Bez dizanja produktivnosti nema većih plaća

17. listopada 2019.

U situaciji kada već imate ograničen broj radnika, morate raditi na kvaliteti radne snage. Jedino na taj način možete restrukturirati svoje gospodarstvo prema proizvodnji proizvoda i dobara veće dodane vrijednosti, kaže ekonomski analitičar Zdeslav Šantić

Foto: Shutterstock

Ciklusi gospodarstva traju 10 do 12 godina te nakon dugog niza pozitivnih trendova na globalnoj razini, ove godine možemo očekivati nešto nepovoljnije razdoblje, naglašava Zdeslav Šantić, voditelj analitike i istraživanja u međunarodnoj konzultantskoj kući Global Success Advisors. Šantić u razgovoru za Privredni.hr procjenjuje nadolazeće razdoblje i međunarodno okruženje, komentira stanje u njemačkoj industriji, ranjive točke i poziciju hrvatskoga gospodarstva te iznosi srednjoročne i dugoročne prognoze. Također, uspoređuje proteklu krizu s nadolazećom te sugerira mjere za njeno prevladavanje.

Kakve su procjene za nadolazeće razdoblje?

Možemo reći da će međunarodno okruženje biti manje poticajno za rast hrvatskoga gospodarstva i privrede u regiji nego što je to bilo prethodnih godina. Moramo ipak biti svjesni da ciklusi u gospodarstvu traju 10 do 12 godina te da nakon dugog niza pozitivnih trendova u svjetskom gospodarstvu, ove godine možemo očekivati nešto nepovoljnije razdoblje. U budućnosti možemo očekivati određeno usporavanje globalnoga gospodarstva, koje će, međutim, biti ciklične prirode i ne onako snažno kao prije desetak godina. Činjenica je da će doći do usporavanja cikličkoga karaktera, ali i da se globalno gospodarstvo danas suočava s dodatnim specifičnim rizicima, koji su uglavnom političke prirode te time teško predvidljivi ekonomskim modelima. Među njima, trgovinski rat SAD-a i Kine predstavlja najznačajniji rizik za svjetsko gospodarstvo, dok su za gospodarstvo EU-a tu i specifični rizici poput Brexita.

Koliko pri tome mislite na usporavanje, odnosno određenu krizu njemačke industrije?

Njemačka je industrija možda prvi indikator toga kako europsko gospodarstvo reagira na pogoršane globalne izglede. Ne smijemo zaboraviti da je Njemačka izrazito orijentirana na tržišta izvan Europske unije. Samim time rizici za svjetsko gospodarstvo, koji se prije svega vide u trgovinskom ratu između SAD-a i Kine, najprije su se odrazili na njemačko gospodarstvo, a pogotovo na njen industrijski sektor. Međutim, s vremenom se odražava i na ostatak EU-a, a pogotovo zemlje srednje i istočne Europe čija su tržišta snažno integrirana i povezana s njemačkim gospodarstvom, odnosno značajno sudjeluju u njihovu lancu dobavljača.

Koliko je ozbiljna kriza u autoindustriji?

Uz ove trgovinske izazove, znamo da SAD najavljuje da će uvesti određene carine na uvoz automobila iz EU-a. Međutim, tu su i suštinske promjene unutar autoindustrije, koje su prije svega povezane sa zadovoljavanjem strožih ekoloških normi. Naravno da se to definitivno odražava na potrebu da se cjelokupna autoindustrija restrukturira. Slabije narudžbe u autoindustriji nisu specifične samo za Hrvatsku, nego vidimo da se, primjerice, i Slovačka prvi put suočava sa smanjenjem proizvodnje, ali i potrebom da tamošnji radnici pristanu na smanjenje primanja kako bi se očuvala radna mjesta.

A hrvatsko gospodarstvo?

