Aktualno
Koji su najveći izazovi u poslovanju 2020.?
Rezultati Eurochambres Economic Surveya (EES) 2020, provedenog tijekom rujna ove godine, pokazuju pad optimizma poduzetnika na razini svih zemalja uključenih u istraživanje te stagnaciju poduzetničkog raspoloženja u Hrvatskoj. S obzirom na to da su zemlje uključene u istraživanje većinom članice EU s kojima Hrvatska dijeli zajedničko tržište, očekivano je da se dio rezultata podudara, pa se zadržavanje gotovo iste razine optimizma u Hrvatskoj može smatrati dobrim rezultatom. Sektor za financijske institucije i ekonomske analize HGK i ove je godine, u sklopu EES-a, koji već 27 godina provodi Eurochambres, proveo anketu među domaćim poduzetnicima o njihovim očekivanjima za narednu godinu. Poduzetnici su ocjenjivali očekuju li u narednoj godini veće, manje ili iste prihode na domaćem i inozemnom tržištu, zaposlenost i investicije te bolje, lošije ili iste opće uvjete u kojima posluju. Također, među osam ponuđenih odgovora trebali su procijeniti do tri najveća izazova za svoje poslovanje u predstojećoj godini. Što se tiče prihoda na domaćem tržištu, za iduću su godinu poduzetnici ipak blago pesimističniji negoli u prošlogodišnjem istraživanju, što se može tumačiti očekivanim trendovima u usporavanju rasta zaposlenosti, ali i umjerenoj sklonosti potrošnji koja i nadalje ograničava izraženiji rast kreditne aktivnosti. Kretanje optimizma u pitanju prihoda na inozemnom tržištu ipak bi se više moglo opisati kao stagnantno jer je tek u manjoj, gotovo istoj mjeri, povećan udio poduzetnika koji očekuju veće prihode i onih koji očekuju manje, odnosno rezultati su u konačnici bili vrlo blizu onima iz EES 2019, navodi se u analizi. U narednoj godini približno polovina anketiranih poduzetnika očekuje istu razinu zaposlenosti, a nešto iznad trećine povećanje broja zaposlenih. Pritom treba napomenuti da je nedostatak adekvatne radne snage postao snažan ograničavajući čimbenik izraženijeg rasta zaposlenosti koji se sve više rješava uvozom radne snage. Zahvaljujući korištenju EU fondova, posebno u sektoru graditeljstva, poduzetnici su optimistični kada su u pitanju investicije i očekivanja za narednu godinu. Taj je optimizam među poduzetnicima ipak umjereno rasprostranjen, pa je gotovo jednak udio onih poduzetnika koji očekuju rast investicija i onih koji očekuju da će razina investicija ostati ista. Na pitanje kako ocjenjuju opće uvjete poslovanja u 2020., anketirani su pokazali najveći rast optimizma u odnosu na prošlogodišnje istraživanje, pa i u odnosu na ono prethodno, odnosno nakon dvije godine saldo ekstremnih odgovora ponovno je blago pozitivan. Konkretnije, približno polovina poduzetnika očekuje da se ti uvjeti neće izmijeniti, 24 posto da će biti bolji, a 23 posto da će se pogoršati. Kada se promatra prosjek svih odgovora, dobiva se neznatno bolji rezultat negoli u prošlogodišnjem istraživanju. Stoga je teško govoriti o rastućem optimizmu, ali u uvjetima često spominjane potencijalne recesije na globalnoj razini može se reći da su očekivanja hrvatskih poduzetnika, kada se usporede s prošlogodišnjima, a i s drugim uključenim zemljama, ipak relativno optimistična, navodi se u analizi HGK. Troškovi radne snage - najveći izazov u 2020. Kad su u pitanju najveći izazovi, uz mogućnost odabira najviše tri ponuđena odgovora, najveći su broj odgovora prikupili troškovi radne snage. Rast troškova radne snage u najvećoj je mjeri povezan sa stanjem na tržištu rada, odnosno spomenuti nedostatak adekvatne radne snage stvara pritisak na rast neto plaća i naknada. Drugo mjesto zauzela je niska domaća potražnja, koja je prema istraživanju u prošloj godini zauzimala prvo mjesto, treće obrazovanje i radne vještine, a četvrto cijena sirovine i energenata. Francuzi, Slovaci i Nijemci najmanje optimistični U usporedbi s pojedinačnim rezultatima, Hrvatska, odnosno poduzetnički optimizam u Hrvatskoj, i dalje stoji relativno dobro u odnosu na druge zemlje uključene u istraživanje i smjestila se približno na polovici ljestvice. Većina zemalja uključenih u istraživanje članice su EU: Austrija, Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Litva, Latvija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska, a izvan EU bile su uključene Srbija, Crna Gora i Turska. Najveći optimizam u poslovnim očekivanjima za ovu godinu, kao i u prethodnom istraživanju, bilježi se u Portugalu i Poljskoj, po čemu je Portugal ostao najoptimističnija zemlja uključena u istraživanje, a najmanji u Francuskoj, Slovačkoj i Njemačkoj, po čemu je i Francuska zadržala svoje, ovoga puta negativno mjesto među uključenim zemljama. Kada je riječ o prihodima na domaćem i inozemnom tržištu, zaposlenosti i investicijama, saldo ekstremnih odgovora u Hrvatskoj veći je od prosjeka uključenih zemalja te Hrvatska zauzima mjesto u gornjoj polovici ljestvice, ali istodobno kod općih uvjeta poslovanja stoji znatno lošije te zauzima 19. mjesto. Točnije, saldo ekstremnih odgovora od 1,5 znatno je ispod prosjeka (17,6 posto), pa taj pokazatelj donekle kvari spomenutu relativno dobru poziciju Hrvatske. EES 2020 obuhvatio je 53.000 tvrtki iz 28 zemalja, pri čemu su uključene tri zemlje izvan granica EU: Crna Gora, Srbija i Turska. Svaka je zemlja napravila anketu i obradu na nacionalnoj razini, a ukupan je rezultat dobiven ponderiranjem nacionalnih rezultata veličinom BDP-a uključenih zemalja. Metodologija: Uzorak je izabran metodom kvotnog i slučajnog izbora u skladu s raspodjelom malih, srednjih i velikih poduzetnika u 14 industrijskih i pet uslužnih grana te doprinosom industrije i usluga u ukupnome hrvatskom gospodarstvu. Pri odabiru uzorka isključene su tvrtke s manje od deset zaposlenih te one iz javnog i zdravstvenog sektora. Dobiveni rezultati po djelatnostima i veličini ponderiraju se prema metodologiji Eurochambresa svojim udjelom u broju zaposlenih na nacionalnoj razini te se rezultat pojedinih pitanja objavljuje kroz saldo ekstremnih odgovora koji predstavlja razliku između pozitivnih i negativnih očekivanja.  
