Tema
Otežana je nabava, ali opskrba ljekarni i bolnica nije ugrožena
Trenutačno sve svoje napore ulažemo u osiguranje dostatnih količina lijekova, zaštitne opreme, dezinficijensa i ostalih medicinskih proizvoda te u opstojnost opskrbe zdravstvenih ustanova, kaže u razgovoru za Privredni.hr Diana Percač, članica Uprave Medical Intertradea i odnedavno predsjednica HUP-ove Koordinacije veledrogerija. Poručuje da nema potrebe za gomilanjem zaliha zaštitne opreme.  Jesu li ljekarne dobro opskrbljene i imaju li veledrogerije problema s opskrbom? Ljekarne su zaista dobro opskrbljene i veledrogerije im redovito isporučuju lijekove i medicinske proizvode. Nakon dogovora o nesmetanom prometu roba na području Europske unije, veledrogerije nemaju problema u opskrbi, osim u opskrbi zaštitne opreme zbog višestruko veće potražnje na globalnoj razini. Kada se očekuje bolja opskrbljenost ljekarni maskama, alkoholom, rukavicama, dezificijensima...? Ponajprije trebamo biti solidarni, pa će ih biti dovoljno za sve jer nove količine neprestano pristižu i odmah se dostavljaju u bolnice, ljekarne, ordinacije. Nema potrebe za stvaranjem zaliha. Svi postojeći proizvodni kapaciteti maksimalno su angažirani, a svjedoci smo i brojnih kompanija koje su prestale proizvoditi svoj uobičajeni asortiman i iskoristile svoju tehnologiju i znanje kako bi proizvodile ono što nam je u uvjetima pandemije koronavirusa najpotrebnije. Koje probleme veledrogerije imaju zbog situacije s pandemijom koronavirusa? Trenutačno sve svoje napore ulažemo u osiguranje dostatnih količina lijekova, zaštitne opreme, dezinficijensa i ostalih medicinskih proizvoda te u opstojnost opskrbe zdravstvenih ustanova. S obzirom na novu organizaciju rada skladišta u jednoj smjeni, u skladu s epidemiološkim smjernicama, osiguranje opskrbe s prepolovljenim kapacitetima zaista je iziskivalo ogroman fizički napor i angažman većeg broja zaposlenih na poslovima logistike. Naši zaposlenici svjesni su važnosti uloge veledrogerija u lancu zdravstvene zaštite, tako da opstojnost opskrbe nije ugrožena. Diana Percač/Foto: HUP Kako osigurati kontinuitet poslovanja u slučaju oboljenja djelatnika od COVID-a 19? Našim članicama treba se osigurati neprekinutost poslovanja, čak i u slučaju oboljenja djelatnika od COVID-a 19, na jednak način kao što se to osigurava bolnicama, tako da nadležne službe poduzmu odgovarajuće epidemiološke mjere. Na taj problem već smo uputili Nacionalni stožer dopisom HUP-a i tražili smjernice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Radi funkcioniranja bolnica, ljekarni, ordinacija i specijaliziranih trgovina te s ciljem opstojnosti cijelog lanca opskrbe lijekovima i medicinskim proizvodima, veledrogerijama je nužno osigurati svakodnevni odlazak i dolazak potrebne radne snage i u uvjetima karantene. Stoga je Nacionalni stožer civilne zaštite osigurao potrebne propusnice. Bilo je nužno osigurati neometan prolaz zaposlenika, ali i dostavnih vozila veledrogerija kako bi se osigurala neprekinuta opskrba lijekovima i medicinskih proizvoda. S obzirom na složenost situacije, na koje probleme nailazite prilikom osiguravanja dodatnih količina lijekova i zaštitne opreme? Osiguranje dostatnih količina lijekova, zaštitne opreme, dezinficijensa i ostalih medicinskih proizvoda u uvjetima velike potražnje iziskuje dodatna financijska ulaganja u njihovu nabavu i zalihe. Svi novi dobavljači maski, rukavica, zaštitnih odijela i dezinficijensa traže plaćanje cjelokupnog iznosa unaprijed. Zahvaljujući ministru Berošu, u ožujku je osigurana jednokratna uplata bolnicama od 400 milijuna kuna za sanaciju dijela njihovih dugova. Bez obzira na uplatu, dugovanja bolnica samo prema članicama HUP-Koordinacije veledrogerija iznose gotovo tri milijarde kuna, pa je nužno spriječiti daljnji rast dugovanja kako ne bi došlo do destabilizacije zdravstvenog sustava. Uz sve to, još imamo, kao i ostali gospodarstvenici, dodatne troškove za nabavu