razvio do te mjere niti je postao, unatoč solidnoj zračnoj luci, važnija destinacija u MICE segmentu. O kongresnom centru koji je bio planiran upravo u Splitu, a i u Opatiji, Zagrebu i Dubrovniku, više se i ne govori. Uglavnom, značajniji poslovni skupovi zaobilaze Split. Zbog loših rezultata nekada moćnih sportskih klubova nema niti značajnijih međunarodnih sportskih događanja. Dugogodišnja ideja o izgradnji sajamskog prostora na Dračevcu - za što je država i dodijelila zemljište Gradu Split, a bio je pronađen i investitor, i to jedan od najvećih europskih organizatora sajmova - nije zbog tko zna kojih razloga realizirana. Sada se na tom prostoru planiraju neki drugi sadržaji, tako da od toga nema ništa. Sajmovi se uglavnom održavaju u, za tu namjenu neprikladnoj, Spaladium areni.

Uglavnom, nije neka tajna da je splitski turizam pomalo kaotičan i nekontroliran i da mu je nužno restrukturiranje te stručno i odgovorno upravljanje destinacijom. Naći realnog i kvalitetnog sugovornika u Splitu o temi razvoja turizma gotovo je nemoguće. Ili će se ekstremno hvaliti ili će ekstremno crniti.

Veliki gradovi imaju veliki prihod od turizma

S druge strane, Zagreb, koji još nije ni blizu turističkih pokazatelja kakve imaju srednjoeuropske metropole, donekle ima turistički smisleniju strategiju i politiku. Doduše, zbog sjedišta državnih tvrtki ima i veći budžet za promociju. Kako bi privukli turiste s Dalekog istoka, Zagreb se pozicionira kao mjesto na kojem odsjedaju za svojih obilazaka Europom. Naime, poznato je da turisti s Dalekog istoka borave u Europi najmanje tri tjedna i da idu dobro poznatim i utabanim stazama. Turisti s Dalekog istoka svakako su novi moment i velika su prigoda za razvoj urbanog turizma kod nas. Oni su relativno novi gosti na hrvatskome turističkom tržištu. Najprije su se pojavili korejski gosti, i to u trenutku krize na svjetskom tržištu kada su došli kao melem na ranu turističkim radnicima. Potom su se pojavili i ostali gosti s ovog područja. Zajedničko im je to da putuju u sklopu aranžmana koji ne traju manje od 21 dana. Na svome putovanju, uz nekoliko hrvatskih destinacija, obiđu mnoge druge atraktivne europske destinacije. Znači, onaj tko je bio u Zagrebu, bio je i u Madridu, Barceloni, Rimu, Beču, Ljubljani, Pragu... Hotelijeri ih vole jer im dolaze u pred i post sezoni i jer su kulturni, zahvalni gosti, a problem im predstavlja to što odsjedaju uglavnom jednu noć i već idu dalje. U Hrvatskoj su im polazišne točke Dubrovnik ili Zagreb. Uglavnom, Hrvatsku posjećuju zbog Dubrovnika, Splita, Plitvičkih jezera, dolaze i u Zagreb te u posljednje vrijeme Zadar i Šibenik. Nije naodmet spomenuti da neke gradove posjećuju stoga što su na proputovanju između njima mnogo atraktivnijih destinacija, pa tako gosti koji dolaze u organiziranim grupama nerijetko, umjesto u Dubrovniku, noće u Neumu, ili u Mariji Bistrici ili Karlovcu umjesto u Zagrebu. Prekretnica je svakako bila uvođenje direktne linije Zagreb - Seul te povezivanje s Dubaijem koji je čvorište za Daleki istok. Hrvatska je veliki hit u Koreji, a jedan od razloga upravo je kampanja njihove aviokompanije Korean Air koja je uvela izravne linije. Na golemim videopanoima po seulskim neboderima vrte se promotivni spotovi Korean aira o Hrvatskoj, a spotovi idu i u prime timeu na korejskoj nacionalnoj televiziji.