Tema
Q Software razvio vlastitu aplikaciju, prodavat će je diljem svijeta
U svijetu outsourcinga softverskog razvoja konkurencija je velika, sve se brzo mijenja i u tim vodama nije lako biti među najboljima. No, upravo to uspijeva zagrebačkom Q Softwaru, koji se ove godine s rastom od 3.894 posto našao na 20. mjestu Deloitteove ljestvice 500 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki EMEA regije i imao najbolju poziciju među pet tvrtki iz Hrvatske koje su ušle na tu ljestvicu. Izvrstan plasman zauzeli su i prošle godine na prestižnoj Deloitteovoj ljestvici 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe, pozicioniravši se na visoko treće mjesto. Snažan rast ove tvrtke odrazio se na rast prihoda, koji su 2017. iznosili 15,3 milijuna kuna, prošle godine 23,2, a ove godine očekuju 34 milijuna prihoda. Uz sjedište u Zagrebu, Q Software urede ima još u Zürichu, Oslu, Belfastu, New Yorku i Los Angelesu. Trenutno je oko 130 ljudi angažirano na projektima koje rade za strana tržišta, najviše za DACH tržište (Njemačka, Austrija, Švicarska) te skandinavsko, britansko i američko. Klijenti su im iz raznih industrija, farmaceutske tvrtke, fintech, autoindustrija… Coca Cola, Lufthansa, Volkswagen, Audi, Facebook, Vaillant, Nestlé, Walmart samo su neke od velikih svjetskih kompanija za koje su radili od aplikacija, web-stranica sve do online-trgovina. Otkako postoje, iz Hrvatske su imali samo dva klijenta, od kojih je jedan HGSS, za koji su osmislili aplikaciju koju koriste unesrećeni na području gdje nema signala, i to tako da se jednostavnim pritiskom na gumb podaci odašilju HGSS-u. Cilj – biti najbolji Izvršni direktor i suosnivač Q Softwara Filip Ljubić kaže da iza svega stoji mnogo rada i velika ambicija, a to ne prolazi neprimijećeno kod klijenata ove zagrebačke brzorastuće tvrtke. Inovativnost i organiziranost prepoznao je i Procom, norveška tvrtka s gotovo 100 godina dugom tradicijom. "Kad radimo s nekom tvrtkom, uvijek se želimo nametnuti kako bismo bili bolji od drugih. Baš su kod nas sad bili Norvežani, za njih razvijamo najveći chatbot na svijetu, a oni rade samo s vladama. Ozbiljna je to tvrtka, radili su i s drugima, ali mi smo ih baš oduševili. Od prvog dana otkako su došli, imali smo stav da ćemo biti vrhunski u tome što radimo. To nam je uvijek cilj. Rekli su da će ovamo dovesti djelatnike svoje tvrtke da vide kako radimo i kako smo organizirani", kaže Ljubić za Privredni.hr ističući da to nije prvi put da ih neka strana tvrtka poželi kopirati. Stručnost tima zagrebačkih developera osvojila je i Švicarce. Iz te bogate zemlje imaju 15-ak klijenata, od velikih kompanija, preko startupa, do sveučilišta. Ljubić navodi primjer Novartisa, jedne od najvećih farmaceutskih tvrtki na svijetu, kojoj žele biti najbolji provider. "Kad Novartis radi s nama, vide mnogo više entuzijazma, energije i predanosti no što su navikli. Veća je kvaliteta outputa jer se jednostavno više trudimo", dodaje Ljubić. U Velikoj Britaniji angažirani su na projektima The Timesa kojem razvijaju nove biznise; sekciju za putovanja i portal za osobne financije, koji će, između ostalog, korisnicima sugerirati da na osnovi svojih osobnih podataka i visine zarade odaberu najbolji oblik štednje ili ulaganja. Za tvrtku Smart, najbrže rastuću fintech kompaniju u londonskom Cityju, desetak developera Q Softwara razvija aplikaciju namijenjenu poslodavcima i zaposlenicima. S obzirom na to da je korisna i potpuno jednostavna za upotrebu, jako se dobro prodaje na Otoku, a počela se plasirati, napominje Ljubić, i na druga tržišta. 'Instagram' za tvrtke U Q Softwaru do sada su odradili mnogo zahtjevnih projekata za druge, a uskoro će lansirati svoj prvi proizvod od kojeg mnogo očekuju."Trenutno radimo jednu aplikaciju koja ima ogroman potencijal, bit će kao Instagram, ali samo za tvrtke - jer vidjeli smo da tvrtkama poput naših, imamo dvije - Q i Qx, nedostaje komunikacija. Mnogo se toga događa a da ljudi ne znaju, pa bismo željeli napraviti nešto poput nekadašnjeg Intarneta, ali da ne bude dosadno već zanimljivo, mnogo bolje, 'seksi', dinamično i jednostavno za upotrebu. Ta aplikacija zaživjet će sljedećih dana u Q-u, a onda, kad se to 'primi' kod nas i riješimo neke dječje bolesti, aktivno ćemo je prodavati diljem svijeta", kaže Ljubić i dodaje: "Aplikacija ima ogroman potencijal, polažemo velike nade u nju, u Q-u će se 'primiti' jako dobro jer znamo da nam to treba. Započeli smo ga raditi za nas, ali onda smo vidjeli da nedostaje svima. Stoga, to bi mogla biti jako velika, uspješna priča", kaže Ljubić. Atraktivnost projekata, po čemu je Q broj jedan u Hrvatskoj, privlači kvalitetne ljude u ovu tvrtku, mišljenja je Ljubić, ali svjestan je da danas, kada gotovo svi sektori muku muče s