Nove navike za bijeg sa Starog kontinenta

Manjak potpore za financiranje izvoza, tečaj kune, porezni sustav, nepostojanje izvozne strategije i nedovoljna konkurentnost hrvatskih proizvoda muče domaće izvoznike. One koji se odluče sreću potražiti u trećim zemljama dodatno koče administrativne i političke barijere, poput dvostrukog oporezivanja u Americi ili carinskih ograničenja u Kini. Zato najčešće svoju priliku traže u Europskoj uniji, i, naravno, u susjedstvu, među zemljama CEFTA-e, što je jeftinije i najjednostavnije zbog blizine i nepostojanja jezičnih i kulturoloških prepreka. U nadolazećem razdoblju izvoz na pojedina tradicionalna izvozna tržišta bit će teži zbog neizvjesnosti glede globalne trgovine i slabljenja ekonomskih aktivnosti u nekim od glavnih hrvatskih trgovinskih partnera. Kako predviđa Europska komisija, usporit će se rast izvoza u razdoblju do 2021., a s druge strane, u istom razdoblju očekuje se snažan rast uvoza, u skladu s domaćom potražnjom, pa će se dodatno pogoršati trgovinska bilanca. S obzirom na navedene okolnosti, neki domaći izvoznici morat će se fokusirati na traženje novih tržišnih niša.

Vjerni susjedima i starim partnerima

Robna razmjena Hrvatske s tržištem Europske unije u 2018. činila je gotovo 69 posto ukupnog izvoza, koji je u odnosu na 2017. porastao za oko devet posto te oko 78 posto ukupnog uvoza, koji je porastao za osam posto u odnosu na 2017. Hrvatskoj su tradicionalno glavni vanjskotrgovinski partneri iz EU Njemačka, Italija i Slovenija. Brojke pokazuju da je znatna robna razmjena ostvarena i s Austrijom, Mađarskom i Francuskom, a minimalna s Danskom, Irskom, Estonijom i Portugalom. Robna razmjena s trećim zemljama u 2018. godini činila je oko 31 posto ukupnog izvoza, koji je zabilježio pad za oko osam posto, i gotovo 22 posto ukupnog uvoza, koji je porastao za oko osam posto u usporedbi s 2017. Najveći vanjskotrgovinski partneri izvan EU s kojima je Hrvatska ostvarila robnu razmjenu u 2018. bili su Bosna i Hercegovina, Srbija te Kina. U 2018. oko devet posto ukupnoga hrvatskog izvoza ostvareno je u Bosni i Hercegovini, koji je na razini 2017., dok je uvoz porastao za oko šest posto. Izvoz u Srbiju u 2018. u usporedbi s 2017. pao je za 5,5 posto, na 4,7 milijardi kuna, a uvoz je povećan za 3,8 posto, na 4,3 milijarde kuna. Od drugih zemalja nečlanica EU značajniji izvoz još je ostvaren u SAD, Crnu Goru, Rusiju, Kinu, Sjevernu Makedoniju, Tursku i Kanadu. Nakon ulaska Hrvatske u EU, od 2014. do 2017. godine, rast izvoza prosječno je godišnje iznosio deset posto, a izvoza na EU tržište 14,5 posto. Iznesena statistika iz 2018. godine, ali i prvi podaci za 2019. govore da je vrijeme tako brzog rasta iza nas. Prema podacima DZS-a, lani je u zemlje članice EU izvezeno robe u vrijednosti 10,6 milijardi eura, odnosno 5,6 posto više nego u 2018. godini. Istodobno, u zemlje izvan Unije izvoz je skočio za šest posto, na 4,8 milijardi eura. 