„Govorimo li o Hrvatskoj, valja naglasiti kako se napori usmjereni na prepoznavanje i bolje tržišno pozicioniranje proizvoda gradskog turizma razvijaju usporedo s naporima za proširenje sezone. S tom su svrhom izrađeni PPS programi. Razlog je i činjenica da u razdoblju godine kada sunce i more, zbog objektivnih klimatoloških razloga nisu u fokusu interesa turista, gradski turizam može predstavljati ključni ili barem vrlo značajan motiv dolaska u Hrvatsku, što već danas možemo konstatirati za veći broj destinacija, u prvom redu za Zagreb, ali i Dubrovnik, Split... Tijekom godine pada udio sunca i mora kao primarnog motiva posjeta Hrvatskoj, dok je istodobno motiv posjeta gradovima najsnažnije rastao. Pritom, ipak valja naglasiti kako se motivi nužno ne isključuju te se u značajnom postotku turističkih putovanja može govoriti o kombinaciji većeg broja motiva, a u sklopu jednoga turističkog posjeta uspješno se može kombinirati gradski i morski odmor, odmor u prirodi, poslovno putovanje ili pak neka od specifičnih aktivnosti iz domene aktivnog odmora“, pojašnjava Kristijan Staničić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice.

Pozicija glavnoga grada mnogo znači u turističkom smislu. Organizirane turističke grupe neće imati ništa protiv ako jedan dan provedu u glavnom gradu neke države. Poslovna okupljanja lakše je organizirati u glavnom gradu zbog razvijene infrastrukture i povezanosti glavnih gradova. Poznato je, recimo, da kongresni gosti ne vole presjedati. To je možda i razlog zašto je u Hrvatskoj do sada održan samo jedan svjetski kongres. Poznato je da dosta korporacija svojim menadžerima ne dopušta odsjedanje u hotelima s pet zvjezdica. To je, između ostalog, i razlog zašto su neki zagrebački hoteli koji imaju uslugu na razini pet zvjezdica kategorizirani s četiri. Taj je fenomen zanimljiv i u marketinškom i prodajnom smislu. U Zagreb dolaze gosti sa svih strana svijeta, a u proteklih četiri godine ističu se promjene u poretku broja dolazaka turista iz Kine, Australije, Kanade, Malezije, Singapura, Filipina. Ipak, ne može se još uvijek reći da Zagreb, poput vodećih europskih središta urbanog turizma, ima neku prepoznatljivu točku, a nije, nažalost, niti gospodarsko ni financijsko središte neke regije. U tom dijelu propustio je mnoge prigode. Unatoč odličnoj infrastrukturi i nosivosti njegovih kapaciteta, ne možemo reći da je ozbiljno turističko središte i motiv dolazaka turista. Dubrovnik to svakako jest, i to zbog poznatih razloga. Split je možda na putu, ali mu je nužan ozbiljan turistički menadžment. Sada ga očito nema.

Sva sjedišta urbanog turizma imaju određenu točku kao magnet. Poput Eiffelova tornja u Parizu ili Big Bena, Tower Bridga u Londonu... Imaju ih Berlin, Beč, Prag, München, Dublin, Oslo, Budimpešta, Dubrovnik. Ta je točka prepoznatljiva kulturna ikona. U Zagrebu je to možda katedrala, mada duž hrvatske obale ima mnogo povijesno i kulturno značajnih katedrala, palača, gradskih jezgri, poput zagrebačke. Neki svjetski gradovi poput Londona i New Yorka značajni su u svjetskome globalnom biznisu, neki su kreativna središta poput Barcelone koja ima i niz drugih prednosti te Helsinkija ili Vilniusa. Neki su romantični poput Verone, Beča, Praga, Berlina... Neki su umjetnički gradovi, poput Madrida i Firence, neki su povijesni poput Rima, Atene, Dubrovnika... Neki gradovi poput Glasgowa, Bilbaoa, Liverpoola, Gdanjska, Roterdama industrijski su gradovi, a opet privlačni turistima. Melbourne i Cardif sportski su gradovi. Dubai, Tokio i Kuvajt futuristički su i luksuzni gradovi. Festivalski gradovi su, primjerice, Rio de Ganiero, San Remo ili New Orleans...

Rijeka bi pak trebala napraviti iskorak na dva načina. Prvu prigodu dobila je zahvaljujući činjenici da je postala Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu. U Europi imamo primjera da su neki gradovi iznimno dobro iskloristili takvu činjenicu, a neki, poput Maribora, baš i nisu. U pozicioniranju Rijeke mogla bi pomoći izgradnja hotelskoga kompleksa Costabella kategoriziranog s pet zvjezdica, kojim će upravljati globalni hotelski lanac Hilton. Investicija u Costabellu vrijedna je 80 milijuna eura, a trebala je biti dovršena u ljeto ove godine.