pronalaskom radne snage, to nije dovoljno. "Problem u svijetu svagdje je isti, nigdje nema dovoljno developera. Kod nas je nešto manje loše zato što je manje prilika nego, primjerice, u Londonu, Münchenu, Berlinu ili Zürichu, tako da mi do ljudi dolazimo nešto lakše, ali isto vrlo teško. Svaki dobar developer u Hrvatskoj ima iznimno mnogo prilika i gotovo svaki dan ga 'pingaju' na skype, na telefon, e-mail i nude mu različite prilike, što domaće, što strane tvrtke. Tako mi ozbiljno shvaćamo fun at work: imamo stol za ping-pong i biljar, stolni nogomet, pikado, besplatno voće, cornflakes i besplatnu jogu ujutro, tuševe i drugo...", nabraja Ljubić. Urediti način na koji posluju paušalci Komentirajući najavljene izmjene Općeg poreznog zakona, kojim bi se definirali i kriteriji nesamostalnog rada i po kojima IT stručnjaci više neće moći biti paušalci, Ljubić kaže da sličan oblik poslovanja postoji i u drugim državama. "Zakon nije dovoljno preciziran i država hoće uvesti nekog reda, što je po meni u redu, jer ono što nije precizno definirano nije dobro i pojavljuju se ljudi koji to mogu iskoristiti. Treba stati na loptu i to urediti tako da paušalci mogu surađivati s tvrtkama. Ne znam na koji će se to način urediti, ali vjerujem da će biti zdrav za sve", optimističan je vlasnik high-tech tvrtke. Kada je je u pitanju IT sektor, pojašnjava, nije stvar samo u uštedi već je riječ o načinu poslovanja koji omogućuje brzinu i fleksibilnost. Da ga nema i da se oslanjaju samo na zaposlenike, ističe, ne bi uspjeli sklopiti nijedan posao s nekom od svjetskih kompanija jer, ako nekome nešto "zagori", taj oblik poslovanja omogućuje da se brzo ekipiraju te hitno i kvalitetno naprave posao. Uz to, s obzirom na širok raspon industrija za koje rade, unutar jedne tvrtke vrlo je teško imati različite profile stručnjaka. "Mnogo je važnije da ljudi shvate da IT funkcionira svagdje u svijetu tako da mora biti brz i fleksibilan", zaključuje Filip Ljubić.  
Tema
Dobra digitalna transformacija ne prelama se preko leđa zaposlenika
Prema indeksu DESI, koji je ljetos objavila Europska komisija, a koji pokazuje stupanj gospodarske i društvene digitalizacije, Hrvatska zauzima 20. mjesto, što je u odnosu na prošlu godinu poboljšanje za dva mjesta, ali još uvijek jedno od lošijih u odnosu na 28 drugih članica Unije. To pokazuje i da brojne tvrtke u Hrvatskoj još uvijek nisu osvijestile nužnost transformacije poslovanja. O (ne)razumijevanju važnosti brzine promjena, uvođenju inovacija u poslovanje i procesu digitalne transformacije razgovarali smo s Filipom Miškovićem, savjetnikom u Apsolonu, jednoj od vodećih konzultantskih tvrtki u jugoistočnoj Europi. Na osnovi Vašeg iskustva, što mislite o tome jesu li hrvatske tvrtke svjesne važnosti brzine promjena i uvođenja inovacija u poslovanje? Koliko koriste mogućnosti digitalne transformacije? Na temelju dvanaestogodišnjeg iskustva Apsolona u pružanju podrške različitim klijentima kod poslovnog inoviranja, možemo reći da hrvatske tvrtke, nažalost, još uvijek nisu svjesne nužnosti brze prilagodbe tržišnim promjenama. Dapače, riječ digitalno u digitalna transformacija označava upravo tu brzinu promjene koja je u digitalnom dobu mnogo brža negoli ikada prije. Upravo smo zbog tog razloga proveli i istraživanje Hrvatski digitalni indeks (HDI) koje nam je dalo jasan uvid u stanje digitalizacije u RH. Naime, samo 15 posto hrvatskih tvrtki ima razvijenu strategiju digitalne transformacije. Istodobno, čak 94 posto ispitanika smatra da će izostanak digitalne transformacije utjecati na budući razvoj tvrtke. S takvim informacijama može se zaključiti da rukovodstva tvrtki dovoljno ne prepoznaju nužnosti prilagodbe poslovanja promjenama u okruženju niti prilike koje digitalno doba pruža za razvoj konkurentnosti. Naravno, iznimke potvrđuju pravilo, pa tako možemo vidjeti i niz svijetlih primjera. Što treba sadržavati plan digitalne transformacije, koje su ključne odluke u tom procesu? Sva iskustva savjetovanja o prilagodbama poslovanja u digitalnom dobu upućuju na to da je važno da tvrtke izgrade i ažuriraju strategije, a potom i poslovni plan koji u sebi sadrži komponente digitalne transformacije. Nužno je da plan bude precizan i konkretan, da sadrži jasne smjernice i jasna zaduženja za svaki od dijelova poslovnog sustava tvrtke. U prijevodu, digitalna strategija mora biti prožeta u svim strateškim dokumentima tvrtke i poslovnim planovima, a nikako ne bi smije biti samo još jedan zasebni dokument koji će tek neki rukovoditelji smatrati ključnim za razvoj poslovanja. Stoga, najbolja je praksa integrirati digitalnu transformaciju kao sastavni dio postojeće poslovne strategije, a ne ju odvajati od core businessa. Za uspješnu digitalnu transformaciju nužno je, također, da