Mirovinskom sustavu ne treba revolucija nego evolucija

S Dubravkom Štimcem, predsjednikom Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava te predsjednikom Uprave PBZ Croatia osiguranja - društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, između ostalog, razgovarali smo o drugome mirovinskom stupu, ulaganju mirovinskih fondova te o imovini i prinosima mirovinskih fondova.

Kako stoje prinosi drugog stupa naših mirovinskih fondova u odnosu na slične u svijetu?

U posljednjih pet godina drugi smo u svijetu po realnim prinosima, u posljednjih deset godina peti, a u posljednjih 15 godina osmi u svijetu, tako da možemo reći da u Hrvatskoj odlično stojimo u odnosu na slične fondove u svijetu kad je riječ o prinosu. Ne treba smetnuti s uma da je Hrvatska imala recesiju sigurno šest godina, dok je u drugim zemljama ona trajala kraće.

Kolika je imovina mirovinskih fondova?

Obvezni mirovinski fondovi imaju više od dva milijuna članova i imovinu od 111,21 milijarde kuna što je 29,13 posto BDP-a. Ostvarili su zaradu od 41,25 milijardi kuna. Radi se o štednji na dugi rok tako da će puni učinak rada, odnosno doprinosa mirovini biti vidljiv kada zaposlenici budu pridonosili u drugi mirovinski stup cijeli radni vijek.

Kako je uložena imovina mirovinskih fondova?

Oko 66 posto imovine OMF-ova uloženo je u državne obveznice, u dionice hrvatskih izdavatelja 11,4 posto, dionice stranih izdavatelja 13,3 posto, u korporativne obveznice 1,6 posto, u obveznice inozemnih izdavatelja 1,6 posto.

Vrijeme ulaganja u obveznice prolazi

Koliko su mirovinski fondovi uložili u tvrtke, odnosno u gospodarstvo?

Mnogo je projekata povezanih s hrvatskim tvrtkama. Recimo, Podravkino preuzimanje Žita financirali su mirovinski fondovi s 279 od ukupno 510 milijuna kuna. Atlantic grupa je od 605 milijuna kuna za preuzimanje Droge Kolinske od mirovinaca dobila 50 milijuna kuna. Zatim smo bili aktivni kad je Zagrebačka burza preuzimala Ljubljansku burzu, Arena Hospitality Group je 434 milijuna kuna mirovinskih fondova, od ukupno 788 milijuna, koristila za preuzimanje njemačkih i mađarskih hotela. Tu su ulaganja u Tankersku Next Generation, Jadran Crikvenica, dokapitalizacija Imperial Riviere, dokapitalizacija Luke Rijeka i ostalo.

Aktivni ste i na splitskom području, možete li reći nešto o tome?

Samo smo na splitskom području ulaganjem izvukli iz dugogodišnjega stečajnog postupka četiri tvrtke; Helios Faros iz Starigrada, gdje smo preuzeli obvezu ulaganja 558 milijuna kuna, Vis, gdje smo preuzeli obvezu ulaganja 100 milijuna kuna, Modra špilja, gdje smo preuzeli obvezu ulaganja 143 milijuna kuna te Club Adriatic. Tim tvrkama prijetio je potpuni raspad i bile su u doista teškom stanju. Vrijeme ulaganja u obveznice polako prolazi, a portfelj mirovinskih fondova polako se mijenja na način da udio obveznica polako pada. U takvoj situaciji mirovinski fondovi rade drukčiju stratešku alokaciju. Idemo sve više prema ulaganjima u kompanije, čime još više pridonosimo razvoju, rastu zaposlenosti i kvaliteti poslovanja.

Jeste li kasno počeli ulagati u turističke kompanije?

Nismo jer nikada nije kasno. Nama zakonodavni okvir prije nije omogućavao da možemo biti većinski vlasnici. Mogli smo ulagati samo do deset posto u kompanije. Regulator je 2014. godine podigao te limite, tako da sada možemo biti i većinski vlasnici kompanija. Dakle, u posljednjih pet godina možemo ozbiljnije ulagati. A treba još naglasiti da su se veliki projekti pojavili tek unazad tri-četiri godine.

A što je s infrastrukturnim projektima? O mogućem ulasku mirovinaca u takve projekte pričalo se još u vrijeme gradnje autoceste.