zaštitne opreme i dezinficijensa za vlastite potrebe kako bismo osigurali rad u skladu s epidemiološkim smjernicama i zaštitili svoje zaposlenike te za osiguranje potrebne infrastrukture i tehnologije za rad od kuće. Zahvaljujem na suradnji svim poslovnim partnerima koji su prihvatili modifikacije u načinu rada, a sve radi osiguranja opskrbe, neprekinutosti poslovanja, poštovanja epidemioloških smjernica i očuvanju zdravlja. Možete li pojasniti zašto je porasla cijena maski? Kada bi se moglo očekivati da građani nesmetano kupuju zaštitne maske? Zbog pandemije koronavirusa globalno je narasla potražnja u kratkom vremenu, i to višestruko od uobičajene. Proizvodni procesi teže se prilagođavaju naglom rastu potražnje. Potrebno je promijeniti plan proizvodnje, osigurati sirovine i eventualno novu radnu snagu. Ukinute su brojne aviolinije, pa je otežana nabava sirovina i dostava gotovih proizvoda. Posljedica su svega rast cijena sirovina, transportnih troškova te rast tečaja, a samim time raste i cijena gotovih proizvoda. Dobivamo izrazito mnogo ponuda nepoznatih dobavljača, ali svi traže plaćanje prije isporuke, što dodatno poskupljuje cijenu kapitala i sam proizvod. Dostupnost se postupno normalizira jer su svi proizvođači maksimalno angažirali svoje kapacitete, pa jednokratne i višekratne maske sukcesivno dolaze. Zato je sad najvažnije biti solidaran i ne stvarati zalihe kako bi ih bilo za sve. Kako u novonastalim uvjetima ocjenjujete rad Nacionalnog stožera civilne zaštite? Ponajprije bih čestitala Nacionalnom stožeru civilne zaštite na izvanrednom radu. S njima, ali i s drugim institucijama i organizacijama u zdravstvu, blisko surađujemo kako bi se osigurala dostupnost i optimizacija zaliha lijekova, zaštitne opreme i medicinskih proizvoda. Sad naša uloga dolazi do izražaja više nego ikad jer HUP–Koordinacija veledrogerija okuplja veledrogerije koje imaju raspoloživ sveobuhvatan asortiman za organizacije primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Lijek je proizvod strateškog značaja, a taj značaj naročito dolazi do izražaja u uvjetima pandemije. Dakle, može li doći u pitanje opskrba stanovništva lijekovima? Učinit ćemo sve da opskrba stanovništva lijekovima i medicinskim proizvodima ne bude prekinuta. Neovisno o dobu dana ili danu u tjednu, u slučaju životne ugroze pacijent će uvijek dobiti lijek. Tako se ponašamo i u normalnim okolnostima, a u kriznim situacijama naša budnost još je veća. Bezrezervna smo podrška ministru Berošu i pružanju zdravstvene skrbi. Nekoliko puta pljeskom je odano priznanje zdravstvenim radnicima i svima onima koji rade na suzbijanju širenja virusa, na čemu im i mi zahvaljujemo i čestitamo. Istodobno svojim društveno odgovornim ponašanjem činimo sve kako bismo pridonijeli sprječavanju širenja pandemije te osigurali stabilno funkcioniranje zdravstvenog sustava.
Tema
Prava kriza će početi ako započnu rezanja i čuvanje proračuna
S obzirom na nestašicu nekih osnovnih proizvoda, poput kvasca, zaštitnih rukavica, alkohola za dezinfekciju kože i predmeta, čemu smo svjedoci ovih dana, odgovore na neka pitanja pokušali smo dobiti od stručnjaka koji je godinama upozoravao na pogrešne trendove u hrvatskoj ekonomiji. Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, kaže da je ova kriza pokazala i rasvijetlila pogrešnu hrvatsku ekonomsku politiku, koju čak naziva iluzionističkom. Bez jezgre nacionalne ekonomije "Govorimo o politici koja nije sačuvala jezgru nacionalne ekonomije, kakva bi trebala biti po o struci i po prirodi. Studente učimo kako u ekonomiji postoje primarni, sekundarni i tercijarni sektor. To je piramida u kojoj je baza primarni sektor i on je strateški sektor po načinu upravljanja i važnosti. On ne mora biti najveći, ali mora postojati. Primarni sektor čine hrana, energija, lijekovi te streljivo i oružje. Znači, treba imati prehrambenu, zdravstvenu i fizičku sigurnost. Upravo to predstavlja i glavne funkcije države i