ima svog nositelja i da je ona njen ili njegov primarni posao. Zbog tog razloga sve više tvrtki u upravu dodaje direktora digitalne transformacije ili slične pozicije, za kojeg je poželjno da bude na najvišoj razini rukovodstva, tj. da odgovornost za implementaciju digitalne transformacije tvrtke snosi jedan od članova uprave društva. Filip Mišković Kako kao stručnjaci možete tvrtkama pomoći da putem digitalizacije uspostave inovativan poslovni model? Svoje usluge Apsolon je odnedavno dodatno osnažio upravo u tom smjeru. Naime, vrlo često se digitalna transformacija shvaća kao digitalizacija, tj. uvođenje digitalnih alata i pretvorba analognih procesa u digitalne, dovoljna za razvoj novih poslovnih modela. To je pogrešno shvaćanje jer je realnost prilagodbe poslovanja digitalnom dobu složenija. Za uspješnu digitalnu transformaciju potrebne su promjene na organizacijskoj razini, promjene poslovne kulture, razvoj dodatnih kompetencija, ali i poznavanje metodologija razvoja poslovnih modela. Upravo smo u Apsolonu uspostavili nekoliko različitih centara kompetencija koji pri pružanju usluga poslovnog savjetovanja djeluju zajedno - svaki u svojoj fazi. Metodologijom Design Thinking započinjemo proces inovacija, Startup Lab razvija digitalne proizvode, a Digitalno savjetovanje bavi se organizacijskim, procesnim i drugim funkcionalnim dijelovima digitalne transformacije te, u skladu sa specifičnostima tvrtke, okruženja i industrije, pomažemo konkretnom prilagodbom ili identifikacijom i implementacijom inovativnoga poslovnog modela. Na taj način zatvaramo puni krug postupka digitalne transformacije poslovanja. Tko je osoba u tvrtki koja treba voditi proces digitalne transformacije? Kako je već rečeno, proces digitalne transformacije mora imati svoga posvećenog voditelja ili voditeljicu na razini uprave tvrtke. Digitalna transformacija treba biti ključna odgovornost člana uprave, koji putem menadžmenta može nominirati odgovorne osobe za svaki ključni dio poslovanja tvrtke. Uz to, kako bi digitalna transformacije bila uspješnija, mi u Apsolonu predlažemo uspostavu posebnog odjela za provedbu digitalne transformacije čiji će krajnji cilj biti vlastita integracija u ostatak organizacije. Digitalna transformacija nije trošak, već investicija Može li transformacija biti uspješna bez transformacije jezgre tvrtke? Mora li nužno uvijek postojati "žrtva" tog procesa? “Žrtva” nije potrebana za uspješnu digitalnu transformaciju, ali je „promjena mentalnog sklopa“ korporativne kulture za nju nužna. Iako postoji kod nekih menadžera mišljenje da transformacija uvijek dovodi do kanibalizacije postojećih proizvoda i usluga, to nikako ne mora biti tako. Digitalna transformacija nudi tvrtki i zaposlenicima dugoročnu perspektivu održivog poslovanja i nužna je za postizanje i održavanje konkurentnosti tvrtke. Dobro organizirana i implementirana transformacija poslovanja ne prelama se preko leđa zaposlenika, već im osigurava mogućnosti boljeg fokusa na prioritete u poslovanju, spremnost na promjene u okruženju (agilnost) te bolju mogućnost dugoročnog razvoja karijere, znanja i vještina. Digitalna transformacija nije jednokratni projekt, već je temeljita promjena u organizaciji i načinu tradicionalnog poslovanja uporabom digitalnih tehnologija i primjenom novih poslovnih modela radi poboljšanja performansi organizacije i brže prilagodbe u okruženju koje se stalno i brzo mijenja. Stoga je vrlo vjerojatno potrebna prilagodba poslovnog sustava tvrtke jer će se iz nje transformacija širiti na ostatak organizacije. Kao i kod svih strateških promjena, nužna je osobna uključenost i odgovornost najutjecajnijih dionika organizacije te predanost top-menadžmenta digitalnoj transformaciji.  Kad je riječ o financijama, što je bitno kod ulaganja u proces digitalne transformacije? Kod strateškog planiranja digitalne transformacije tvrtke važno je znati da ona u većini slučajeva ne donosi brze i kratkoročne rezultate te da je potrebno u transformaciji prepoznati dugoročne interese za tvrtku. Zbog kratkoročnih očekivanja dioničara ili uprave često se očekuje brzi povrat investicije. U implementaciji digitalne transformacije poslovanja ključne su dvije stvari. Prvo, odmah u početku pokušati predvidjeti što više troškova. Naravno, nemoguće je točno u lipu predvidjeti troškove povezane s promjenom poslovne kulture ili organizacijskog ustroja, no dobrim planiranjem izbjeći će se nepotreban otpor kasnije u projektu. Drugo, nužno je postaviti mjerljive pokazatelje uspješnosti na samom početku provedbe. Jedino je tako kasnije moguće valorizirati rezultate digitalne transformacije. Važno je imati na umu i kako ulaganje u digitalnu transformaciju nije trošak, već investicija s konkretnim povratom u budućnosti.  