Razvoj urbanih destinacija

U svijetu je prokušan model pozicioniranja nekih urbanih destinacija u turističkom smislu. Izdvojili bismo primjer Tel Aviva koji je, primjerice, odlučio razviti Jaffu u turističkom smislu. Dao je dozvolu umjetnicima i oslobodio ih svih poreza da osmisle njegovu povijesnu jezgru. Nakon pet godina razvilo se umjetničko selo unutar Jaffe, koje pohode brojni turisti. Tu se događaju najrazličitiji sajmovi i razna događanja. Takve stvari razvijaju destinaciju. To je rezultiralo i time da je, zahvaljujući poduzetničkoj inicijativi, osmišljen i poseban lanac hotela. Radi se lancu Brown Hotels, koji upravlja jednim hotelom i u Trogiru. Leon Avigad, 49-godišnji predsjednik Uprave i jedan od osnivača grupacije Brown Hotels grupacije koja u svom portfelju ima kolekciju mediteranskih boutique, odnosno manjih dizajnerskih hotela, kaže da taj hotelski lanac, koji je nastao u Izraelu i širi se po europskim gradovima, nije lanac hotela, nego kolekcija hotela. Sjedište grupacije jest u Tel Avivu gdje se nalaze četiri te u Jeruzlemu još dva objekta grupacije, a Brown Beach House Hotel & Spa u Trogiru njihov je prvi hotel u Hrvatskoj i u Europi. Potom su otvoreni hoteli u Ateni, Solunu i Varšavi. Prekretnica je bilo partnerstvo Avigada i obitelji Wizman iz Nizozemske, koji dijele vlasništvo. Inače, ova obitelj iz Amsterdama posjeduje 120 hotela u gradovima diljem Europe, ponajviše u Njemačkoj.

„Svaki je naš hotel potpuno drukčiji i svaki hotel priča svoju priču. Brown Hotel u Tel Avivu koncipiran je na temu sedamdesetih godina kao motel u Arizoni. S druge strane, Villa Brown kolonijalna je vila iz 19. stoljeća s mnogo antiknih detalja i bogatom poviješću. Polly House u Tel Avivu vrlo je moderan, suvremeni hotel, čiji je interijer radio Karim Rashid, popularni dizajner. Misija i fokus svih hotela u sklopu grupacije Brown Hotels daje predanost usluzi, dizajnu, inovaciji, stilu i autentičnosti. Dakle, osoban pristup hotelijerstvu koji je topao i pažljiv s jedne strane, ali i jako strastven. No, istodobno svi naši hoteli imaju jednoznačne karakteristike. Svi imaju sjedeći lobby s bibliotekom, odličan bar s koktel-majstorima koji privlače lokalno stanovništvo, imaju sobe za sastanke koje nisu dizajnirane klasično, već više djeluju kao dnevni boravak ili možda dnevni boravak kakav biste željeli imati. Svi hoteli imaju spa i wellness centar, što im je važna komponenta. Uvijek poslužujemo piće dobrodošlice. U svim hotelima redovito se održavaju partyji i smatramo da bez obzira gdje bili smješteni, moramo biti dio zajednice. To nam je jako važno“, kazao mi je jednom prigodom Leon Avigad.

Imamo jedan od očitijih primjera u našem susjedstvu, i to u ne baš turističkoj zvijezdi, Mađarskoj. Grad Pečuh - nadaleko je bio poznat po tvornici keramike Žolnai koja je, nakon tranzicijskih procesa karakterističnih za niz zemalja koje su prelazile iz socijalističkog u tržišno gospodarsko uređenje, upala u poslovne probleme - također je pogone tvornice prepustio umjetnicima i kreativnim obrtnicima te uredio muzej Žolnai. I pogon i muzej postali su turistička atrakcija koja je došla do izražaja za vrijeme dok je Pečuh bio europska prijestolnica kulture.

Kombinacija nekoliko destinacija

Naravno, mnogi turisti odlučuju se i na kombinaciju nekoliko destinacija u okviru motiva gradskog turizma, što je posebno naglašeno kod long haul tržišta, gdje je motiv gradskog turizma dominantan, bilo da je riječ o povezivanju većeg broja destinacija unutar jedne države, bilo da je riječ o turi koja uključuje destinacije na području većeg broja zemalja.

Vratimo li se konkretnije na proizvod gradskog turizma, valja naglasiti kako je za njegov daljnji razvoj, uz marketinške aktivnosti, neophodan i razvoj ponude na temelju koje će pojedina destinacija uspješno moći konkurirati kao poželjna turistička meta u domeni gradskog turizma.