čini njene glavne elemente. U ovoj globalizaciji te u nekim iluzionističkim teorijama koje su se vodile u bitkama u Hrvatskoj, mi smo sve to uništili. Drugo, gotovo da je bilo zabranjeno pričati o industrijskom razvoju i industrijskoj politici. Dio neodgovornih političara i ekonomista populista svakome tko bi o tome govorio, prilijepio bi etiketu planskih ekonomista, a o industrijalizaciji su govorili kao ostavštini bivšeg sustava", upozorava Ljubo Jurčić. "Hrane, energije i lijekova uvijek morate imati dovoljno na svojem teritoriju, a nužno je osigurati i fizičku sigurnost. A sada, hoćete li imati noviji ili stariji tip mobitela, manje je važno u ovakvoj situaciji", dodaje Jurčić. Sve pametne države, ističe, rade svoju strukturu industrije, a mi smo se preorijentirali na ono što nam je 'dano od Boga', a to je turizam. "Radi se o tzv. nizozemskoj bolesti. U trenutku kada su pronašli nalazišta plina u Nizozemskoj, jedno su se vrijeme oslanjali na plin. Kada su shvatili da im je industrija počela propadati, opet su se okrenuli razvoju industrije. Dio naših ekonomista tvrdio je kako to kod nas nema nikakve veze s nizozemskom bolesti. U Hrvatskoj će valjda, zahvaljujući ovoj situaciji, ipak, veći broj ljudi shvatiti u kojoj smo mjeri imali pogrešan pristup", mišljenja je ugledni ekonomski analitičar. Podsjeća na krizu iz 2009. godine, koju je izazvao financijski sektor zbog vlastite pohlepe, a onda je država u toj situaciji spašavala gospodarstvo, dok je dio političara i ekonomista tvrdio je kako je upravo država izvor te krize, ali i upozoravao da država ne smije povećavati potrošnju. Država je tada, kaže, povećavala potrošnju kako bi spasila financijski sektor. Nije vrijeme za obračun s javnim sektorom  Jurčić podsjeća da su se iz krize 2009. izvukle neke pouke, tako da su se, primjerice, 2012. godine otpustili neki porezi kako bi se povećala domaća proizvodnja. „Zbunjuje to što se u ovoj situaciji ponovno pokreću inicijative da se smanje plaće u javnom sektoru te da se ide u štednju. Ova epidemija zasad nije prouzročila veću ekonomsku štetu, ali posljedica će biti u prekidu nekih veza. Međutim, prava financijska i ekonomska kriza počinje ako sada započnu rezanja i čuvanja državnog proračuna te obrana nekih imaginarnih ciljeva. U takvoj situaciji može se skrenuti na pogrešan put. Državni proračun ne može služiti sam sebi. Sada nije vrijeme za obračun s javnim sektorom jer se to radi u mirna vremena. Ako sada smanjite plaće javnom sektoru u kojem radi 100.000 ili 200.000 ljudi, smanjit ćete potražnju. Smanjivati plaće u ovom trenutku bila bi potpuno pogrešna politika jer bi se smanjila potražnja. Pametna politika bi bila sačuvati plaće, a drugi njen pametan korak bio bi usmjeravanje potrošnje na domaću proizvodnju. Smjer nam mora biti takav da za šest ili 12 mjeseci podignemo proizvodnju koje sada nemamo", kaže Jurčić. Uvoz zamijeniti domaćom proizvodnjom Hrvatska je, podsjeća Jurčić, do sada uvozila 25 milijardi eura vrijednosti robe, a izvozila oko 15 do 16 milijardi. „Imali smo, dakle, deficit od 10 milijardi eura i njega smo pokrivali iz turizma. Zato nam je bilanca posljednjih godina bila stabilna unatoč tome što smo po razvijenosti bili na dnu Europske unije. Ako turizam padne za 20 posto ili više, imat ćemo problema s bilancom. Urušit će se struktura koja je, istina, bila loša. U svemu ovome potrebno je i izazovno sačuvati strukturu. Znači, moramo raditi na tome da sav uvoz koji možemo zamijenimo domaćom proizvodnjom, i to u kratkom roku. Naravno da takvo što treba napraviti politika. Teško da nešto možemo učiniti za tri mjeseca, ali za šest mjeseci može biti pomaka, a za godinu dana mogli bismo imati i neke rezultate. Ako počnemo stvarati bistru jezgru hrvatske nacionalne ekonomije, koja će biti uključena u globalizaciju Europe, onda smo nešto naučili. Ako budemo prelijevali iz šupljeg u prazno, opet nam predstoji dugogodišnja kriza", upozorava Ljubo Jurčić.