Tema
Kriptovalute - rješenje problema ili problem sam
Financijski sektor se, kao i ostali sektori, suočava s digitalnom transformacijom. Nove tehnološke inovacije, globalna ekspanzija komunikacijske povezanosti, razvoj znanosti, transformacija industrije uz umjetnu inteligenciju, robotizacija, big data te biotehnologije dat će zamah stvaranju novih poslovnih modela. U financijskom smislu tehnološki trendovi poput blockchaina, usluge clouda, otvorenog bankarstva i strojnog učenja, ne samo da automatiziraju neke procese usluga, trgovanja i drugih usluga već mijenjaju način na koji se klijentima pristupa. Digitalni novac i konvencionalne valute imaju svoje prednosti i nedostatke. Uz anonimnost kao jednu od prednosti kriptovaluta, često se ističe nizak rizik inflacije, jednostavnije, sigurnije i jeftinije obavljanje transakcija te lagana prenosivost. Ove su prednosti kriptovaluta ujedno i najveći nedostaci konvencionalnih valuta. S druge strane, osnovna prednost konvencionalnih valuta jest to što iza njih stoje države, odnosno središnje banke te postoji određena sigurnost koja se očituje u zakonski propisnom načinu izdavanja i zaštitnim mehanizmima u slučajevima krivotvorenja, pranja novca i drugih nelegalnih postupanja kad je konvencionalni novac u pitanju. Milan Horvat Iskusni poduzetnik i direktor varaždinske tvrtke Fima plus Milan Horvat, koji ima bogato iskustvo u financijskoj industriji i investicijskom bankarstvu, ne boji se uporabe kriptovaluta. "Kad je riječ o kriptovalutama, tu sam apsolutno 'za' - kriptovalute su dio procesa transformacije financijske industrije i sustava plaćanja. Jer, ako kroz povijest pogledamo sustav, nekad je novac bio kovan, nakon toga je dematerijaliziran, a danas je digitaliziran. Znači, to je samo normalan proces financijske industrije, industrije plaćanja i svega onog što je s time povezano“, rekao je Horvat, koji bez problema i kavu u svome lokalnom kafiću plaća kriptovalutama. Za plaćanje kripovalutama, poput bitcoina, potrebno je imati razvijenu infrastrukturu. A razvojem potrebnih alata bavi se hrvatska tvrtka Electrocoin koja je, jednostavno rečeno, hrvatska mjenjačnica bitcoina. Njen osnivač i direktor Nikola Škorić smatra kako u Hrvatskoj postoji veliko zanimanje za plaćanje kriptovalutama. "Mislim da ljude u Hrvatskoj to poprilično zanima. Unatoč tome što je infrastruktura dosta slaba i što je to trenutno još uvijek komplicirano sredstvo plaćanja, oni svejedno koriste kriptovalute. S druge strane, postoji veliki interes za ono što mi radimo, a to je pojednostavnjenje uporabe kriptovaluta među trgovcima, ugostiteljima, ali i svima onima koji bi ih koristili za plaćanje“, rekao je Škorić. Usluga koju nudi njegova tvrtka zove se PayCek, a riječ je o prvome hrvatskom procesoru za plaćanje bitcoinom, ethereumom i drugim oblicima kriptovaluta. Nikola Škorić O stalnom postojanju novca kao fizičkog entiteta oštro se raspravlja posljednjih nekoliko godina, a stručnjaci govore i za i protiv njegova mogućeg izumiranja. Jedino s čime se svi mogu složiti jest porast opcija za digitalnu valutu. Blockchain je spreman poremetiti trenutno stanje globalnoga bankarskog sustava. „Trenutno je problem blockchain-tehnologija visoka volatilnost. Znači, njihov tečaj strašno fluktuira i više se koriste kao sredstvo investicijskih špekulacija nego kao sredstvo plaćanja. Može se očekivati da će se u budućnosti i to stabilizirati i da će se pojaviti tehnologija koja će biti stabilna i u financijskom smislu. Otvorit će se sektor koji već i danas postoji, a to je fintech, koji će postupno preuzimati plaćanja u blockchain-tehnologijama“, smatra Neven Vrček s Fakulteta organizacije i informatike. Neven Vrček Fintech, jednostavno rečeno, veže sve one tvrtke koje uz pomoć suvremene tehnologije nude inovativnu konkurenciju bankarskim uslugama. Uglavnom je riječ o aplikacijama gdje se uplaćuje ili prima novac, često bez čekanja. Transfer se može provoditi 24 sata dnevno, neovisno o tome je li blagdan ili je banci počelo radno vrijeme, a da se, k tome, ne ostavljaju podaci. No, s aplikacijama se pojavljuju neki novi, digitalni problemi. Kad je pak riječ o problemima u vezi s kriptovalutama, Stjepan Groš s Fakulteta elektrotehnike i računarstva ističe kako u tom segmentu još uvijek glavnu riječ vode startupi koji se bave samo tehnološkim odnosno tehničkim problemima, dok je cijeli sustav daleko složeniji. „To je tek djelić cijelog problema i sustava u kojem su najveći problemi stvarni ljudi. Ali sve pada na sustavu i na ljudima. Mislim da će još neko vrijeme trajati ovo kvazistanje, pojavljivat će se neke nove kriptovalute, ali za sada ne vidim da će dominirati", kaže Groš te ističe kako kriptovalute na tržištu postoje već deset godina, ali se nigdje ozbiljno ne koriste.   „Bitcoin je jedini koji kako-tako uspijeva, ali je pitanje što je točan uzrok tome uspjehu. Mislim da je to s jedne strane špekulacija, a s druge strane kibernetički kriminal, koji je jako dobro profitirao jer na taj način kriminalci uspijevaju izvlačiti novac, a da ne budu otkriveni“, kaže Groš. Stjepan Groš Jedan od teško rješivih problema koji sa sobom nose kriptovalute jest pitanje povjerenja, stoga se posljednjih godina radi na stabilnim kriptovalutama, gdje se pojavljuju izdavatelji poput malih valutnih odbora koji bi trebali jamčiti konvertibilnost kriptovalute, i to najčešće u nekoj tradicionalnoj valuti poput američkog dolara. Mnogi se slažu da će idućih desetak godina biti od ključne važnosti i za ovaj financijski aspekt digitalne transformacije.