Kada se razgovaralo o monetizaciji autocesta, tada nije prošlo, ali je to, naravno, još uvijek tema o kojoj treba razgovarati. U slučaju kada bi mirovinski fondovi mogli ulagati u infrastrukturu, bilo bi to dobro i za javne financije, i za upravljanje, i za naše članove. To je win-win situacija.

Je li nešto na vidiku?

Razgovaramo. Čak smo razgovarali i o jednom projektu koji bi se radio u Splitu. Naravno da treba dosta vremena da bi se ti projekti počeli realizirati. Osnovni problem ulaganja mirovinaca u infrastrukturne projekte jest to što takvih projekata nema mnogo i što njihova priprema traje dugo.

U što još ulažete u novije vrijeme?

Ulažemo u projekte u vezi s obnovljivim izvorima energije. Obvezni mirovinski fondovi Erste Plavi i PBZ Croatia osiguranje preuzeli su od Dalekovoda tvrtku Professio Energia, koja se bavi vjetroelektranama. U narednom razdoblju sigurno će biti više takvih projekata u vezi sa solarnim elektranama ili vjetroparkovima. Tražimo takve projekte i sigurno je da će u njima mirovinski fondovi biti aktivni igrači.

Zašto je važan drugi mirovinski stup?

Važan je stoga što je on tranzicija kolektivne odgovornosti prema individualnoj odgovornosti za mirovinu. Takva transformacija nužna je zbog starenja stanovništva, manjeg broja rođene djece, emigriranja mlađeg stanovništva, odbijanja građana da dulje rade. Bez postojanja drugoga mirovinskog stupa tranzicija nije moguća. Ostali bismo zarobljenici nefunkcionirajućeg sustava međugeneracijske solidarnosti i deficita koji će se financirati iz proračuna, a koji će, kako vrijeme odmiče biti sve veći.

Kombiniranu mirovinu bira 47 posto osiguranika 

Koliki je sada udjel umirovljenika koji su izabrali kombiniranu mirovinu?

Nakon 18 godina rada mirovinskih fondova čak 47 posto osiguranika već bira kombiniranu mirovinu jer im je veća od one iz prvog stupa. Kako vrijeme protječe, taj udjel će rasti i može se pretpostaviti da će na kraju mirovinu iz prvog stupa primati samo oni građani čiji je osobni dohodak do dvije trećine prosječnog.

Koliko je do sada u fondu koji Vi vodite zaradio radnik s prosječnom plaćom? Dakle, je li mu isplativije ulagati u štednju u bankama?

Takav radnik uplatio je oko 77.000 kuna, a na računu ima više od 120.000 kuna. Jedno se vrijeme doista mnogo govorilo o tome kako je bolje ulagati u banke, ali je vrijeme to demantiralo. Mirovinski fondovi odlično rade unatoč tome što je u ovih 18 godina kako radimo u Hrvatskoj bila jedna od najvećih svjetskih kriza. Kriza je, da podsjetimo, u Hrvatskoj trajala punih šest godina, no unatoč tome prinosi su dobri.

Na koji se način može reformirati mirovinski sustav?

Dakle, danas postoje svi elementi mirovinskog sustava da bi on bio pravedan i održiv. Nama ne treba revolucija nego evolucija. Potreban nam je fine tuning sustava, naravno uz dugoročno disciplinirane javne financije. Potrebna nam je evolucija pravednosti koja promiče kulturu rada, a ne kulturu zasluga. Prvi stup treba biti temelj socijalne sigurnosti u starosti i u slučajevima invalidnosti, ali mora promicati kulturu rada putem nagrada za duži rad te pravednog umanjenja za kraći rad u kontekstu godina života i godina staža. Što se tiče drugog stupa, nužna nam je jača povezanost dužine rada i visine mirovine. Treba povećati doprinos za otprilike dva posto, i to tako da jedan posto poveća poslodavac, a jedan posto radnik te plus 0,5 posto od države svake godine kada BDP raste za jedan ili više posto. Kad je riječ o trećem stupu, on je dobrovoljna mirovinska štednja, i kao takav treba postati standard pregovaranja sindikata uz primjer i poticaj ponašanja profitabilnih poduzeća u državnom vlasništvu. Doradama i kombinacijom triju stupova naš mirovinski sustav bio bi održiv, unaprijedila bi se njegova pravednost. U srednjem i dužem razdoblju to bi dovelo do povećanja mirovina te smanjenja javnih rashoda za isplatu mirovina.