Tema
Hrvatske javne financije pred izazovima većim nego 90-ih
Zbog epidemije i potresa hrvatske javne financije su pred izazovima možda većim nego 1990-ih, a situaciju pogoršava i dugogodišnje neprovođenje bitnih strukturnih reformi te podilaženje parcijalnim interesima, navodi se u osvrtu Instituta za javne financije koji su izradili Vjekoslav Bratić i Josip Franić.  "Za razliku od nekoliko posljednjih godina obilježenih smanjenjem udjela javnog duga u BDP-u, uravnoteženjem proračuna i smanjivanjem stope nezaposlenosti, situacija se odjednom mijenja i stavlja hrvatske javne financije u težak i neugodan položaj", ističe se u osvrtu. Europska unija je za sada zemljama članicama osigurala paket pomoći od 37 milijardi eura iz europskih fondova, ali članice i same smišljaju načine ograničavanja i sprječavanja zaraze te usvajaju različite mjere kako bi pomogle građanima i poduzećima. Vlada je u Hrvatskoj predstavila prvi paket od 63 mjere, dok se drugi paket najavljuje za 2. travnja. Prvi paket mjera većina poduzetničkih inicijativa dočekala je 'na nož', držeći da mjere nisu dovoljne za rješavanje ni aktualnih ni budućih poteškoća. Smatraju i kako neće ili će tek nedovoljno riješiti ključno pitanje njihova opstanka na tržištu i zaposlenosti, zbog čega se snažno protive odgodi plaćanja poreza, doprinosa i raznih drugih nameta umjesto njihova privremenog ukidanja.  "Vlada je zasad gluha na njihove zahtjeve, te poduzetnici, posebice mali i mikro, sve više šalju radnike na zavod za zapošljavanje, što iz perspektive javnih financija itekako košta, a vidjet će se kako će reagirati na najavljeni drugi paket mjera", kažu na Institutu za javne financije. Europske zemlje i poduzete mjere Inače, detaljniji uvid u do sada uvedene mjere u Europi i svijetu pokazuje kako trenutačni odgovor Vlade ne odstupa bitnije od onoga što poduzimaju druge zemlje. U prvom valu mjera europskih vlada prevladavaju odgode plaćanja poreza - to je slučaj u Austriji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Litvi, Luksemburgu, Nizozemskoj, Španjolskoj i Sloveniji, zatim su tu izuzeća od plaćanja predujma poreza što je poduzeto u Austriji, Češkoj i Njemačkoj te nekažnjavanje u slučaju kašnjenja poreznih prijava kao u Češkoj i Estoniji. Tek nekolicina se europskih zemalja odlučila na potpuna porezna oslobođenja najugroženijih tvrtki. Mađarska je, primjerice, 80.000 obrta, i to pretežno iz uslužnog sektora, oslobodila poreznih obveza, dok su tvrtke iz najugroženijih sektora oslobođene plaćanja doprinosa na plaću radnika do kraja lipnja s izuzetkom doprinosa za zdravstveno osiguranje. U Grčkoj je do lipnja na snazi oslobođenje od doprinosa na plaću i obustava plaćanja PDV-a dospjelog na kraju ožujka, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo sve tvrtke u maloprodaji, turizmu i industriji zabave oslobodilo plaćanja poreza na imovinu tijekom sljedećih 12 mjeseci. Razmjerno je mali broj europskih zemalja smanjio porezne stope. Grčka je, primjerice, za proizvode od vitalne važnosti stopu PDV-a snizila s 24 na šest posto, Norveška je privremeno smanjila porez na dohodak za četiri posto, a Turska je, s ciljem pomaganja posebice pogođenomu zračnom prometu, stopu PDV-a za domaće letove snizila s 18 na samo jedan posto. U izvanrednim okolnostima vlade moraju brzo djelovati Jedna od učestalijih mjera jest i ubrzavanje povrata poreza, na što su se odlučile Rumunjska, Francuska i Belgija. Većina članica EU-a subvencionira troškove plaće zaposlenika u tvrtkama čiji je rad privremeno zabranjen te onih koji zbog zaraženosti ili samoizolacije nisu u mogućnosti obavljati svoj posao. U Danskoj i Nizozemskoj, primjerice, država subvencionira do 90 posto plaće, ovisno o vrsti ugovora o radu i djelatnosti poslodavca, u Češkoj do 80 posto, u Latviji do 75 posto, dok u Bugarskoj taj udio iznosi 60 posto. Što se tiče projiciranih iznosa državnih intervencija, oni ovise o razvijenosti pojedine ekonomije i trenutnoj razini javnog duga, ali i o stupnju pogođenosti gospodarskih aktivnosti. Usporedbe radi, mjere u Njemačkoj procijenjene su na 28,5 posto BDP-a, od čega se 24 posto odnosi na državna jamstva, a 4,5 posto na direktne potpore, dok su Cipar i Rumunjska zasad za ovu svrhu namijenile tri posto BDP-a. "Ukratko, većina europskih zemalja koristi mjere slične onima u Hrvatskoj, no situacija i mjere mijenjaju se gotovo svakodnevno, te se i u Hrvatskoj i u drugim zemljama s vremenom očekuju još izdašnije mjere pomoći gospodarstvu. Premda svaka od tih mjera ima svoju cijenu i premda bi za kvalitetne odluke bilo dobro raspolagati svim parametrima za analizu troškova i koristi te procjene fiskalnih učinaka, u izvanrednim okolnostima vlade moraju izvanredno, odnosno brzo djelovati", zaključuju autori s Instituta za javne financije. 