Tema
Pet je izazova za tehnološku promjenu poslovanja
Tehnologija mijenja poslovno okruženje omogućavajući malim i srednjim poduzetnicima da ubrzaju procese, povećaju produktivnost i preteknu svoju konkurenciju. Prema istraživanju koje su proveli SMB Group i savjetodavna kompanija Vistage, u kojem je više od 200 direktora malih i srednjih poduzeća govorilo o digitalnoj transformaciji, čak 90 posto njih reklo je kako digitalizacija bitno mijenja način njihova poslovanja, kaže za Inc. magazin Joe Galvin, glavni istraživač u Vistageu. "Mijenja se industrija, razvijaju poslovne prakse, transformira radno mjesto i poslovna kultura, a sve utječe na preživljavanje tvrtke i njen rast. No, istodobno to istraživanje pokazuje kako samo 51 posto tvrtki ima svoju digitalnu poslovnu strategiju. Još je teži izazov tehnološka integracija za koju izvršni direktori nisu spremni, a samo 37 posto tvrtki ima IT tim koji bi se trebao isključivo time baviti", kaže Galvin.   Prema ovom istraživanju iskristaliziralo se pet tehnoloških istina koje su zajedničke svima. Naviknite se na brzinu Tehnološki napredak neće se usporiti; štoviše, bit će sve brži. Blockchain, umjetna inteligencija i 5G mreže već su ovdje i pripremaju novi veliki val promjena. Pritisak da se ostane u toj brzini i prihvaćaju nove stvari postaje svakodnevna stvarnost. Jasna strategija pomoći će vam da se usmjere vaše investicije. To će koštati Nije dobra ideja kratkotrajno ulagati u infrastrukturu, aplikacije i IT stručnjake koji su vam ključni za poslovanje. Tehnologija nije jeftina i koštat će više negoli očekujete. Prihvatite činjenicu da kvaliteta dolazi s cijenom, a alternative izazivaju kaos. Shvatite da je transformacija teška IT projekti uvijek dugo traju, koštaju više i teže ih je dovršiti nego što ste u početku mislili. Kombinacija okretanja prema digitalnom razmišljanju i transformacije procesa dovest će do ruba vas, vaš tim i zaposlenike više nego što ste mislili. Ojačajte svoju cyber sigurnost Korištenje podataka o vašim kupcima, zaposlenicima, operacijama i financijama nosi znatan rizik od internetskoga kriminala. Cyber kriminalci svakodnevno rade na tome da iskoriste slabosti vaše digitalne sigurnosti i nikada neće odustati. Ako imate svoj digitalni protokol, vaš je posao brinuti se o podacima koje trebate i čuvati ih, jednako kao što čuvate svoj novac i investicije. Ne zaboravite ljude Tehnologija može učiniti nevjerojatne stvari. No, ona je učinkovita samo kada osnažuje lidere, menadžere i radnike da donose bolje odluke te kad osigurava informacije koje povećavaju produktivnost. Fokus je na tome da kupci koriste tehnologije kako bi kontaktirali s vama te da vaši ljudi rabe tehnologije da priđu kupcima - to vodi u budućnost kompanije koje su okrenute digitalnome. I ne zaboravite da digitalna transformacija nije IT projekt - to je liderska inicijativa. Uspjet ćete samo ako stvorite i promjene u ponašanju kako biste je prihvatili i u potpunosti kapitalizirali okretanje prema digitalizaciji.
