Od nacionalnog je interesa jačati poljoprivrednu proizvodnju

21. svibnja 2020.

Foto: Shutterstock

Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj godinama pada te je trenutačno na oko 17 milijardi kuna u odnosu na 22 milijarde kolika je bila 2008. godine. S druge strane, uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda lani je rastao 12 posto u odnosu na 2018. što je rast veći od 350 milijuna eura.

Pandemija koronavirusa u mnogim segmentima pokazala se kao prilika za restart politike i modela proizvodnje hrane kakvu poznajemo te pozicioniranje poljoprivredno-prehrambene proizvodnje kao strateške grane, umjesto da o tome samo protokolarno pričamo, rečeno je na online-konferenciji Nova paradigma domaćega poljoprivrednog i prehrambenog sektora, koja je održana u sklopu Večernjakova projekta Hrvatska kakvu trebamo.

Problem je, a to se posebno vidi u krizi uzrokovanoj pandemijom, u tome što je hrvatsko gospodarstvo zbog svoje strukture vrlo ranjivo, a cijela situacija naglo je osvijestila važnost vlastite proizvodnje hrane, koja je u Hrvatskoj dramatično niska. Stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu Darko Znaor u uvodnom je dijelu konferencije kazao kako je poljoprivreda višeznačan sektor, multinacionalan te, uz proizvodnju hrane, utječe na okoliš i dostojanstvo i predstavlja srž razvitka ruralnih područja.

"Međutim, mnoge agrarne politike dosadašnjih vlada bile su usredotočene na proizvodnju, dok su sve druge multifunkcionalne dimenzije stavljene u drugi plan. Hrvatska ima vrlo izdašne potpore, što je dobro, no s druge strane, sve dosadašnje vlade favorizirale su politike koje idu u prilog tzv. velikim sustavima. A zanimljivo je da je većina tih politika išla i na jačanje poljoprivrede sjeverno od Karlovca. Tako je poljoprivreda u krškom dijelu dobivala možda manje potpora i manje pozornosti nego poljoprivreda u panonskom dijelu, a nije se mnogo odmaklo ni od problema i zagonetke poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, kaže Znaor.

Problem i državno poljoprivredno zemljište

"Kad je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji, samodostatni smo samo s pšenicom, jajima, mandarinama i morskom ribom, dok smo s mlijekom, mesom, voćem i povrćem ispod ili na razini od 50 posto, što je loše. Situacija je to u kojoj uistinu moramo poduzeti mjere za veću konkurentnost, konkurentnu proizvodnju koja će zadovoljiti domaće potrebe i turističku potrošnju, koja je svake godine sve veća te stabilan i primjeren dohodak našim poljoprivrednim proizvođačima, da ruralni prostor uistinu bude poželjno mjesto za život", rekao je predsjednik HGK Luka Burilović, koji dodaje kako je u Hrvatskoj problem i državno poljoprivredno zemljište, gdje se sa svakom promjenom vlasti radi novi zakon te da to još uvijek nije riješeno.

Luka Burilović Luka Burilović / Foto: HGK

"Da se 90-ih državna zemlja dala u 99-godišnju koncesiju kako bi koncesionari mogli dugoročno planirati svoju proizvodnju - ako se i njihovi potomci time budu bavili i na duži rok - ne bi se danas pitali raspolažu li njome oni koji se žele baviti poljoprivredom ili mešetari koji bi je jeftino kupili i preprodali", istaknuo je Burilović navodeći kako od ulaska u EU nemamo opcije zaštite naše proizvodnje pomoću carina.

Koncentracija potpora u velikim subjektima

U Hrvatskoj se na potpore poljoprivrednoj proizvodnji troši više od 3,5 milijardi kuna godišnje, a lani smo uvezli hrane za čak 3,4 milijarde eura, što je za 12 posto ili 350 milijuna eura više negoli prethodne godine, uz vanjskotrgovinski deficit od 1,23 milijarde eura.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković istaknula je kako je Hrvatska na trećem, a sada već možda i na višem mjestu po alokaciji koja odlazi na subjekte koji primaju više od 500.000 eura potpora godišnje.

"No, činjenica jest i da smo najveći po alokaciji koja odlazi na one koji primaju samo 500 eura, odnosno između 500 i 1250 eura. Koncentracija potpora je u velikim subjektima. Analiza 100 najvećih subjekata koji primaju najviše izravnih potpora pokazala je da ukupno imaju nešto više od 10 milijardi kuna prihoda prema financijskim izvješćima iz 2018., a dobili su ukupno 450 izravnih plaćanja te dodatno iz IAKS mjera ruralnog razvoja, što je isto potpora, oko 110 milijuna kuna", istaknula je Vučković navodeći kako neće reći da je sve loše, ali jest generalno, s obzirom na visinu i intenzitete potpora te da rade na tome da to promijene. 

