Tereza Poljanić: Ne treba se opterećivati kalorijama

Tereza Poljanić je po ocu Dubrovčanka, a po majci Ljubljančanka. Stručnjakinja je za zdravu prehranu i certificirana veganska kuharica. Diplomirala je u Los Angelesu, na akademiji Matthew Kenney Culinary. Uz to, diplomirana je komunikologinja. Trenutno živi i radi u Aucklandu na Novom Zelandu, s ocem, dubrovačkim dirigentom Antunom Poljanićem. Tereza je osnivačica bloga Teresamisu na engleskom i slovenskom jeziku, a autorica je i dviju kuharica i emisije Zdravo, Tereza!, koja se emitira svake nedjelje na najgledanijoj televizijskoj postaji Pop TV. Tereza nas u svojima knjigama Zdravo, Tereza!, kako nam u razgovoru otkriva, poziva na putovanje Novim Zelandom i dijeli ukusne, hranjive i zdrave recepte za pripremu hrane. Trenutačno se bavi istraživanjem dalmatinske i dubrovačke gastronomije, a poseban izazov predstavlja joj dubrovačka rozata koju želi pripremiti na svoj, zdravi način - bez šećera. Kaže da bi se tako rozata mogla jesti i za doručak.

Zašto ste se odlučili za ovaj posao?

Potpuno sam zaljubljena u zdravu prehranu. U baš svim njenim aspektima. Zanima me sve, počevši od njena porijekla, preko toga kakve su njene zdravstvene koristi, pa do kombinacija okusa, mirisa i tekstura. Dok doručkujem, već maštam o ručku, kada pripremam večeru, razmišljam o bezgrešnom desertu koji ću pojesti kasnije.

Vodite li računa o kalorijama?

Kao obožavateljica zdravog načina života, u prehrani nikad ne brojim kalorije. Na jela gledam sasvim drukčije. Svoje tijelo njegujem sastojcima koji su iskusili zemlju i sunce i koji su uzgojeni bez kemije, odnosno nisu tretirani. Dakle, u tijelo unosim najkvalitetnije sastojke, pa ih stoga preporučujem i drugima jer daju energiju i osjećaj blagostanja.

Kako ste dospjeli na Novi Zeland, odnosno u Auckland?

Otac mi je Dubrovčanin Anton Poljanić, koji je nekada imao svoj orkestar u Ljubljani, gdje je upoznao moju mamu Barbru Drnač, plesnu kritičarku. Dobio je posao u Aucklandu, gdje radi kao dirigent jednog orkestra i predaje u glazbenoj školi. Ja sam mladost provela u Ljubljani, a cijelo sam ljeto svake godine provodila kod none u Dubrovniku. To su mi bila najljepša razdoblja u životu. Kada je tata otišao na Novi Zeland, preselila sam se i ja. Tamo sam organizirala gastroradionice, a odatle je došla i ideja o TV emisiji koju imam na TV Popu u Ljubljani. Putovala sam diljem Novog Zelanda i predstavljala njihovu gastronomiju. Gdje god živiš, trebaš zdravo živjeti, a to podrazumijeva da se treba i zdravo hraniti.

Po čemu je novozelandska gastronomija posebna?

Po tome što oni gotovo ništa ne uvoze, nego sve namirnice sami proizvode. Daleko su, pa imaju sve lokalno. U njihovoj prehrani puno je ribe, povrća i voća. Sve je rašireniji trend kuhanja na maorski način. Usporedbe radi, u Sloveniji je voće na policama trgovina iz Italije ili Španjolske.

Kakav je to maorski način kuhanja?

Maorska kuhinja jako je zdrava. Specifična je po tome što se kuha u zemlji i nema ni masti ni ulja. Oni naprave rupu u zemlji, postave unutra vruće kamenje te stave meso ili povrće u foliju, pa se na taj način kuha. Priču o njihovoj zdravoj kuhinji prenosim svagdje gdje održavam radionice. Uglavnom, namirnice i način pripremanja hrane naših predaka jedan je od najzdravijih. Nisu to novi trendovi kojima smo sada izloženi. Najzdravija su upravo tradicionalna jela od tradicionalnih namirnica. Jasno da morate voditi računa o začinima i masnoćama. Ipak, kada sve probate, onda dođete do zaključka da su naši preci najzdravije jeli. Vrlo je često hrana za siromašne najzdravija.

Je li istina da preferirate sirova jela?

Kad je riječ o zdravoj hrani, sa sirovim jelima sam započela. Tako sam počela učiti, istraživala sam što se može promijeniti i unaprijediti u takvoj prehrani. Sve u svemu, došla sam do zaključka da je sve dobro ako imamo uravnoteženu prehranu, a prije svega ako nam je život u ravnoteži. Sve je dobro ako imate balancu. Moja filozofija u prehrani jest – zbogom bijelom šećeru, bijelom brašnu, nepoželjnim aditivima, konzervansima i sastojcima čije nazive ne možemo ni izgovoriti. Radije jedite sirovo jelo i sirovi desert, nego težak i presladak.

A što mislite o mesu?

Iako sam veganka, ljudima nikad ne sugeriram da ne jedu meso. Treba slušati vlastito tijelo i znati čitati što ono traži. Ako traži meso, naravno da ćete ga pojesti. Sve je dobro kada imate balancu. Naravno da trebate jesti lokalno, pa tako i meso. Morate znati odakle je ono došlo i tko ga je proizveo. Lokalno i sezonsko ono je što tijelo traži.