Tema
Bez dizanja produktivnosti nema većih plaća
Ciklusi gospodarstva traju 10 do 12 godina te nakon dugog niza pozitivnih trendova na globalnoj razini, ove godine možemo očekivati nešto nepovoljnije razdoblje, naglašava Zdeslav Šantić, voditelj analitike i istraživanja u međunarodnoj konzultantskoj kući Global Success Advisors. Šantić u razgovoru za Privredni.hr procjenjuje nadolazeće razdoblje i međunarodno okruženje, komentira stanje u njemačkoj industriji, ranjive točke i poziciju hrvatskoga gospodarstva te iznosi srednjoročne i dugoročne prognoze. Također, uspoređuje proteklu krizu s nadolazećom te sugerira mjere za njeno prevladavanje. Kakve su procjene za nadolazeće razdoblje? Možemo reći da će međunarodno okruženje biti manje poticajno za rast hrvatskoga gospodarstva i privrede u regiji nego što je to bilo prethodnih godina. Moramo ipak biti svjesni da ciklusi u gospodarstvu traju 10 do 12 godina te da nakon dugog niza pozitivnih trendova u svjetskom gospodarstvu, ove godine možemo očekivati nešto nepovoljnije razdoblje. U budućnosti možemo očekivati određeno usporavanje globalnoga gospodarstva, koje će, međutim, biti ciklične prirode i ne onako snažno kao prije desetak godina. Činjenica je da će doći do usporavanja cikličkoga karaktera, ali i da se globalno gospodarstvo danas suočava s dodatnim specifičnim rizicima, koji su uglavnom političke prirode te time teško predvidljivi ekonomskim modelima. Među njima, trgovinski rat SAD-a i Kine predstavlja najznačajniji rizik za svjetsko gospodarstvo, dok su za gospodarstvo EU-a tu i specifični rizici poput Brexita. Koliko pri tome mislite na usporavanje, odnosno određenu krizu njemačke industrije? Njemačka je industrija možda prvi indikator toga kako europsko gospodarstvo reagira na pogoršane globalne izglede. Ne smijemo zaboraviti da je Njemačka izrazito orijentirana na tržišta izvan Europske unije. Samim time rizici za svjetsko gospodarstvo, koji se prije svega vide u trgovinskom ratu između SAD-a i Kine, najprije su se odrazili na njemačko gospodarstvo, a pogotovo na njen industrijski sektor. Međutim, s vremenom se odražava i na ostatak EU-a, a pogotovo zemlje srednje i istočne Europe čija su tržišta snažno integrirana i povezana s njemačkim gospodarstvom, odnosno značajno sudjeluju u njihovu lancu dobavljača. Koliko je ozbiljna kriza u autoindustriji? Uz ove trgovinske izazove, znamo da SAD najavljuje da će uvesti određene carine na uvoz automobila iz EU-a. Međutim, tu su i suštinske promjene unutar autoindustrije, koje su prije svega povezane sa zadovoljavanjem strožih ekoloških normi. Naravno da se to definitivno odražava na potrebu da se cjelokupna autoindustrija restrukturira. Slabije narudžbe u autoindustriji nisu specifične samo za Hrvatsku, nego vidimo da se, primjerice, i Slovačka prvi put suočava sa smanjenjem proizvodnje, ali i potrebom da tamošnji radnici pristanu na smanjenje primanja kako bi se očuvala radna mjesta. A hrvatsko gospodarstvo? Činjenica jest da je hrvatsko gospodarstvo u pozitivnom trendu. Međutim, mi i dalje ostvarujemo ispodprosječan rast. Hrvatsko gospodarstvo oporavljalo se duže od konkurenata u regiji, ali je i nakon početka oporavka stopa rasta kod nas bila dosta niža. U  dužem vremenskom razdoblju nama je svakako ograničavajući čimbenik nedostatak radne snage. Ne bih rekao da je riječ samo o broju dostupnih radnika nego i o strukturi. Mi, naime, dosta zaostajemo u implementaciji reforme obrazovanja. O tome se dosta govori posljednjih godina, ali to u stvarnosti ide prilično sporo. U situaciji kada već imate ograničen broj radnika, morate raditi na kvaliteti radne snage. Jedino na taj način možete restrukturirati svoje gospodarstvo prema proizvodnji proizvoda i dobara veće dodane vrijednosti. U kontekstu aktualnih događanja, možemo reći da je to jedini način da se povećaju ukupne plaće. Znači, teško je očekivati da se dekretom može propisati kako će prosječna plaća u Hrvatskoj biti 1.000 ili 1.500 eura. Nažalost, nije moguće doseći razine prosjeka EU-a kad je riječ o plaći a da se ne poveća produktivnost. To je još jedan razlog zašto država mora ulagati u sustav obrazovanja te stvarati povoljniju poslovnu klimu. Zdeslav Šantić Usporavanje rasta BDP-a Kakve su dugoročne i srednjoročne prognoze? Kada se malo dugoročnije gleda, ne smije se smetnuti s uma činjenica da se Hrvatska nalazi na začelju zemalja EU-a po stupnju gospodarskog razvoja, stope zaposlenosti... Zato je definitivno nužno ubrzati reforme kako bi se stvorili preduvjeti za znatniji rast BDP-a. Kad je riječ o srednjoročnoj prognozi, otežavajuće su okolnosti pogoršanje međunarodnog okruženja, sporiji rast i volatilnost u turističkom sektoru te nedostatak radne snage. Kakve su Vaše prognoze o rastu hrvatskog BDP-a? Ove godine očekujemo da će rast hrvatskog BDP-a biti 2,8 posto. Imali smo dinamičan početak godine, ali je BDP očekivano usporio u drugom tromjesječju, tako da na razini cijele godine očekujemo da će se taj rast zadržati ispod tri posto. Iduće godine moramo biti svjesni da će taj rast još oslabjeti, odnosno usporiti na oko 2,5 posto. Najveći poticaj rastu pridonijet će rast fiskalnih poticaja, odnosno činjenice da će u izbornoj godini izostati neke mjere koje bi se mogle negativno kratkoročno odraziti na rast. Na primjer, vidimo