Dubrovnik - drukčiji i jedan od svjetskih predvodnika urbanog turizma

Dubrovnik je još uvijek jedini naš svjetski centar urbanog turizma. Unatoč krivoj percepciji domaće javnosti, ipak je činjenica da je ovaj grad, upravo zahvaljujući kulturnom nasljeđu koje je valorizirano u turizmu, a potom i ostalim oblicima ponude, možda i poznatiji od same Hrvatske. Najjednostavniju promociju dobiva činjenicom da u Dubrovnik dolaze najpoznatije svjetske osobe.

Istraživanje stavova i potrošnje gostiju TOMAS Dubrovnik 2018. provedeno je na uzorku od 1600 ispitanika u hotelima, privatnom smještaju, ali su anketirani i gosti s brodova na kružnim putovanjima. Rezultati tog istraživanja govore kako su gosti u hotelskom i privatnom smještaju u Dubrovniku prosječne dobi od 40-ak godina, visokog stupnja obrazovanja i dobre platne moći. Od anketiranih, najviše turista dolazi u Dubrovnik prvi put, njih čak 86 posto te dvije trećine gostiju dolazi s partnerom. Najvažniji su motivi dolaska kultura, upoznavanje prirodnih ljepota te gastronomija. Oko 25 posto gostiju ostaje u Dubrovniku od jednog do tri noćenja, a 70 posto gostiju zadržava se od četiri do sedam noćenja. O Dubrovniku najviše saznaju putem interneta, ali kao bitan izvor informacija ističu se i članci u medijima. Istraživanje je pokazalo da je Dubrovnik izrazita zrakoplovna destinacija jer je čak 85 posto ispitanika stiglo zrakoplovima. „Stacionarni gosti prosječno troše 170 eura dnevno, više u odnosu na druge destinacije u Hrvatskoj. Gosti u hotelima prosječno troše 217 eura dnevno, a u hotelima s pet zvjezdica (kojih je u Dubrovniku 15) troše 295 eura dnevno. Najveći potrošači su Amerikanci, gosti iz Australije te iz azijskih zemalja. Razlikuje se potrošnja po kategorijama smještaja, tako da, primjerice, gosti u privatnom smještaju troše 114 eura dnevno. Putnici s kruzera troše 59 eura dnevno. Potrošnja je različita i po nacionalnostima, ali i po veličini broda i dužini boravka u gradu, pa su tako Amerikanci najveći potrošači i na kruzerima s 96 eura dnevno, dok najmanje troše gosti s velikih kruzera s više od 2000 putnika, a oni ostaju i najkraće u gradu. Opći doživljaj Dubrovnika izrazito je dobar, a gosti su ponajprije zadovoljni kvalitetom smještaja, uslugom, ljepotom grada, sigurnošću, gostoljubivošću i kvalitetom hrane.

Zamjenica gradonačelnika Dubrovnika Jelka Tepšić osoba je s dugim iskustvom u turizmu. Radila je i u privatnom i javnom sektoru. Tepšić naglašava kako je dubrovački turizam drukčiji od ostalih. „Definitivno smo drukčiji. Imamo drukčiju vrstu ponude, sezona nam duže traje, ali imamo i drukčije goste od ostalih hrvatskih destinacija. Drukčija je i ljestvica dolazaka turista s pojedinih tržišta, a i kvaliteta hotelskog smještaja. Dubrovnik niz godina ima standardnu visoku kvalitetu smještaja. Razvoj urbanog  turizma  kod nas ide pod ruku s produljenjem sezone. Tu su vidljivi pomaci jer svake godine imamo sve veći broj izravnih letova. Dubrovnik se potpuno približio cjelogodišnjem turizmu. Radimo na dodatnim sadržajima koji će obogatiti ponudu u mjesecima kada vlada manji interes za dolaskom. Naravno, u svemu ovome važna je uloga turista s Dalekog istoka, SAD-a, Velike Britanije, Južne Amerike, Australije... Sve su to realativno nova tržišta, ali već sada su, što se tiče Dubrovnika, vrlo značajna tržišta. Povijesno se ponavlja da je Dubrovnik uvijek prva destinacija putem koje se otvaraju nova tržišta, a upravo se to sada događa s Indijom. Kad je riječ o specifičnim turističkim proizvodima, u sklopu našeg projekta Respect city na bezbolan način nastojimo disperzirati turiste kako bismo smanjili pritisak na staru gradsku jezgru. Taj projekt uključuje aplikaciju koja je jedna vrsta igre za turiste, a ona će im pokazati zanimljivosti u ostatku grada i izvan njega“, pojašnjava Jelka Tepšić.