Činjenica jest da je hrvatsko gospodarstvo u pozitivnom trendu. Međutim, mi i dalje ostvarujemo ispodprosječan rast. Hrvatsko gospodarstvo oporavljalo se duže od konkurenata u regiji, ali je i nakon početka oporavka stopa rasta kod nas bila dosta niža. U  dužem vremenskom razdoblju nama je svakako ograničavajući čimbenik nedostatak radne snage. Ne bih rekao da je riječ samo o broju dostupnih radnika nego i o strukturi. Mi, naime, dosta zaostajemo u implementaciji reforme obrazovanja. O tome se dosta govori posljednjih godina, ali to u stvarnosti ide prilično sporo. U situaciji kada već imate ograničen broj radnika, morate raditi na kvaliteti radne snage. Jedino na taj način možete restrukturirati svoje gospodarstvo prema proizvodnji proizvoda i dobara veće dodane vrijednosti. U kontekstu aktualnih događanja, možemo reći da je to jedini način da se povećaju ukupne plaće. Znači, teško je očekivati da se dekretom može propisati kako će prosječna plaća u Hrvatskoj biti 1.000 ili 1.500 eura. Nažalost, nije moguće doseći razine prosjeka EU-a kad je riječ o plaći a da se ne poveća produktivnost. To je još jedan razlog zašto država mora ulagati u sustav obrazovanja te stvarati povoljniju poslovnu klimu.

Zdeslav ŠantićZdeslav Šantić

Usporavanje rasta BDP-a

Kakve su dugoročne i srednjoročne prognoze?

Kada se malo dugoročnije gleda, ne smije se smetnuti s uma činjenica da se Hrvatska nalazi na začelju zemalja EU-a po stupnju gospodarskog razvoja, stope zaposlenosti... Zato je definitivno nužno ubrzati reforme kako bi se stvorili preduvjeti za znatniji rast BDP-a. Kad je riječ o srednjoročnoj prognozi, otežavajuće su okolnosti pogoršanje međunarodnog okruženja, sporiji rast i volatilnost u turističkom sektoru te nedostatak radne snage.

Kakve su Vaše prognoze o rastu hrvatskog BDP-a?

Ove godine očekujemo da će rast hrvatskog BDP-a biti 2,8 posto. Imali smo dinamičan početak godine, ali je BDP očekivano usporio u drugom tromjesječju, tako da na razini cijele godine očekujemo da će se taj rast zadržati ispod tri posto. Iduće godine moramo biti svjesni da će taj rast još oslabjeti, odnosno usporiti na oko 2,5 posto. Najveći poticaj rastu pridonijet će rast fiskalnih poticaja, odnosno činjenice da će u izbornoj godini izostati neke mjere koje bi se mogle negativno kratkoročno odraziti na rast. Na primjer, vidimo da raste pritisak na rast plaća u javnom sektoru. Naravno, očekuje se da će država implementirati određena porezna rasterećenja. Najavljeno je smanjenje stope PDV-a, ali isto tako i rasterećenje oporezivanja dohotka za mlade ljude.

Možete li to prognozirati brojkama?

Dakle, ponovimo konkretnije prognoze, u 2019. godini BDP bi trebao porasti za 2,8 posto, u 2020. blago usporiti na 2,5 posto, dok je u 2021. izgledno daljnje usporavanje dinamike rasta.

Koliko se možemo oslanjati na dodatni rast potrošnje?

Kada gledamo hrvatsko gospodarstvo, potrošnja je definitivno najvažniji čimbenik gospodarskog rasta. Nažalost, istopilo se ono što smo imali u prvim godinama oporavka. Tu mislim na činjenicu da je izvoz pozitivno pridonosio gospodarskom rastu. Situacija se promijenila, tako da danas moramo biti svjesni da mnogo toga ovisi o osobnoj potrošnji. Iduće godine ta će potrošnja i dalje rasti. Razloge sam već spomenuo, a to je porezno rasterećenje, smanjenje PDV-a, rast plaća... U godini nakon izbora moramo biti svjesni da u hrvatskom gospodarstvu dolazi do usporavanja gospodarske aktivnosti, tako da se 2021. godine, uslijed nepovoljnijega međunarodnog okruženja, ali i činjenice da će trebati određeno vrijeme kako bi se posložio državni aparat, definitivno može očekivati dodatno usporavanje našeg rasta. Možda čak i ispod dva posto.   

Koliko je hrvatsko gospodarstvo ranjivo?