da raste pritisak na rast plaća u javnom sektoru. Naravno, očekuje se da će država implementirati određena porezna rasterećenja. Najavljeno je smanjenje stope PDV-a, ali isto tako i rasterećenje oporezivanja dohotka za mlade ljude. Možete li to prognozirati brojkama? Dakle, ponovimo konkretnije prognoze, u 2019. godini BDP bi trebao porasti za 2,8 posto, u 2020. blago usporiti na 2,5 posto, dok je u 2021. izgledno daljnje usporavanje dinamike rasta. Koliko se možemo oslanjati na dodatni rast potrošnje? Kada gledamo hrvatsko gospodarstvo, potrošnja je definitivno najvažniji čimbenik gospodarskog rasta. Nažalost, istopilo se ono što smo imali u prvim godinama oporavka. Tu mislim na činjenicu da je izvoz pozitivno pridonosio gospodarskom rastu. Situacija se promijenila, tako da danas moramo biti svjesni da mnogo toga ovisi o osobnoj potrošnji. Iduće godine ta će potrošnja i dalje rasti. Razloge sam već spomenuo, a to je porezno rasterećenje, smanjenje PDV-a, rast plaća... U godini nakon izbora moramo biti svjesni da u hrvatskom gospodarstvu dolazi do usporavanja gospodarske aktivnosti, tako da se 2021. godine, uslijed nepovoljnijega međunarodnog okruženja, ali i činjenice da će trebati određeno vrijeme kako bi se posložio državni aparat, definitivno može očekivati dodatno usporavanje našeg rasta. Možda čak i ispod dva posto.    Koliko je hrvatsko gospodarstvo ranjivo? U hrvatskom gospodarstvu, čiji je oporavak nakon krize započeo kasnije i slabijom dinamikom, pozitivni su trendovi započeli od sredine 2014. godine. Niz je stvari koje su rezultirale činjenicom da je hrvatsko gospodarstvo danas manje ranjivo. S  jedne strane, mnogo su manje vanjske neravnoteže poput inozemnog duga, deficita platne bilance, a s druge smo strane više izvozno orijentirani. Naime, udio izvoza roba i usluga u BDP-u prošle je godine iznosio više od 50 posto, dok je 2008. godine iznosio ispod 40 posto. Danas na ukupne gospodarske trendove uvelike utječu i sredstva iz fondova EU-a koji bi u slučaju krize imali i određeno anticiklički učinak na gospodarska kretanja.  Koliko bi sljedeća kriza, koja očito nadolazi, mogla biti slična onoj od prije deset godina? U globalnom gospodarstvu postoje znakovi koji upućuju na potrebu pojačanog opreza. Moramo, ipak, biti svjesni da ono što se dogodilo prije deset godina nije bila uobičajna recesija i kriza, nego se radilo o nečemu što se možda događa jedanput u 100 godina. Samim time u budućnosti očekujemo globalno usporavanje gospodarstva, ali ono ne bi trebalo biti tako snažno kao prije desetak godina. Može se očekivati da se, u situaciji da dođe do cikličkog usporavanja gospodarstva EU-a, i naše gospodarstvo mnogo brže oporavi nego što je to bio slučaj prije deset godina. Prognoze nekih međunarodnih institucija glede hrvatskoga gospodarstva malo su optimističnije. Kako ih Vi komentirate? Mislim da su ipak prognoze hrvatskih ekonomskih analitičara bile i do sada realnije i točnije negoli prognoze međunarodnih institucija. Iako trenutno ne vidim većih odstupanja u kratkoročnim projekcijama.  Školstvo mora biti jedan od prioriteta Kako komentirate pritiske na rast plaća? Očito je da će doći do povećanja u zdravstvu i školstvu. Većina je mišljenja da je to nužno. Uz rast gospodarstva i činjenicu da imate suficit, mogu se povećati plaće. Možda je u svemu tome vidljiv izostanak dugoročne ekonomske politike. Pogotovo nemamo dugoročne strateške planove koji bi definirali razvoj pojedinih segmenata društva, pa čak ni onih najvažnijih poput školstva i zdravstva. Dugoročni planovi trebali bi definirati kretanje plaća u tim sektorima na način da se poveća kvaliteta usluga tih javnih funkcija, ali i da povećanje plaća u javnom sektoru bude dugoročno fiskalno održivo. Školstvo mora biti jedan od naših prioriteta. Definitivno je nužno više uložiti u sustav obrazovanja. Naravno da onda treba naći prostora da se drugdje smanje troškovi države. Isto tako, problem može biti da u slučaju pogoršanja gospodarske situacije dolazi do pada proračunskih prihoda i rasta pritisaka na proračun, a samim tim i povećanja javnog duga. Znamo da Hrvatska ima najveće razinu javnog duga među usporedivim gospodarstvima te da smo na putu prema uvođenju eura i da prostor za značajnije povećanje javnog duga u slučaju recesije ne postoji. Što to znači u negativnom raspletu situacije? Vrlo lako je moguće očekivati da bi se u scenariju recesije i pada gospodarstva moglao dogoditi dio onoga što smo imali prije desetak godina, a to je mogućnost uvođenja dodatnoga poreznog opterećenja, primjerice, krizni porez, umjesto da se poreznim rasterećenjem potiče oporavak realnog sektora. U prijašnjoj krizi imali smo situaciju da se povećalo porezno opterećenje što je, nažalost, dodatno produbilo recesijske učinke. Što treba činiti? Trebalo bi već danas napraviti planove, odnosno automatske okidače da se, kada dođe do pada proračunskih prihoda, smanji javna potrošnja kako bi se smanjili pritisci na pogoršanje fisklanih neravnoteža. Unatoč značajnoj fiskalnoj prilagodbi posljednjih godina, i dalje se suočavamo s fiskalnim izazovima. Vidljivo je da naše zdravstvo i dalje generira gubitke, unatoč tome što su se povećali doprinosi za zdravstveno osiguranje, ali, naravno, sve je izraženiji manjak osoblja te pad kvalitete usluge.