Mala zemlja na tržištu velesila

Prilike za malu Hrvatsku i njene izvoznike svakako su velika tržišta, ponajprije Amerike, Kine i Rusije. Sadašnja vrijednost hrvatske trgovinske razmjene s tim zemljama, s obzirom na ogroman potencijal koje kao svjetske gospodarske sile imaju, samo je kap u moru. Podaci pokazuju da u ukupnoj robnoj razmjeni Hrvatske sa svijetom u 2018. godini SAD zauzima 17. mjesto (1,36 posto). Što se tiče izvoza u ukupnom iznosu izvoza Hrvatske, SAD zauzima deveto mjesto (2,35 posto), a u uvozu 24. mjesto (0,76 posto). Vrijednost trgovinske razmjene dviju zemalja u 2018. iznosila je 620 milijuna dolara, a pozitivna je stvar, iako su brojke male, to što 400 milijuna dolara otpada na hrvatski izvoz. Iz Hrvatske u Ameriku najviše se izvoze lijekovi, oružje (revolveri i pištolji) te proizvodi od aluminija. Da se stvari pomiču nabolje, pokazuju i posljednje statistike prema kojima je izvoz u Ameriku u prvoj polovini 2019. godine porastao za 25 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Pozitivan trend veseli, ali zbog dvostrukog oporezivanja i viznog režima ovo potentno i izazovno tržište još je uvijek nedostižno brojnim hrvatskim tvrtkama. Postojeće kumulativne porezne stope u SAD-u destimulirajuće su i koče intenziviranje gospodarske suradnje. Za zemlje koje nemaju potpisan sporazum sa SAD-om, sve tri stope poreza po odbitku iznose 30 posto, zbog čega su naše tvrtke nekonkurentne u odnosu na tvrtke iz zemalja koje su potpisale sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Posebno to u nezavidan položaj stavlja hrvatske IT tvrtke koje su u znatnijoj mjeri prisutne na američkom tržištu. Hrvatska je jedina članica EU i, uz Albaniju, jedina članica NATO-a koja sa SAD-om nema potpisan sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a kada će ga imati, teško je reći. U prilog poboljšanju gospodarske suradnje dviju zemalja ne ide ni uvođenje američkih carina na pojedine prehrambene proizvode iz Europske unije, koje obuhvaća i manji dio proizvoda iz Hrvatske, no to bi, procjene su Ministarstva gospodarstva, trebalo imati vrlo ograničen utjecaj na našu zemlju jer je riječ o proizvodima koji se ne izvoze u SAD u znatnim količinama. Kako Kina i njeno gospodarstvo te standard stanovništva snažno rastu, ovo tržište je prilika za rast izvoza hrvatskih tvrtki pojedinačno, ali i za rast izvoza na nacionalnoj razini. Na drugom po veličini svjetskom gospodarstvu, Hrvatska se za sada ne može pohvaliti velikim brojkama. Trgovinska razmjena između dvije zemlje u 2018. godini iznosila je 1,1 milijardu dolara, što je u odnosu na 2017. rast od 200 milijuna dolara. Kina je drugi po veličini vanjskotrgovinski partner EU, a Hrvatska je, nažalost, među članicama Unije koje najmanje izvoze u tu zemlju. Točnije, samo Cipar i Latvija prema Kini ostvaruju manju vrijednost robnog izvoza. Za sada se iz Hrvatske u Kinu najviše izvozi bukovo drvo (čini oko 25 posto ukupnog izvoza), vatrogasna vozila, preše za oblikovanje proizvoda od gume ili plastičnih masa, mramor i travertin. Za Hrvatsku je Kina značajna i zbog broja turista koji dolaze iz te zemlje, a kojih je iz godine u godinu sve više. Rusija je oduvijek bila izazov za hrvatske tvrtke, posebno farmaceutsku industriju i graditeljstvo. Do uvođenja sankcija robna razmjena između dvije zemlje kretala se oko 1,5 milijardi američkih dolara godišnje i Rusija je, prema tim pokazateljima, zauzimala visoko mjesto na ljestvici vanjskotrgovinskih partnera. Primjerice, u 2014. zauzimala je osmo mjesto u izvozu i šesto mjesto u uvozu. No, nakon uvođenja sankcija, robna se razmjena između dvije zemlje prepolovila i u 2017. bila je oko 600 milijuna dolara.

Nakon stabilizacije ruskoga gospodarstva, došlo je i do stabilizacije gospodarskih odnosa između Hrvatske i Rusije, pa je u 2018. ukupna robna razmjena iznosila 626 milijuna, što je 16 posto više nego godinu prije, a oporavak se nastavio i u 2019. Hrvatska u Rusiju najviše izvozi lijekove, kemijske proizvode, strojeve i opremu, električne transformatore i neke vrste brodova, a do uvođenja sankcija u strukturi hrvatskog izvoza pojavili su se i neki drugi proizvodi, naročito poljoprivredno-prehrambeni, što se najvećim dijelom odnosilo na izvoz mandarina i drugog voća i povrća. Rusija je značajno tržište za neke velike tvrtke poput Podravke, koja u tu zemlju izvozi više od 50 godina te za Plivu koja je izvozila i za vrijeme sankcija jer lijekovi nisu bili obuhvaćeni embargom.