Marija Vučković Marija Vučković / Foto: Vlada RH

Vlasnik i čelnik Uprave Osatina grupe Mirko Ervačić istaknuo je kako se ne slaže s time da veći dio poljoprivrednog zemljišta obrađuju velike tvrtke jer ne obrađuju ni 10 posto.

"A što se tiče izvoza, da biste izašli van, morate biti konkurentni. Stvar je jednostavna, ako je cijela hrvatska poljoprivreda ispod 30 posto konkurentnosti prosjeka EU-a, a 20 posto EU-15, onda se moramo jako zamisliti. Ako je naša konkurentnost četvrtina ili petina onoga što drugi u Europi rade, onda je normalno da će sve što se proizvodi u Europi doći na naše tržište", kaže Ervačić navodeći kako je za konkurentnost potreban i tehnološki iskorak koji nije jednostavan i ne mogu ga poduzimati ljudi koji u proizvodnji nisu bili i ne poznaju svjetske tehnologije.

Koronakriza poticaj za sređivanje problema

Izvršni direktor u Fortenova grupi Vlado Čondić Galiničić smatra kako je problem koronakrize poticaj za sređivanje problema u poljoprivredi koji se vuku još od Jugoslavije, od pitanja sređivanja vlasništva nadalje, s obzirom na to da se katastarske i gruntovne knjige ni danas ne poklapaju. U Hrvatskoj je 1,1 milijun hektara površina u ARKOD-u koje se obrađuju te još 400.000 hektara koji se mogu staviti u funkciju, kaže Čondić Galiničić, no činjenica je da od toga samo 90.000 hektara obrađuju tvrtke s više od 1000 hektara, kojih je 30-ak.

"Milijun je stvari koje Hrvatska treba riješiti. Tehnološki je zaostala za Europom, nismo se ozbiljno dotaknuli digitalizacije ni ulaganja u poljoprivredno zemljište koje je i sve manje potentno jer se stalno crpi, a malo se ulaže. Naravno da bi država mogla napraviti i revalorizaciju poljoprivredne proizvodnje pa u skladu s time potencirati što bi se gdje proizvodilo. Ne možemo očekivati rezultate preko noći“, zaključio je Čondić Galiničić.

Predsjednica Uprave HBOR-a Tamara Perko kaže kako je HBOR odobrio već više od 23 milijarde kuna, i to za 15.500 projekata, među kojima je i veliki broj malih subjekata. Svaki četvrti odobreni projekt povezan je s poljoprivredom, proizvođačima i prerađivačima, što znači da vrlo intenzivno surađuju s tim sektorom.

"Cilj nam je povećati konkurentnost poljoprivrednog sektora, stvoriti nova radna mjesta, bolje uvjete za postojeća. Danas, kad govorimo o ulaganjima u poljoprivredu, to su ulaganja privatnog sektora te programi u vezi s EU fondovima. Ako govorimo o poljoprivrednicima koji su ujedno i izvoznici, kamatne stope danas se kreću od 1,3 posto što je vrlo konkurentno, a ročnost kredita do 15 godina. Uz to, ako govorimo o trajnim nasadima, pet je godina počeka, za ostale tri godine, kako bi se poljoprivrednicima dalo dovoljno vremena da se zavrti proizvodnja. Kad govorimo pak o EU fondovima, tu se kamatne stope kreću od 1,75 posto", rekla je Perko. Napominje kako su oni koji su u koronakrizi primijetili potrebu za obrtnim sredstvima, jedan dio alokacije, koju su imali za financijske instrumente koji se odnose na investicije, preusmjerili na obrtna sredstva kako bi što efikasnije zadovoljili trenutne potrebe tržišta.

Direktor sektora poljoprivrede u Podravci Dalibor Kezele kaže kako bi im, prema njihovom izračunu, trebalo 2000 hektara navodnjavanih površina za uzgoj povrća koje bi se u njihovim sušarama preradilo za sastojake iz kojih se može raditi Vegeta.

"Suočeni smo s problemom samodostatnosti povrtlarskih kultura koje koristimo u našoj prerađivačkoj industriji, a isto tako i voća. Trenutno uočavamo i nedostatak radne snage i nedovoljan angažman poljoprivrednika u proizvodnji visokodohodovnih povrtlarskih kultura za prerađivačku industriju, a isto tako i voćarskih kultura. Mi smo kao kompanija pokrenuli inicijativu jače aktivacije hrvatskog sela u proizvodnji povrtnih kultura za potrebe industrijske prerade", rekao je Kezele navodeći kako je to još uvijek nedovoljno jer samo krastavaca na godišnjoj razini trebaju 2000 tona, a od više od 500 OPG-ova jedva skupe 350 tona.

 

 

P.hr/I.Grgić