Tema
U krizi se privatnom sektoru ne može pomoći rezanjem plaća u javnom
Ovo nije klasična ekonomska kriza, već se radi o katastrofi koja će izazvati tektonske poremećaje naše civilizacije, kaže Željko Garača, profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu. Smatra da će se postojeće dogme o potpuno tržišnom gospodarstvu morati preispitati te dodaje da kompleksnost krize zahtijeva novi i inovativni pristup, prije svega njenom sveukupnom sagledavanju, ublažavanju, a onda i prevladavanju i otklanjanju izvjesno teških posljedica. U razgovoru za Privredni profesor Garača komentirao je mjere Vlade, banaka i HNB-a, ali i ponudio konkretna rješenja za ublažavanje krize. Kako vidite opću situaciju u vezi s pandemijem koronavirusa i kakve će biti posljedice za gospodarstvo? Suočeni smo s nikad dosad viđenom situacijom. Nalazimo se nespremni na potpuno novom terenu. Ovo nije klasična ekonomska kriza. Uvijek sam se kao znanstvenik trudio na neki način biti suzdržan u javnoj objavi najcrnjih scenarija, ali ovog puta reći ću da se radi o katastrofi koja će izazvati tektonske poremećaje naše civilizacije. Iako se već dugo spominjala nužnost nadolaska ekonomske krize zbog pojave nekih slabosti svjetskoga gospodarstva, ova kriza ju je preduhitrila. Izazvana je zdravstvenom krizom zbog pandemije koronovirusa koja je pak u početku u velikom dijelu svijeta bila podcijenjena. Ostali smo zatečeni kada je udarila punom snagom i nemamo jasne odgovore kako na nju odgovoriti. Svaka zemlja misli na svoj način, poduzima mjere prema vlastitim stavovima. Nedostaje koordiniranost na globalnoj razini što sigurno umanjuje efikasnost suzbijanja negativnih posljedica. Kriza se zatim proširuje na psihološku, kroz pad povjerenja u institucije, pa sve do ideološke krize i jačeg preispitivanja do sada neprikosnovene neoliberalne ideologije. Ne računati na međunarodnu solidarnost Što napraviti? Kompleksnost krize zahtijeva novi i inovativni pristup prije svega njenom sveukupnom sagledavanju, ublažavanju, a onda i prevladavanju i otklanjanju izvjesno teških posljedica. Postojeće dogme o potpunom tržišnom funkcioniranju gospodarstva, pa i društva u cjelini morat će se preispitati. Stari recepti i prioriteti morat će se revidirati. Kriza će biti izuzetna, a zapravo već jest, po uzrocima, sadržaju, intenzitetu i posljedicama. Usporedba s prethodnim krizama nije uputna. Početni optimizam da će kriza kratko trajati ubrzano napušta sve koji su gajili tu nadu. Još se pitamo koliko će trajati, ali nade da će treći kvartal donijeti oporavak meni se čine nerealne jer je već vrlo izvjesno da će drugi kvartal ove godine donijeti najžešći udar ekonomske krize. Glavna odgovornost za prevladavanje ove krize bit će na nacionalnim državama jer je ono što smo vidjeli od međunarodne solidarnosti zanemarivo, pogotovo na razini Europske unije, koja je navodno upravo utemeljena na solidarnosti, a zakazala je sada kada je najpotrebnije. Kad kažem države, mislim prije svega na vlade i središnje banke. Naravno da je uloga svih institucija izuzetno važna, ali ove dvije imaju moć da učine najviše. Upravo se na njih odnosi primjedba da treba odbaciti ekonomske dogme dostatnosti tržišnog samoreguliranja. Moraju se mijenjati ciljevi njihovih politika, same politike te poduzimati radikalne mjere. Jesu li donesene mjere Vlade primjerene ovom trenutku i jesu li dovoljne? Neposredno prije objave mjera Vlade javno sam iznio osobna očekivanja kakve bi one trebale biti, ali sam ostao razočaran nakon njihove objave. Ono što me ohrabrivalo je činjenica da su, uz Vladu, mjere pomoći gospodarstvu najavile i privatne banke, ali posebno mi je dala nadu najava promjene ponašanja HNB-a u smjeru onoga što mislim da središnja banka mora biti, a u prošlosti je to izbjegavala. Ova tri moćna „igrača“ koordiniranim mjerama mogu ostvariti optimalne učinke ako postave prave ciljeve. Nadajmo se da hoće. Ipak, mislim da Vlada nije shvatila ozbiljnost krize koja predstoji i da se preoprezno uputila s nekim mjerama koje zapravo nisu velika pomoć gospodarstvu, pogotovo privatnom sektoru, mikro, malim i srednjim poduzećima. Najava da slijedi drugi paket mjera pokazuje da je i Vlada svjesna da nije dovoljno napravila. Kritike poduzetnika i struke da mjere nisu dovoljne jedinstvene su kao rijetko kada. Svi su za veću i pravu pomoć gospodarstvu. No, nakon toga nastaju