Austrijanci i nizozemci najveći ulagači

Tko i koliko ulaže u Hrvatsku? Među prvih 20 zemalja iz kojih je najviše investirano u Hrvatsku dominiraju države EU; samo četiri nisu članice Unije. Od 1993. godine do drugoga kvartala 2019. godine u Hrvatsku je investirano oko 31 milijarde eura izravnih stranih ulaganja. Najveći investitori bili su Austrija (4,29 mlrd. eura), Nizozemska (4.16 mlrd. eura), Njemačka (3,29 mlrd. eura), Italija (3,26 mlrd. eura) i Luksemburg (2,82 mlrd. eura). Prema djelatnostima prednjače fi nancijske usluge (31 posto), proizvodnja (18 posto), nekretnine i građevina te prodaja (15 posto), ICT (sedam posto) i smještaj (tri posto). Hrvatska se još uvijek bori da priljeve izravnih stranih ulaganja povrati na razinu koju je imala prije velike gospodarske krize. No, i u to ‘zlatno doba’ za investicije, u odnosu na usporedive zemlje, bila je na začelju ljestvica koje mjere atraktivnost zemalja za ulaganja. Prema podacima UNCTAD-a, najveće priljeve izravnih inozemnih ulaganja u godinama prije krize imale su Češka, Poljska, Mađarska i Slovačka, a i nakon krize te su zemlje ostale poželjne. Rezultati istraživanja atraktivnosti tržišta za izravna strana ulaganja, koje je za 2018. godinu provela revizorsko-konzultantska kuća EY u 28 zemalja, pokazuju da su među prvih deset prema interesu za ulaganja: Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Španjolska, Belgija, Poljska, Turska, Nizozemska, Rusija i Irska. Iz našeg okruženja najbolje se plasirala Srbija na 12. , Rumunjska na 13., Mađarska na 15., BiH na 18. i Češka na 20. mjestu. Hrvatska se našla tek na 26. mjestu s ukupno 31 projektom, čime je zadržala isti položaj u odnosu na prošli 2017. godine. Od trećih zemalja, prema iznosima direktnih stranih ulaganja u Hrvatsku prednjače Švicarska, potom slijede Rusija, BiH i Turska. Rusija je od 1993. do sada u Hrvatsku uložila 446 milijuna eura, čime zauzima 15. mjesto po visini inozemnih ulaganja u RH. Izravna ulaganja Kine u Hrvatsku u razdoblju od 1993. do kraja prvog tromjesečja 2019. kumulativno iznose 125,7 milijuna eura te se Kina nalazi na 24. mjestu po izravnim ulaganjima u našu zemlju. No, ovi podaci nisu sasvim potpuni. Primjerice, kineske tvrtke Lenovo d.o.o. i Huawei d.o.o. otvorile su svoja predstavništva odnosno trgovačka društava u Hrvatskoj, ali s obzirom na to da su te tvrtke hrvatski subjekti (d.o.o. ili d.d.), nije moguće provjeriti odakle je uloženi kapital. Ali zato znamo da je kineska tvrtka Camel grupa uložila u Rimac Automobile 30 milijuna eura, točnije 27 milijuna eura u Rimac Automobile i tri milijuna eura u bicikle Greyp. Izravna ulaganja SAD-a u Hrvatsku za razdoblje od 1993. do kraja prvog tromjesečja 2019. godine iznose 116,1 milijun eura te se SAD nalazi na 26. mjestu po izravnim ulaganjima u Hrvatskoj. Iznos izravnih američkih ulaganja u našu zemlju, nažalost, nije sasvim objektivan jer se ulaganja registriraju prema zemljama iz kojih dolaze. Najbolji primjer za to bila je akvizicija Plive koju je obavila američka farmaceutska kompanija Barr. To ulaganje nije bilo registrirano kao ulaganje iz SAD-a, nego iz Nizozemske jer se preuzimanje obavljalo putem Barrove tvrtke u Nizozemskoj.

Kamo izvoze drugi i tko u njih ulaže?

Njemačka je za većinu članica Unije država u koju se najviše izvozi, ali i iz koje se najviše uvozi. Europska gospodarska sila glavno je izvozno odredište za Austriju, Italiju, Češku, Mađarsku, Slovačku, Poljsku i Sloveniju... Od drugih EU zemalja, vrhunska izvozna odredišta još su Francuska, Velika Britanija i Italija, a od nečlanica Unije to su SAD i Švicarska. Uz snažna gospodarstva, pojedine države, baš kao i Hrvatska, najviše izvoze u susjedne zemlje. Tako su Sloveniji najznačajnije zemlje za izvoz Italija i Austrija, Austriji Njemačka, Slovačkoj Češka, Portugalu Španjolska, Španjolskoj Francuska, a Malti Italija. Također, Njemačka je među zemljama iz kojih u druge članice Unije dolazi najviše direktnih stranih ulaganja. Prema UNCTAD-ovom izvješću za 2018. godinu, najviše izravnih stranih ulaganja iz Njemačke imale su Austrija, Mađarska, Slovačka, Poljska i Slovenija. Veliki ulagači još su Nizozemska, Francuska i Velika Britanija, a od nečlanica Unije SAD. Kad su u pitanju izravna strana ulaganja, i ovdje su često zemlje ‘darežljive’ prema svojima susjedima; tako, primjerice, Poljska prednjači u izravnim ulaganjima u Češkoj, Nizozemska u Belgiji, a investitori iz Hrvatske, odmah iza onih iz Rusije, prednjače u investicijama u BiH. A kamo izvoze i tko ulaže u velika gospodarstva? Najpopularnija izvozna odredišta Njemačke su SAD, Francuska, Kina, Velika Britanija i Nizozemska, a uvoze najviše iz Kine. Što se tiče direktnih stranih ulaganja, najviše je nizozemskih, a potom slijede luksemburška, američka i britanska. Francuskoj su top izvozne destinacije Njemačka, Belgija - Luksemburg, Italija, Španjolska, a najviše investicija dolazi joj iz Nizozemske, Velike Britanije i Švicarske. Talijani najviše izvoze u Njemačku, Francusku, SAD, Veliku Britaniju i Španjolsku, a najznačajnija ulaganja dolaze iz Nizozemske, Luksemburga i Švicarske. Britanci najviše izvoze u SAD, Njemačku, Nizozemsku, Francusku i Kinu, a najviše direktnih ulaganja im donose Amerikanci i Nizozemci.