Mislite li da je meso nezdrava prehrana?

Veganka sam i vegetarijanka jer mi tako traži organizam. Meni tako odgovara. Međutim, svako tijelo, odnosno organizam je drukčiji, tako da onima koji jedu mesu i kojima to traži organizam preporučujem da ga jedu. Naravno da se treba voditi računa o porijeklu mesa i tome kako je ono dobiveno. Tako pišem u svojim knjigama, a tako govorim i u svojim emisijama. Vegeterijanac i vegan mogu isto tako imati nezdravu prehranu ako ne vode računa o onome što jedu, ako u prehrani nema, primjerice, voća i povrća. Isto tako, ako netko treba jesti mlijeko, naravno da će ga jesti.

A sol?

Sol je zdrava i super je, ali samo ako je dobivena iz mora i ako nema aditiva. Jedino ako je dobivena prirodnim putem i ako su sačuvani minerali.

Kažete da treba slušati tijelo, odnosno organizam. Je li to teško naučiti?

U početku je jako teško. Tako mi kažu moji klijenti. Kažu da kada bi slušali svoje tijelo, jeli bi samo pecivo i grickalice. Međutim, kada tijelo očistite od nezdravih tvari, onda jasno čujete njegove signale. Tek tada vidite što mu je potrebno.

Koliko dugo imate TV emisiju i kako se zove?

To je emisija o zdravoj prehrani i zove se Zdravo, Tereza. Radim intervjue sa svojim zanimljivim gostima koji imaju zanimljive priče. Recimo, o izradi kruha na starinski način, a u to onda uključimo i proizvodnju kvasca fermentacijom. I govorimo o tome na koji se način to može prilagoditi suvremenim gurmanima.

Kakva je slovenska kuhinja?

Slovenija ima niz tradicionalnih jela. Za njih je karakteristično to da su se zbog hladnih zima pripremala vruća. To je odlična hrana s dobrim namirnicama. Jako sam zadovoljna nasljeđem slovenske kuhinje. Klasično je slovensko jelo, recimo, potica. To je pecivo punjeno orašastim plodovima. Inače, jako volim tradicionalna jela.

Što mislite o dalmatinskoj kuhinji?

Odlična je i meni najbolja. Obožavam je. Nju, inače, uz slovensku kuhinju, najbolje poznajem. Bila sam svagdje po svijetu, a pogotovo sam dobro upoznala SAD i njegovu gastronomiju, dosta sam učila i o gastronomiji na Novom Zelandu, ali domaće je domaće...

Što karakterizira dalmatinsku kuhinju u odnosu na ostatak Mediterana? U čemu je posebna?

Dalmatinska gastronomija posebna je ne samo zbog ribe i plodova mora nego je jednostavno posebna u svemu. Karakteriziraju je i posebne salate od lokalnog povrća i bilja koje posvuda raste. Primjerice, kopun koji se jede u Dubrovniku i u Konavlima jako je poseban. A kada tome dodamo paštašutu, onda vidite da u ovoj kuhinji nije riječ samo o ribi.

Imate li i neke planove s dubrovačkim slasticama?

Da, imam velike planove. Namjeravam napraviti ukusnu dubrovačku rozatu bez šećera. Tako bi se mogla jesti za doručak. Trenutačno istražujem dalmatinsku i dubrovačku kulinariku, a poseban izazov mi predstavlja dubrovačka rozata koju želim pripremiti na svoj, zdravi način.

Što želite postići svojim angažmanom?

Moj je izazov i fokusirana sam na to da educiram ljude o tome na koji način mogu zdravo jesti i okrenuti se zdravoj prehrani. Mogu reći da to teško ide jer ljudi ne shvaćaju da s malo truda mogu napraviti iskorak i hraniti se zdravo. Potrebno je samo nekoliko stepenica, a zdrava prehrana utječe na mnogo toga. Ljudi čak postaju kreativniji i puno pozitivniji.

Znači, to nije tako teško? Mislim na promjenu načina prehrane.

Nije teško, samo treba volja. Recimo, moja obitelj nije baš pridavala mnogo pozornosti zdravom načinu prehrane, ali se promijenila. To je moderna obitelj koja nema baš mnogo vremena za kuhanje. Ja sam počela ovako razmišljati i istraživati jer mi je majka imala karcinom dojke, a moj je partner obolio od leukemije. To me je natjeralo i takvi su bili moji počeci. Moja obitelj nije do tada smatrala da su hrana i način prehrane važni za zdravlje. Moj je izazov: kako u svaku kuću i obitelj unijeti zdravu hranu, i to prije nego što se nešto loše dogodi. Zato kupujte od lokalnih proizvođača i sezonske namirnice.

Što poručujete u svojim knjigama?

U mojim knjigama možete naći recepte od slatkih do slanih jela, koja obuhvaćaju moju jednostavnu filozofiju pripremanja. Svi recepti su jako jednostavni. Najpopularnija jela su crveni vegetarijanski burgeri s hrskavim krumpirom, zelena pizza bez brašna i bogate veganske čokoladne torte s kremastom glazurom. U knjigama predstavljam svoja razmišljanja o prehrani na način koji može biti polazna točka za svakoga tko želi pronaći svoj zdravi kulinarski identitet.

A sirova hrana?

Sirova hrana je super, ali katkad je neko povrće mnogo ukusnije, pa čak i zdravije kada je kuhano. Od nekih namirnica organizam dobije mnogo više zdravih sastojaka kada su lagano kuhane.