razlike u tome kako to ostvariti i, što je još važnije, kako osigurati sredstva za tu pomoć. Odgađanje poreznih obveza nije pomoć - već opterećenje Možete li reći nešto konkretnije o samim mjerama? Odmah moram napomenuti da mi je prvo očekivanje bilo da se ne smiju ponoviti pogreške fiskalne i monetarne politike iz prethodne krize. Na primjer, žrtvovanje likvidnosti ili podizanje poreza. Za sada se čini da neće biti tako, iako se već mogu nazrijeti i drukčiji stavovi nekih ministara. Očekivao sam od Vlade drukčiji pristup. Donesene su 63 mjere i već me to odbilo od njihova detaljnijeg proučavanja. Očekivao sam da se donese manji broj, ali jasnih i jačih mjera koje bi se odnosile na cijelo gospodarstvo, a ne ciljane mjere za pojedine kategorije i djelatnosti. To je trebalo ostaviti za drugi paket mjera kada se vidi tko će stvarno i u kojoj mjeri biti najviše pogođen jer, uz rijetke iznimke, svi će biti pogođeni krizom. Ovim mislim da je trebalo donijeti mjere rasterećenja gospodarstva koje bi mogle ostati i nakon krize, zatim mjere koje bi suspendirale neka davanja poduzetnika barem za ovu godinu. U prvu skupinu ulazi niz parafiskalnih nameta, a u drugu suspendiranje poreza na dobit, obveznih članarina te paušalnih poreza i pristojbi te sličnih parafiskalnih nameta. Odgađanje poreznih obveza nije pomoć, već se može gledati kao buduće opterećenje gospodarstva koje će otežati oporavak. Svima kojima je država zabranila rad ili ograničila djelatnost, ujedno mora osigurati minimalne plaće i pokriće fiksnih troškova kao što su zakupi poslovnih prostora, opreme i slično. Uz to, mislim da bi država trebala nagraditi i sve one koji nastavljaju rad u ovim izuzetno teškim i rizičnim okolnostima. Sve to u financijskom smislu država mora preuzeti na sebe dok traje kriza. Mislim da su mjere snažnije trebale ići u tom smjeru. Kažete da bi država trebala na sebe preuzeti velike financijske obveze, može li to proračun izdržati? Prije svega, ovo je situacija u kojoj treba zaboraviti fetišiziranje uravnoteženog proračuna i prihvatiti proračunski deficit kao sredstvo prevladavanja krize. Ujedno treba odbaciti stavove da deficit proračuna i zaduživanje države služi samo za spašavanje javnog sektora. Problem javnog duga nije to sam po sebi. Problemi se javljaju ovisno o tome gdje se i po kojoj cijeni zadužuje te na što se troši pozajmljeni novac. Uobičajena mantra da se država zadužila i potrošila taj novac za svoje potrebe i da je on „nestao“, nije točna. Istina je da je ukupni javni dug završio u privatnom sektoru. Je li ta transmisija uvijek dovoljno efikasna i pravedna, drugo je pitanje. U tom smislu mnogo očekujem od HNB-a te Vlade i Sabora koji moraju omogućiti direktno financiranje države primarnom emisijom kuna, a ne samo privatnih banaka, što HNB već čini. Dakle, zaduživanje države čini se neminovnim, ali protiv sam zaduživanja na tržištu kapitala, iako su trenutne kamate na državne obveznice izuzetno male, što ne znači da neće porasti kada se bude morao refinancirati javni dug. Moramo pokazati da smo država koja ima svoju valutu i HNB obvezati na financiranje troškova krize. Može li se privatnom sektoru pomoći smanjivanjem plaća zaposlenih u javnom sektoru? Niz je takvih inicijativa. Ideje o tome kako se u krizi privatnom sektoru može pomoći smanjenjem plaća i otpuštanjima u javnom sektoru smatram potpuno pogrešnim. U prošloj krizi, na temelju vlastitih modela i izračuna, pokazao sam da bi, recimo, smanjenje plaća u javnom sektoru za 10 posto dovelo do gubitka oko 1.500 radnih mjesta u privatnom sektoru, dodatnog pada BDP-a, a deficit i javni dug ne bi se smanjili, ali bi porastao udio javnog duga u BDP-u. Smanjenje plaća u javnom sektoru u krizi ne stvara prostor za porezno rasterećenje. Racionalizaciju javnog sektora trebalo je obaviti u vrijeme ekonomskog rasta. Sve ovo bilo je javno objavljeno i nitko to nije argumentirano opovrgao. Siguran sam da bi slične rezultate dobio i za ovu krizu. Suspendirati mirovinsku reformu Ponudili ste i neka vlastita rješenja, o čemu se radi? Sklon sam istraživati i nuditi rješenja o kojima se inače ne razmišlja ni u glavnostrujaškoj znanosti, a još manje u politici. Već nekoliko godina bavim se kritikom mirovinske reforme, posebice drugim mirovinskim stupom, ukazujući na ogromne štetne posljedice koje je reforma nanijela hrvatskom gospodarstvu, ali i