U hrvatskom gospodarstvu, čiji je oporavak nakon krize započeo kasnije i slabijom dinamikom, pozitivni su trendovi započeli od sredine 2014. godine. Niz je stvari koje su rezultirale činjenicom da je hrvatsko gospodarstvo danas manje ranjivo. S  jedne strane, mnogo su manje vanjske neravnoteže poput inozemnog duga, deficita platne bilance, a s druge smo strane više izvozno orijentirani. Naime, udio izvoza roba i usluga u BDP-u prošle je godine iznosio više od 50 posto, dok je 2008. godine iznosio ispod 40 posto. Danas na ukupne gospodarske trendove uvelike utječu i sredstva iz fondova EU-a koji bi u slučaju krize imali i određeno anticiklički učinak na gospodarska kretanja. 

Koliko bi sljedeća kriza, koja očito nadolazi, mogla biti slična onoj od prije deset godina?

U globalnom gospodarstvu postoje znakovi koji upućuju na potrebu pojačanog opreza. Moramo, ipak, biti svjesni da ono što se dogodilo prije deset godina nije bila uobičajna recesija i kriza, nego se radilo o nečemu što se možda događa jedanput u 100 godina. Samim time u budućnosti očekujemo globalno usporavanje gospodarstva, ali ono ne bi trebalo biti tako snažno kao prije desetak godina. Može se očekivati da se, u situaciji da dođe do cikličkog usporavanja gospodarstva EU-a, i naše gospodarstvo mnogo brže oporavi nego što je to bio slučaj prije deset godina.

Prognoze nekih međunarodnih institucija glede hrvatskoga gospodarstva malo su optimističnije. Kako ih Vi komentirate?

Mislim da su ipak prognoze hrvatskih ekonomskih analitičara bile i do sada realnije i točnije negoli prognoze međunarodnih institucija. Iako trenutno ne vidim većih odstupanja u kratkoročnim projekcijama. 

Školstvo mora biti jedan od prioriteta

Kako komentirate pritiske na rast plaća? Očito je da će doći do povećanja u zdravstvu i školstvu. Većina je mišljenja da je to nužno.

Uz rast gospodarstva i činjenicu da imate suficit, mogu se povećati plaće. Možda je u svemu tome vidljiv izostanak dugoročne ekonomske politike. Pogotovo nemamo dugoročne strateške planove koji bi definirali razvoj pojedinih segmenata društva, pa čak ni onih najvažnijih poput školstva i zdravstva. Dugoročni planovi trebali bi definirati kretanje plaća u tim sektorima na način da se poveća kvaliteta usluga tih javnih funkcija, ali i da povećanje plaća u javnom sektoru bude dugoročno fiskalno održivo.

Školstvo mora biti jedan od naših prioriteta. Definitivno je nužno više uložiti u sustav obrazovanja. Naravno da onda treba naći prostora da se drugdje smanje troškovi države. Isto tako, problem može biti da u slučaju pogoršanja gospodarske situacije dolazi do pada proračunskih prihoda i rasta pritisaka na proračun, a samim tim i povećanja javnog duga. Znamo da Hrvatska ima najveće razinu javnog duga među usporedivim gospodarstvima te da smo na putu prema uvođenju eura i da prostor za značajnije povećanje javnog duga u slučaju recesije ne postoji.

Što to znači u negativnom raspletu situacije?

Vrlo lako je moguće očekivati da bi se u scenariju recesije i pada gospodarstva moglao dogoditi dio onoga što smo imali prije desetak godina, a to je mogućnost uvođenja dodatnoga poreznog opterećenja, primjerice, krizni porez, umjesto da se poreznim rasterećenjem potiče oporavak realnog sektora. U prijašnjoj krizi imali smo situaciju da se povećalo porezno opterećenje što je, nažalost, dodatno produbilo recesijske učinke.

Što treba činiti?

Trebalo bi već danas napraviti planove, odnosno automatske okidače da se, kada dođe do pada proračunskih prihoda, smanji javna potrošnja kako bi se smanjili pritisci na pogoršanje fisklanih neravnoteža. Unatoč značajnoj fiskalnoj prilagodbi posljednjih godina, i dalje se suočavamo s fiskalnim izazovima. Vidljivo je da naše zdravstvo i dalje generira gubitke, unatoč tome što su se povećali doprinosi za zdravstveno osiguranje, ali, naravno, sve je izraženiji manjak osoblja te pad kvalitete usluge.

Jozo Vrdoljak