društvu u cjelini. Suština problema jest u takozvanom tranzicijskom trošku te reforme koji plaćamo putem nepotrebno viših poreza, a što je još gore, taj se dio poreznih prihoda ne vraća u gospodarstvo, već se prelijeva u financijski sektor. Prošle godine gospodarstvo i građani Hrvatske platili su blizu 10 milijardi kuna poreza više nego što je potrebno, a on se prelio u financijski sektor, sve radi navodno boljih mirovina u budućnosti. Pokazao sam znanstveno da je to netočno. Slično je bilo i prethodnih godina. Što predlažete? Predlažem da se, ako već ne postoji društvena snaga i politička volja da se mirovinska reforma ukine, barem suspendira na određeno vrijeme. Obustavljanjem uplata u privatne mirovinske fondove i upućivanjem novih umirovljenika u prvi stup oslobodila bi se ogromna sredstva koja bi najvećim dijelom omogućila podmirenje zbog krize naraslih rashoda u vrijeme smanjenih prihoda državnog proračuna. Samo bih još kratko napomenuo da sam prije dvije godine predlagao uvođenje kriptokune, domaće kriptovalute u sklopu projekta pomoći blokiranima. Ideja nije prihvaćena niti za razmatranje, ali mislim da bi sustav koji je trebao to podržati dobro došao i u svladavanju ove krize. Nalazimo se u vremenima u kojima se ni jedna razrađena ideja ne smije apriori odbaciti jer se nekome ne čini dobrom ili odstupa od postojećih dogmi. Svima su puna usta potrebe inovacija. Pokušajmo i s inovativnim rješenjima krize jer ona je drukčija od prethodnih.
Tema
Povrćari: Tražimo da se tržnice tretiraju na isti način kao i trgovački lanci
Zabrana rada tržnica stavila je u jako loš položaj male proizvođače povrća i voća, odnosno mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva kojima je to bio jedini kanal prodaje. Dio njih snalazi se dostavom svojih proizvoda na kućne adrese, a dio se još uvijek nada da bi se barem za domaće proizvođače - naravno, uza sve potrebne mjere zaštite - mogla osigurati prodaja na postojećim tržnicama. Vjekoslav Budanec, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara, upozorava da je odluka o zatvaranju tržnica ugrozila male proizvođače. "Putem Hrvatske poljoprivredne komore uputili smo dopis Ministarstvu poljoprivrede da se otvore tržnice samo za naše domaće proizvođače, kako bi se malim i srednjim obiteljskim gospodarstvima otvorio kanal prodaje. Velika većina njih nema drukčiju mogućnost plasmana svojih proizvoda jer je njihova proizvodnja nedostatna za trgovačke lance. Takvima su tržnice i veletržnice ključan kanal prodaje, a on se sada zatvorio. Povrće je već dospjelo za berbu i trebalo bi ga brati. Dakle, tražimo da se tržnice tretiraju na isti način kao i trgovački lanci. Naravno, uz kontroliran ulazak ljudi i poduzimanje svih mjera zaštite te mjera koje propisuje Stožer civilne zaštite i inspekcije. Nismo mi protiv toga da se onemogući samovolja. Svjesni smo da na tržnicama ne može svatko raditi što hoće, ali može se nešto napraviti. U ovom  trenutku čekamo odgovore na naše dopise i očekujemo da će nas netko shvatiti i doživjeti. Situacija je komplicirana toliko da mali proizvođači mogu propasti jer nam je onemogućen plasman proizvoda", upozorava Vjekoslav Budanec. Uvoz iz zemalja u kojima bukti epidemija Naš sugovornik kaže da ga u ovoj situaciji zabrinjava i činjenica da su ogromne količine voća i povrća uvezene upravo iz Italije i Španjolske, zemalja u kojima bukti epidemija. "Trgovački lanci preplavljeni su takvom robom, a naši proizvođači koji rade s trgovačkim lancima također imaju problema jer ne mogu prodati svoju robu. Sada imamo dvostruki problem. Znači otvoreni su kanali plasmana iz Španjolske i Italije, koje su trenutačno u mnogo goroj situaciji od nas, a našima su zatvoreni", upozorava Budanec. I to nije sve! Sada je iskrsnuo i problem obrade polja na njivama koje su smještene u drugim općinama i gradovima. "Možda je u ovom trenutku olakotno to što je sada proizvodnja u najvećem dijelu plastenička, a plastenici nisu suviše udaljeni od mjesta boravišta poljoprivrednika", dodaje. Vjekoslav Budanec/Foto: Privatni album Što se tiče njegove situacije, Budanec napominje da je on ujedno i upravitelj jedne poljoprivredne zadruge te da za sada nemaju većih problema jer su koncipirani za uzgoj u kasno proljeće i ljeto. "Naš je tip proizvodnje takav da još nemamo proizvoda za tržište. Uz to, nismo izravno povezani s tržištem jer imamo dogovoren plasman. Međutim, u ovom trenutku problem su oni OPG-ovi koji rade direktno i koji imaju proizvode za ožujak i travanj, a plasman im je organiziran putem tržnica. A takvih je mnogo", naglašava predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara. Digitalna zelena tržnica Grad Vrgorac ovih je kriznih dana donio odluku o aktiviranju digitalne zelene tržnice. Radi se o projektu koji razvijaju već dvije godine kako bi omogućili vrgoračkim malim proizvođačima plasman proizvoda. Putem digitalne tržnice osigurat će se informacija o 450 vrgoračkih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji proizvode jagode, breskve, jabuke, šljive, stolno grožđe i drugo voće i povrće te med i kvalitetna vina. Vrgorac je pozvao sve poljoprivrednike s područja Vrgorca da se upišu i dostave podatke o svojim količinama. Time će se omogućiti svakom građaninu Hrvatske koji želi kupiti domaće poljoprivredne proizvode da dođe do njihovih kontakata. Goran Franić, osoba za kontakt za popunjavanje podataka, kaže da su na ovaj način organizirani uglavnom proizvođači svježeg voća. "Naši proizvođači nemaju proizvode, osim možda krumpira i luka, koji se trenutačno traže na tržištu, poput kupusnjača, salate, poriluka... Krumpir i luk moguće je naći u ponudi, a problem nam sada predstavlja i otežano kretanje. Očekujemo malo toplije vrijeme kada bismo u ponudi mogli imati više proizvoda. Dakle, može se nešto konkretnije očekivati za 15 do 20 dana. Dodatan problem je teška prohodnost, koja bi se mogla riješiti dobivanjem iskaznica", kaže Franić. Ističe da su problem i narudžbe malih količina, tako da je u većini slučajeva još uvijek neisplativo plasirati proizvode, primjerice, u Split i Makarsku. Franić zaključuje da ipak sve ovisi o razvoju situacije s epidemijom koronavirusa. "Ne treba zanemariti ni činjenicu da se ljudi boje plasirati viškove zbog straha da će sami ostati bez hrane", kaže Franić. Foto: Pixabay Poruke velikih otkupljivača Potaknuti odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o mjeri obustave rada tržnica i svih objekata u njihovom sastavu, iz Konzuma su pokrenuli inicijativu kojom žele osigurati dodatna mjesta na svojim policama za male domaće proizvođače koji su svoje proizvode dosad nudili uglavnom u lokalnim zajednicama. U Konzumovom prometu voća i povrća domaći proizvođači već sudjeluju s više od 80 posto. Zainteresirani poljoprivrednici mogu se javiti distributerima PIK-a Vinkovci, Marinadi i Fragariji, koji će obavljati otkup i isporuku ovome trgovačkom lancu. U projekt će se moći uključiti i mali uzgajivači voća i povrća koji su se javili na Konzumov natječaj Najbolje iz Hrvatske, i to nakon dogovaranja suradnje sa spomenutim distributerima. Sličnu ponudu daje i lanac SPAR, koji je pozvao sve male proizvođače da se jave kako bi osigurali plasman svojih proizvoda na police SPAR-a i InterSPAR-a. Podsjećaju da se na njihovim policama mogu naći proizvodi više od 40 malih domaćih proizvođača i OPG-ova koji su suradnju ostvarili putem robne marke Vrtovi Hrvatske. Nakon odluke o zatvaranju tržnica, oglasila se i slatinska tvrtka Marinada i iskazala spremnost preuzimanja i isporuke proizvoda hrvatskih poljoprivrednih proizvođača, bez obzira jesu li dosad bili njihovi kooperanti ili nisu. Poručili su da žele uspostaviti suradnju sa svim poljoprivrednim proizvođačima diljem Hrvatske koji zbog predmetne odluke neće moći svoje poljoprivredne proizvode plasirati na tržište dosadašnjim kanalima prodaje. Ministarstvo: Dozvoljen rad specijaliziranim trgovinama u sklopu tržnica Ministarstvo poljoprivrede objavilo je da je dozvoljen rad specijaliziranim trgovinama u sklopu tržnica koje prodaju prehrambene proizvode, higijenske potrepštine te poljoprivrednim trgovinama i onima koje prodaju hranu za životinje. U priopćenju objavljenom na internet stranicama Ministarstva navodi se da je zbog epidemije koronavirusa te provedbe protuepidemijskih mjera zaštite zdravlja ljudi otežano poslovanje i planiranje proizvodnje više od 170 tisuća poljoprivrednika registriranih u Upisniku poljoprivrednika Kako ističu, osobito je otežano poslovanje oko 70.000 tržišno orijentiranih OPG-a, oko 2.250 poljoprivrednih obrta, oko 360 poljoprivrednih zadruga te 3.000 ribarskih obrta, kao i znatnom broju odobrenih i registriranih subjekata u poslovanju s hranom i u poslovanju s hranom za životinje.